MARIJANA CVRTILA/SLOBODNA DALMACIJA
UČENICI U PRVA DVA RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE DOBIT ĆE TEK DIJAGNOSTIČKE PROCJENE
Izbacivanje brojčanog ocjenjivanja u prvom i drugom razredu osnovne škole i iskazivanje učeničkih postignuća opisnim ocjenama, odnosno ček-listama procjena, jedna je od najvećih novosti cjelovite kurikularne reforme. “Prođu” li prijedlozi reforme stručnu i javnu raspravu, već od iduće 2016./2017. školske godine u odabranim eksperimentalnim osnovnim školama prvašići neće, kao dosad, biti bez brojčanog ocjenjivanja sanio u prvom polugodištu prvog razreda osnovne škole, nego cijela dva niža razreda.
Neobavezni testovi
Prijedlog je već sada naišao na podijeljene reakcije u prosvjetarskim krugovima, a mnogi su u sjećanje prizvali cvjetiće i zvjezdice iz osam-desetih godina prošlog stoljeća kada je u nižim razredima osnovne škole također bilo uvedeno opisno ocjenjivanje. No, Boris Jokić, voditelj Ekspertne radne skupine za cjelovitu kurikularnu reformu, podsjeća kako će buduća “dijagnostika” biti puno šira od toga, te će roditelji i djeca dobiti iscrpne ček-liste procje¬na djetetovih postignuća po svim elementima i ishodima za svaki predmet, puno sadržajnije od puke ocjene.
– Treba naglasiti kako ocjene neće potpuno nestati u tim razredima. Učitelji će uvijek moći provesti testiranje iz određenog predmeta i dati nekakvu ocjenu. Međutim, to neće biti obvezno i ocjena neće imati posebnu težinu jer u tim razredima neće biti zaključnog brojčanog ocjenjivanja – pojašnjava Jokić. Naglasak je na dijagnostičkoj procjeni pa će, kaže Boris Jokić, roditelji i djeca dobiti sadržajniju opisnu informaciju.
– Ako, primjerice, u matematici imate pet cjelina i definirane ishode, roditelji i djeca dobit će detaljnu informaciju jesu li učenikova postignuća za svaki od tih elemenata u skladu s očekivanjima, je li potrebna podrška ili su iznad očekivanog, kao i o kategorijama odgovornosti, komunikacije i suradnje te samostalnosti učenika – ističe Jokić. Što danas znači petica kada 85 posto učenika tih razreda ima petice iz svih predmeta? Osim toga, najrazvijenije zemlje poput Norveške i Finske nemaju brojčanih ocjena do sedmog razreda – kaže Boris Jokić.
– Ideja je dobra, vjerojatno će biti poticajna za učenike. Njima rasterećenje, a nama opterećenje – kaže Irena Levačić, učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi Ivanovec kraj Čakovca, s 28-godišnjim stažem u prosvjeti. Pisati opisne ocjene za svaki predmet i svakog učenika znači užasno puno piskaranja za svakog učitelja i očekivati je da će u školama biti verbalnog otpora tipa “to smo već imali, to je samo gnjavaža”, komentira ona.
Izbjegavaju sve negativno
Irena Levačić
Učitelji razredne nastave imaju problema kod opisnog ocjenjivanja jer se moraju ograničiti na određene glagole zbog čega koriste i katkad nakaradne formulacije. “lzbjegava se sve negativno, pa umjesto da napišete kako dijete ne može napraviti kolut naprijed ili morate obzirno napisati da bi ‘bilo dobro usmjeriti pozornost na to i to’, kaže Irena Levačić.
Treba biti majstor
– Iz dosadašnjeg iskustva znam da opisne ocjene roditeljima često ne znače ništa i da često ne znaju “što je pjesnik htio reći”. Njihova su očekivanja velika i često kažu “a koja bi to ocjena bila?”. Nisam protiv opisnog ocjenjivanja u toj dobi, vjerujem da bi ga mogle prihvatiti i nove generacije djece i roditelja, ali učitelje treba pripremiti i zato je dobrodošla eksperimentalna faza – kaže Irena Levačić.
Sjećam se opisnog ocjenjivanja iz osamdesetih, trebalo je biti majstor da biste izvukli na kojoj je razini neko dijete. Učitelji nisu bili osposobljeni za to. Trebate biti obrazovani, načitani, služiti se stručnim vokabularom, sve ono što je iskazano na skali od jedan do pet pretočiti u tekst, a za to mnogi današnji učitelji nisu educirani – skeptičan je Ivan Jujnović, umirovljeni profesor povijesti iz Osnovne škole Strožanac u Podstrani, osamdesetih godina zamjenik ravnatelja u toj školi. Ocjena je motivirajući faktor, kaže, i moramo paziti da zbog neocjenjivanja ne dođemo u situaciju da, kao Nijemci, zaključimo kako smo dobili izgubljene generacije. “Strategija bez operatike i poznavanja stanja na terenu ne ide”, poručuje profesor Jujnović.
Kozmetička promjena
To je kozmetička promjena koja neće ništa bitno promijeniti sve dok s fakulteta izlaze učitelji i nastavnici koji se educiraju prema kurikulumima starima i do 50 godina, kritična je Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebačke OŠ “Matije Gupca”.