04.08.2023.
Kakav je do sada bio utjecaj sindikata na visinu plaće i hoće li se novim Zakonom o plaćama postojeće stanje zadržati, popraviti ili pogoršati – pitanja su koja nameću pri sagledavanju buduće pozicije sindikata. Od 3 ključna instituta pri određivanju visine plaće, osnovica, koeficijent i dodatak, školski su sindikati do štrajka 2019. utjecali na osnovicu i dodatke, a zahvaljujući štrajku udovoljeno je i njihovim zahtjevima za povećanjem koeficijenta. Kako o zakonitosti štrajka zbog koeficijenata još uvijek nemamo sudski pravorijek, nije moguće sa sigurnošću tvrditi jesu li ili nisu sindikati ovladali i trećim instrumentom presudnim za formiranje plaće.
U pogledu budućeg utjecaja sindikalnih organizacija na formiranje visine plaće, predloženi sadržaj novog Zakona o plaćama ne ostavlja prostora nikakvim dvojbama – sindikat će ubuduće manje moći utjecati na plaću kao neprijeporno najvažniji segment cijene rada. Ovakva se ocjena zasniva na činjenici da će koeficijente Vlada utvrditi Uredbom, a da je, prije njenog donošenja, predviđeno tek iznošenje mišljenja sindikata. Zakonom nije uopće predviđen razvoj događaja u slučaju negativnog mišljenja od strane sindikata. Iako se najavljuje uključivanje sindikalnih predstavnika u izradu uredbi, ovo se Zakonom ne predviđa.
Sudjelovati u izradi nekog propisa ili post festum imati mogućnost iznošenja mišljenja o njegovu sadržaju nikako nije isto. Kako je u još uvijek važećim kolektivnim ugovorima predviđena obveza „uključivanja socijalnih partnera u izradu nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa i akata koji utječu na radno-pravni status, socijalni i materijalni položaj zaposlenika u školi“, Zakonom se smanjuje predviđena uloga sindikata. Na manji utjecaj sindikata ukazuje i činjenica da nije predviđeno njihovo sudjelovanje pri izradi popratnih propisa, nego samo naknadno iznošenje mišljenja. Za jednu od četiri uredbe (Dodatak za rad na EU projektima), ali ni za 2 pravilnika, ne predviđa se čak ni davanje mišljenja.
Školskim bi sindikatima problem moglo predstavljati i uključivanje njihovih predstavnika u rad važnog Povjerenstva za odlučivanje o prigovorima na ocjene. Kako prijedlogom Zakona nije predviđeno uključivanje sindikalnih predstavnika u sam postupak ocjenjivanja, jako je važno njihovo sudjelovanja u radu Povjerenstva kojem se obraćaju radnici nezadovoljni ocjenom. Kako sindikat u Povjerenstvu predstavlja samo jedan član, problemi će se pojaviti u školama u kojima djeluje više sindikata. Zakonom bi se moralo precizno urediti da svog predstavnika u rad ovog Povjerenstva daje sindikat koji je, prema posljednjim službeno utvrđenim podacima o broju članova sindikata u ustanovi, imao najveći broj članova. Predložena formulacija nije precizna, te ju je nužno doraditi kako bi se izbjegla sporenja među sindikatima i olakšalo sastavljanje Povjerenstva.
Sindikatima se uskraćuje pravo da posredstvom svojih predstavnika u radu Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora odlučuju o pritužbama radnika koje se odnose na pitanje je li ili nije njihov poslijediplomski studij u funkciji radnog mjesta, odnosno odnosi li se njihov studij na područje kojim se radnik bavi u okviru poslova svoga radnog mjesta. Kako, sukladno novom Zakonu, o ovomu odlučuje isključivo ravnatelj, nesporno se i ovdje radi radi o smanjivanju uloge sindikata. Dosad su se nezadovoljni radnici obraćali Povjerenstvu za tumačenje kolektivnih ugovora koje je paritetno sastavljeno od predstavnika Vlade i sindikata.
Višestruko bi se problematičnim mogla pokazati i imperativna odredba prema kojoj se „prava uređena Zakonom ne mogu kolektivnim ugovorom urediti na drugačiji način“. Osim što se radi o ograničavanju sadržaja kolektivnih pregovora, problem će se javiti u situacijama kada postoji diskrepanca u reguliranju situacije koja je uređena s više različitih propisa. Ovom se odredbom smanjuje značaj zaštitne odredbe iz Zakona o radu o primjenjivanju povoljnijeg prava za radnika.
Jedno od spornih pitanja moglo bi biti i otkazivanje ugovora o radu radniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“. Radniku u školi se, prema kolektivnim ugovorima, ne može se dati otkaz bez suglasnosti sindikalnog povjerenika ako pripada jednoj od zaštićenih skupina. Novim se Zakonom poništava sindikalno postignuće o uspostavi procedure (Pisano upozorenje i dokumentirano utvrđivanje povrede obveze iz radnog odnosa) prilikom uručivanja otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem.
Kako se ni s jednim rješenjem iz novog Zakona ne poboljšava položaj sindikata u odnosu na dosadašnje stanje, a više rješenja vode u suprotnom smjeru – predlagači Zakona ne mogu očekivati podršku sindikata. Posljedica prihvaćanja predloženog zakonskog teksta, među ostalim, bilo bi i slabljenje interesa članstva za ostanak u sindikatu i učlanjenje. Zato ovakav Zakon, bez značajnih promjena u njegovu sadržaju, ne smije dobiti podršku sindikata.
U nastavku: Mačak u vreći