20.10.2017.
Popis nespornih članaka u postojećem TKU-u, koji su predstavnici Vlade uputili predstavnicima sindikata neposredno pred početak 4. sastanka pregovaračkih odbora, usmjerio je sadržaj dosad najbeskorisnijeg sastanka pregovaračkih odbora.
Unatoč tome što svakim danom ima sve manje vremena za ozbiljne pregovore, Vlada je sindikate obavijestila kako nespornim smatra tek 35 od 92 članaka postojećeg ugovora. Uvećanje plaće, regres i božićnica, otpremnina, dnevnica, naknada trošak za korištenje osobnog automobila – osiguranje radnika tek su neka od postojećih prava o kojima Vlada želi pregovarati. Sadašnja rješenja za isplatu jubilarne nagrade, darove za djecu i naknadu za troškove prijevoza u Vladi smatraju održivim i dalje, odnosno o njima u Vladi ne namjeravaju pregovarati.
Sastanak, koji je sa sindikalne strane vodio Branimir Mihalinec, započeo je u mučnoj atmosferi na koju je utjecao netom pristigao popis članaka. Sa strane Vlade na sastanku su sudjelovala samo dvojica ministara: ministar rada Marko Pavić i ministar financija Zdravko Marić. Ostala ministarstva su predstavljali državni tajnici ili pomoćnici ministara (Stipe Mamić, Josipa Rimac, Karolina Ivanković…).
Sa sindikalne je strane iznesen je prijedlog, prethodno očito usuglašen među pojedinim pregovaračima sa sindikalne strane (nikakav sastanak sindikalnog Pregovaračkog odbora prethodno nije održan), da se pregovori o osnovici, te božićnici i regresu odvoje od pregovora o ostatku TKU-a. Ministar Pavić je, odgovarajući na spomenuti prijedlog, istaknuo kako je Vladi prihvatljivo jedinstveno pregovaranje te da ima dovoljno vremena da se pregovori na vrijeme dovrše. Pavić je još naglasio kako Vlada namjerava potpisati TKU koji će vrijediti do kraja mandata, a o osnovici, regresu i božićnici pregovarati svake godine sa sindikatima u svibnju, odnosno prije donošenja projekcije proračuna.
Kako je Vlada zakasnila sa slanjem svoga prijedloga sindikatima, vidjelo se da se zapravo i nema o čemu pregovarati te je sastanak završen dogovorom da se idući krug „pregovora“ održi u utorak 24. listopada, odnosno da se idući tjedan sastanci pregovaračkih odbora češće organiziraju.
P.S. Nakon višemjesečnog kašnjenja s početkom pregovora (krivica je isključivo na strani Vlade), nakon dvotjednog nadmudrivanja dviju strana oko protokola, nakon prebacivanja najsloženijeg pitanja (naknada za prijevoz) na razmatranje radnoj skupini, nakon otkazivanja sastanaka i njihova ishitrenog sazivanja, nakon višestrukog kašnjenja s izvršavanjem preuzetih obveza, nakon svega ovog, a pronašlo bi se još toga, postavlja se pitanje: Quo vadis, Vlado? Ili su predstavnici Vlade u ove pregovore ušli potpuno nepripremljeni i ne znaju što žele pregovorima postići ili su se pregovarači Vlade za sve vrhunski pripremili i točno znaju koji im je cilj? Je li Vladi cilj ponavljanje proljetnog scenarija kada se pregovore dovelo u „cajtnot“ i pod prijetnjom otkazivanja kolektivnog ugovora sindikate pritisnula na potpisivanje? Potpisivanje – čega? Postojećeg, neznatno izmijenjenog, značajno izmijenjenog kolektivnog ugovora? Dovođenje pregovora u „ćorsokak“ i uključivanje premijera koji će u maniri doktora Ive prelijevanjem iz šupljega u prazno riješiti spor sa sindikatima? Provociranje situacije u kojoj nikakav dogovor nije moguć te usmjeravanje razvoja događaja prema otkazivanju kolektivnog ugovora i prepuštanja radnika u javnim službama famoznim pravilnicima o radu? Protekla dva „pregovaračka“ tjedna iza sebe su ostavila samo pitanja. Bez obzira u kom se smjeru „pregovori“ nastave odvijati, sindikatima bi bilo mudro da se, uz nadmudrivanje s Vladom, prihvate puno važnijeg posla, a to je pridobivanje naklonosti javnosti za svoje zahtjeve, mobilizacije članstva i zbijanja vlastitih redova.