Borba za povratak u „pretpandemijsku normalu”

Ključ za osiguravanje uspjeha plana oporavka učenja jest ulaganje u dobrobit, osposobljavanje i uspješnost učitelja

Priredila Ivana Čavlović

Dokazi su jasni: zemlje u svakom kutku planeta proživljavaju krizu učenja. Unatoč tomu, danas je u školama diljem svijeta više djece nego ikad u povijesti, bez obzira na poremećaje povezane s pandemijom. U 2010. godini prosječna je odrasla osoba imala završenih 7,6 godina školovanja, što je dvostruko više u usporedbi s 3,2 godine koje je prosječna odrasla osoba završila 1950. To je važno postignuće, ali dovode li te dodatne godine obrazovanja do stvarnog učenja i akumulacije ljudskoga kapitala?

COVID-19 pogoršava krizu učenja

U Europi i srednjoj Aziji, gdje su stope upisa u škole desetljećima visoke, nedavna su istraživanja pokazala da se uspješnost učenika na standardiziranim testovima u čitanju, matematici i prirodoslovlju jedva promijenila između 2000. i 2018. godine.

No, čak i među najboljima u Europi, rezultati su u padu.Prosječni rezultati testova, usklađeni prema procjenama u podatcima Svjetske banke o ishodima učenja, otprilike su isti u zemljama s visokim dohotkom u istočnoj Aziji kao u Europi. Ipak, rezultati u najboljih pet istočnoazijskih zemalja rastu, dok su rezultati u europskim zemljama u padu.

Od početka 2000-ih tranzicijske zemlje Europe i srednje Azije stavile su snažan naglasak na poboljšanje obrazovanja koje se pruža njihovu stanovništvu. Neke zemlje, poput Poljske, provele su važne reforme kao što su novi kurikulumi i restrukturiranje obrazovnog sustava. Međutim, u novije vrijeme reformski zamah gubi na snazi diljem regije.

Od ožujka 2020. do rujna 2021. škole u zemljama Europe i srednje Azije bile su u prosjeku potpuno zatvorene 64 dana te djelomično zatvorene 77 dana. Većina je učenika zbog toga izgubila količinu znanja koje odgovara najmanje trećini školske godine. Ta su zatvaranja i prekidi zbog pandemije pojačali krizu učenja koja je već rasla. U opsežnim istraživanjima provedenima u regiji, 11 od 12 zemalja prijavilo je gubitke u znanju među svojim učenicima koji su ekvivalentni gotovo jednogodišnjem učenju. Učenje zaostaje i među učenicima u nepovoljnom položaju iz siromašnih socioekonomskih, ruralnih i manjinskih sredina te među učenicima s invaliditetom. Pružanje obrazovnih usluga tim učenicima već je bio izazov za mnoge obrazovne sustave u Europi i srednjoj Aziji, ali je zatvaranje zbog pandemije pogoršalo situaciju.

Plan oporavka učenja Svjetske banke za zemlje Europe i srednje Azije

Plan se sastoji od triju faza:

1. stvaranje programa za nadoknadu izgubljenog učenja i sprječavanje budućih gubitaka znanja
2. osiguravanje kontinuiteta u ponovno otvorenim školama usmjeravajući se na temeljne vještine (čitalačka i matematička pismenost, socioemocionalne vještine) kako bi se smanjili gubitci u znanju, posebno među učenicima u nepovoljnom položaju
3. ubrzavanje učenja, čineći škole otpornijima i pravednijima putem obrazovnih inovacija i evaluacija.

Dok se škole bore da se vrate u „pretpandemijsku normalu”, zemlje moraju prilagoditi svoje kurikulume i proširiti programe nadoknade kako bi se suočile s izazovom gubitka znanja. Na temelju međunarodnog iskustva u ovoj drugoj fazi treba poduzeti tri ključne mjere:

1. pojednostavljivanje kurikuluma kako bi se dao prioritet temeljnim vještinama kao što su čitalačka i matematička pismenost te socioemocionalne vještine
2. provedba standardiziranih testova za prepoznavanje razine učenja svakog učenika
3. provedba kompenzacijskih politika usmjerenih uglavnom na učenike u nepovoljnom položaju.

Ključ za osiguravanje uspjeha plana oporavka učenja jest ulaganje u dobrobit, osposobljavanje i uspješnost učitelja. Opsežna istraživanja pokazala su pozitivnu povezanost između kvalitete učitelja i postignuća učenika. Štoviše, učitelji mogu imati znatan utjecaj na vjeru roditelja u važnost obrazovanja i njihovo povjerenje u škole.

Iako su mnoge zemlje EU-a izvijestile da su pretrpjele gubitke u učenju i provode istraživanja o tom pitanju, nedostaje informacija o gubitcima u učenju u zemljama klijentima Svjetske banke u regiji. Povijesno gledano, previše je naglaska stavljeno na ispitivanja s visokim ulozima, a nedovoljno na formativne procjene. Nadalje, mnoge su zemlje Europe i srednje Azije 2020. odlučile otkazati ili odgoditi svoje nacionalne ispite kako bi osigurale lakši prijelaz između obrazovnih razina za sve učenike, posebno za one u nepovoljnom položaju. Stoga će proći mnogo vremena dok se ne izgradi potpuna slika gubitka znanja u regiji.

Zemlje Europe i srednje Azije nosile su se s pandemijom koronavirusa brzom provedbom korektivnih i kompenzacijskih programa usmjerenih na oporavak učenja, zadržavanje učenika u školi i osiguravanje sigurnosti učenika i učitelja. Međutim, pandemija traje dulje nego što se predviđalo, a to je prilika za uvođenje strukturnih reformi u obrazovne sustave u regiji.

U tu se svrhu preporučuju sljedeće političke mjere kako bi se promijenio način na koji se pruža obrazovanje te tako dugoročno poboljšalo učenje i povećala jednakost u učenju:

1. pružiti visokokvalitetne programe poučavanja u školama, prilagođene učenicima u skladu s procijenjenim potrebama, kako bi im se omogućila nadoknada izgubljenog učenja
2. implementirati poboljšani hibridni model učenja kako bi se osigurala kvaliteta, jednakost i učinkovitost obrazovanja za sve učenike.