Mnoge OECD-ove zemlje u pandemijskom su razdoblju uspostavile internetske platforme s resursima za učenje, ali su ih pratile i TV obrazovanjem, radijskim obrazovanjem odnosno drugim sredstvima kako bi se prilagodile tehnologijama koje su pristupačnije u određenim područjima
Priredila Ivana Čavlović
25.05.2022.
Tijekom prvoga pandemijskog vala prikupljanje pouzdanih statističkih podataka o obrazovanju širom svijeta bilo je vrlo ograničeno. Čini se da su od ožujka 2021. među zemljama članicama OECD-a jedino Francuska, Njemačka, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države prikupile dovoljno reprezentativnih informacija kako bi predstavile cjelokupnu sliku obrazovnog iskustva tijekom pandemije.
Unatoč tome, mnoge OECD-ove zemlje uspostavile su u tome razdoblju internetske platforme s resursima za učenje, ali su ih pratile i TV obrazovanjem, radijskim obrazovanjem odnosno drugim sredstvima kako bi se prilagodile tehnologijama koje su pristupačnije u određenim područjima. Meksiko se tako nadovezao na svoje dugogodišnje iskustvo TV obrazovanja (Telesecundaria) kako bi razvio program Aprende en Casa (Školovanje od kuće), koji se uglavnom oslanja na audiovizualni sadržaj koji se emitira u mreži TV postaja ili internetskoga prijenosa uživo. Sadržaj je proširen sa srednjoškolske na sve obrazovne razine. Također je isporučeno 300 tisuća tiskanih obrazovnih materijala učenicima iz ruralnih i izoliranih zajednica bez pristupa internetu, a uključivao je i posebnu strategiju obuhvata učenika iz autohtonih zajednica putem radijskih emisija.
Nekoliko sličnih inicijativa zabilježeno je u zemljama sa srednjim i niskim dohotkom. Primjerice, u saveznoj državi Madhya Pradesh u Indiji razvijeni su digitalni i nedigitalni programi u sklopu kampanje #ab padhai nahi rukegi (#učenje neće stati) kako bi se osigurao kontinuitet učenja tijekom zatvaranja škola. Nedigitalni programi za učenike uključuju nastavu na radiju za razrede osnovnih škola (1. ‒ 8.), obrazovne televizijske programe za razrede srednjih škola (9. ‒ 12.), kao i knjige, radne listove i interakciju učitelja „jedan na jedan” za učenike svih razreda. Program za poboljšanje digitalnog učenja DigiLEP dijelio je obrazovni materijal putem WhatsApp grupa, a digitalni program osposobljavanja učitelja Cm RISE podržava profesionalni razvoj učitelja na internetu. Razvijena je i aplikacija TopParent koja pomaže roditeljima osnovnoškolskih djece da prate njihov napredak. Inicijative temeljene na platformama s nekoliko modela razvijene su i u drugim indijskim državama te u još nekoliko zemalja, poput Pakistana i Perua.
Međutim, takve inicijative nisu ograničene samo na zemlje sa srednjim i niskim dohotkom, već su i države poput Latvije, Francuske ili Španjolske imale sličan pristup. U Španjolskoj je Ministarstvo obrazovanja pokrenulo internetski portal Aprendo en casa (Školovanje od kuće), koji okuplja kvalitetne obrazovne resurse, internetsko osposobljavanje, alate i aplikacije za učitelje i učenike, ali i roditelje. Jedan je od aspekata bilo partnerstvo s nacionalnom televizijskom kućom za emitiranje pet sati obrazovnog programa svako jutro tijekom školskog tjedna, koji su se zatim mogli ponovno gledati na mrežnim stranicama.
U brojnim su zemljama nastavnici odigrali ključnu ulogu u razvoju rješenja kontinuiteta učenja. U Finskoj je Yle, Finska nacionalna radiotelevizija, osnovala interni tim za odabir resursa koji bi mogli biti korisni za učenje na daljinu. Yle je otvorio Facebook stranicu za učitelje „pionire”, od kojih se tražilo da ispitaju i poboljšaju uslugu. Za nekoliko su dana pokrenuli posebnu uslugu Yle Etäkoulu (Škola na daljinu Yle) kako bi proširili te obrazovne resurse. Uključivanje nastavnika u provođenje i definiranje TV programa omogućilo je njegovo stalno poboljšanje.
U Koreji, u dogovoru s Ministarstvom kulture, sporta i turizma, vlada je također privremeno ublažila pravila o autorskim pravima kako bi omogućila nastavnicima da provode internetsku nastavu s postojećim materijalima i sadržajima. Također, pokrenuta je mrežna stranica School-On kako bi se učiteljima omogućila platforma za razmjenu i dijeljenje internetskog sadržaja i informacija. Pritom su čak 58,4 posto sadržaja stvorili sami učitelji.
Obrazovni kampovi, koje organiziraju učitelji volonteri, primjer je vrste profesionalnog razvoja koji se pojavio tijekom pandemije. Temelji se na ideji da učitelji uče jedni od drugih kako bi poboljšali svoje profesionalne vještine a s namjerom poboljšanja ishoda učenja. Od ožujka 2020. internetski obrazovni kampovi potiču mnoge učitelje da uče i podijele svoja iskustva s poučavanjem na daljinu tijekom pandemijske krize, kao što je primjer u Ukrajini (Petica za obrazovanje) i u Sjedinjenim Američkim Državama (Moćno učenje od kuće). U Flandriji (Belgija) KlasCemens nudi dobar primjer učiteljske mreže koju podržava vlada, stvorene još 1998. godine i osmišljene kao učiteljske zajednice, usmjerene na nastavnike svih obrazovnih razina. Slična je platforma stvorena i u Engleskoj (Nacional Oak Academy) te u Koreji (Idemo u školu). Ovaj će model u budućnosti sigurno ostati moćan alat za oporavak učenja.