Je li predizborni program Stranke Pametno u dijelu koji se odnosi na osnovno i srednje školstvo ispunio očekivanja? Jednoznačan odgovor na ovo pitanje nije lako ponuditi na temelju onoga što se može pročitati u Izbornom programu. Kako u Stranci Pametno ni ne skrivaju da se njihov program temelji na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, najvažnijoj ostavštini u području odgoja i obrazovanja Kukuriku koalicije, samo od sebe se nameće pitanje zašto bi biračima isti sadržaj bio prihvatljiviji u izbornoj ponudi Stranke Pametno, nego u ponudi političke grupacije koja ga je prethodno iznjedrila? Ovo je pitanje jako važno i stoga što obje političke opcije računaju s glasačima centra ili lijevo od centra.
Umjesto da se, pokuša ispraviti najveći nedostatak Strategije, riječ je o izostavljanju predviđenih rokova za provedbu, u predizbornom programu Stranke Pametno niti se ne registrira spomenuti nedostatak, a kamoli da se spomenuti dokument nadopunjava onim što najviše zanima one koji nisu ravnodušni prema budućnosti odgojno-obrazovnog sustava. Šteta, da se postupilo drugačije, sama bi Strategija postala konkretnija, a njeni nadopisivači biračima prihvatljiviji.
Jednosmjenska nastava u osnovnim i srednjim školama – jedan je od važnijih ciljeva čije će ostvarivanje dovesti do poboljšanja uvjeta rada u našim školama. Rok za realizaciju ovog cilja (2031. godina) tako je dalek da će ga bez problema potpisati i Plenkovićevi i Milanovićevi. Petnaestogodišnje prolongiranje rješenja ovog pitanja tim je teže razumljivo jer u Hrvatskoj imamo primjer županije u kojoj je ovaj problem riješen u svega nekoliko godina. K tome, na žalost, bržem rješavanju ovog problema pridonose i porazni demografski pokazatelji.
Podizanje društvenog ugleda učitelja i nastavnika, još jedan od predloženih ciljeva, cilj je koji papagajski ponavljaju političari i dežurni reformatori nacionalnog školstva. Svi od reda i odvajkada. Ni u Stranci Pametno nisu u tome izuzetkom. Iskorak bi bio, a upravo se to od Pametno očekivalo, izaći u javnost s odgovorima na pitanje kako to postići. Podizanja društvenog ugleda nema bez značajnijeg povećanja učiteljskih i nastavničkih plaća. Povećanja plaća nema bez povećanog izdvajanja proračunskog novca za obrazovanje. Umjesto da se predloži donošenje političke odluke o četverogodišnjem povećanju izdvajanja za obrazovanje, po godišnjoj stopi barem od 10-posto, u Stranci Pametno, a što bi drugo, pametuju o porastu izdvajanja za obrazovanje nakon uspostave sustava provjere kvalitete.
Dok se u Hrvatskoj popravi postojeći sustav vanjskog vrednovanja i uspostavi neki novi sustav s istom ili sličnom namjenom, prosvjetari će čekati na povišicu svojih plaća. Lipši magarče dok trava naraste – poslovica je kojom je u narodu odavno opisana ova i sve slične situacije. Dok političari budu smišljali nove instrumente i institucije provjere kvalitete, učitelji i nastavnici će u mirovinu odlaziti sa smanjenim plaćama, jedva spajati kraj s krajem jer sami plaćaju troškove prijevoza na posao i sa posla, samofinancirati stručno usavršavanje, raditi sve više za sve manju plaću. A sve će se to događati u iščekivanju porasta njihova ugleda u društvu.
Našlo bi se još toga u program Stranke Pametno, ali da skratim. Ili u Stranci Pametno računaju s participacijom u vlasti pa zbog toga izbjegavaju prava pitanja i konkretne odgovore, ili su ih prijevremeni izbori iznenadili te se stoga nisu stigli pozabaviti onim područjem u kojem se baš od jedne ovakve stranke najviše očekivalo. Kako na rujanskim izborima politička ponuda Stranke Pametno, barem kada se radi o osnovnom i srednjem školstvu, nije bogzna kakva, a nakon što su neslavno propale najave o angažiranju Borisa Jokića, jedino za što se neodlučni birač može uhvatiti odlučno je svrstavanje ove stranke uz nastavak kurikularne reforme. Je li ovo dostatno za uspjeh na izborima. Sumnjam. Tim više jer isto obećava i Narodna koalicija.
Predsjednik Sindikata Preporod
Željko Stipić