Autor: Katie Reilly , Time
Hope Brown može zaraditi 60 dolara prodajom krvne plazme jednom tjedno, a još malo više ako proda nešto odjeće u trgovini rabljenom robom. To joj dostaje tek da pokrije račune za struju ili troškove automobila. To financijsko žongliranje je sada dio njene svakodnevice – nešto što uopće nije očekivala prije dvadesetak godina kad je dobila diplomu srednjoškolskog nastavnika i postala nastavnica povijesti u srednjoj školi. Brown često radi od 5 sati ujutro do 4 popodne u Versaillesu, Ky, a zatim odlazi na drugi posao, gdje radi na detektorima metala i nateže se s neotesanim gostima u Lexington’s Rupp Areni. Osim toga, s mužem vodi i kompaniju koja se bavi povijesnim turama, kako bi zaradila još nešto novca.
Ja obožavam podučavati,“ kaže ova pedesetdvogodišnjakinja. „Ali mi nismo plaćeni za posao koji radimo“.
To je postala parola mnogih američkih nastavnika u državnim školama, koji su organizirali prosvjedne šetnjih i marševe u šest glavnih gradova ove godine. Od Arizone do Oklahome, i u saveznim državama čiji su glasači većinom republikanci i u onim u kojima su pretežno demokratski, nastavnici su ustali, tražili su povišenje plaća, olakšica i financiranje javnog školstva. Njihov bijes je pogodio žicu, oživio je nacionalnu debatu o ulozi i vrijednosti učitelja i budućnosti javnog obrazovanja.
Za mnoge nastavnike ova pobuna se spremala decenijama. Prema podacima Ministarstva obrazovanja, oko 3.2 milijuna stalno zaposlenih državnih učitelja (od vrtića do srednje škole) doživljava jednu od najgorih stagnacija plaće od svih profesija, zarađuju, u prosjeku, računato u inflaciji prilagođenim dolarima, manje nego što su zarađivali 1990.
Istodobno, , razlika plaća između nastavnika i jednako obrazovnih drugih službenika je najveća do sada. 1994. prema Institutu za ekonomska istraživanja, lijevo orjentiranom trustu mozgova, tjedne zarade nastavnika u državnim školama zaostajale su 1.8% za plaćama službenika sličnog obrazovnog profila. Do prošle godine, oni su zarađivali 18% manje. Situacija je posebno sumorna u državama poput Oklahome, gdje su učiteljske plaće, prilagođene inflaciji, pale za oko 8000 dolara u zadnjih deset godina, na prosječnu plaću od 45.245 dolarau 2016, prema podacima Ministarstva obrazovanja. U Arizoni, plaće nastavnika prilagođene zbog inflacije su niže za 5 000 dolara.
Pad ulaganja u obrazovanje ne odnosi se samo na smanjenje plaća. Dvadeset devet država je (prema Centru za budžet i prioritete politike) i dalje manje izdvajalo po učeniku u 2015. godini, usklađeno s inflacijom, nego što su izdvajali prije Velike recesije, što je dovelo do oronulosti i prenapučenosti državnih škola, korištenje zastarjelih udžbenika i pohabane opreme.
Za mnoge učitelje, ovi trendovi su posljedica decenijama dugih unutarnjih ratova u javnom obrazovanju, proisteklih iz frustracija vezanih za učiteljske sindikate, želje za standardizacijom kurikuluma, i predanosti fiskalnoj štednji. To je dovelo do široke ekspanzije charter škola koje se financiraju javno ali imaju privatnu upravu, i do poteza kao što je u zakonodavstvu u Wiskonsinu smanjenje učiteljskih mirovina i poništenje prava iz kolektivnog pregovaranja.
Originalni tekst pročitajte ovdje
Hope Brown sits in a classroom at Woodford County High School in Versailles, KY on August 31, 2018. Brown works full time as a teacher, and has also taken on part time jobs as well as selling her plasma to pay the bills.r