Izjava Željka Stipića povodom potpisivanja granskih kolektivnih ugovora   U Ministarstvu znanosti i obrazovanja u utorak, 11. travnja, održano je svečano potpisivanje kolektivnih ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama. Ugovore su potpisali ministar znanosti i obrazovanja dr. sc. Pavo Barišić, Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja, Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Željko Stipić, predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, koji je tom prigodom rekao:   – Ovo što je potpisano nastalo je i ne može nastati drugačije nego kao zajednički posao dviju strana. Sigurno da naši pogledi na danas potpisano ovise o tome s koje pozicije dolazimo. Čuli smo ministra Barišića koji je izrazio zadovoljstvo učinjenim i moram priznati, da sam na njegovom mjestu, a nadam se da je to nemoguće, i ja bih bio zadovoljan. Naime, Vlada je dobila kolektivne ugovore, a da pritom nije izdvojila nijednu dodatnu lipu za dva podsustava koji su u dosta teškom stanju. I u takvom su stanju jako dugo vremena. Vladina strana uvijek nastupa s pozicije da osigura socijalni mir, a da je to što manje košta. I to se je ovim ugovorima osiguralo. S druge pak strane, sindikati su interesne skupine i trebaju ispuniti očekivanja onih koje predstavljaju. Jako mi je drago da je i sa sindikalne strane iskazano zadovoljstvo, i u tom dijelu ću ga podijeliti s mojim sindikalnim kolegama, da je kolektivni ugovor opstao i da i dalje živi pa će još nekoliko mjeseci biti na snazi i da nećemo krajem ove nastavne godine unijeti neku dodatnu nervozu, jer nervoze u školama ionako ima na pretek. Moram otvoreno reći, a već dvadesetak godina nastojim tako govoriti, da naša očekivanja u Sindikatu Preporod nisu ispunjena i to ne zato što se ispregovaralo to što se ispregovaralo, nego što smo imali jako dobru situaciju za ove pregovore. Gotovo idealnu, jer smo s našim pregovorima spletom najrazličitijih okolnosti ušli u predizborno vrijeme, kada je svaka vlast najosjetljivija na sindikalne zahtjeve. No, nažalost od strane ponajprije većinskih sindikata, a onda im podrška nije izostala ni od strane vlasti, činilo se sve da se ti pregovori završe što je moguće prije tako da u pravom smislu i nije bilo zahtjeva sa sindikalne strane. Mi smo u tom dijelu razočarani, jer bojim se da za pet ili šest mjeseci budemo u prilici pregovarati, ta prilika neće biti ista. Na neki način možda će oni koji će s nama pregovarati biti manje osjetljivi za naše zahtjeve nego što je to bilo moguće u pregovorima koji su završili. Ali, previše sam puta upotrijebio tu riječ „možda”. Dakle, ni u jednom poslu ne možete biti potpuno sigurni, no oni koji nešto znaju o kolektivnom pregovaranju kažu da je predizborno vrijeme idealno vrijeme za vođenje kolektivnih pregovora. A što smo očekivali? Ponajprije da ćemo u nekom dijelu uspjeti, ako ne unaprijediti, ali barem pomaknuti se u rješavanju nekih spornih rješenja u postojećim kolektivnim ugovorima. Dolazi nam kraj nastavne godine i pojavit će se tri situacije u kojima su učitelji i nastavnici u osnovnoj i u srednjoj školi posebno osjetljivi. Znamo da je bivša vlast pa i ona prije nje, a u tome je bilo vrlo vješta, uvela neke nove oblike vrlo zahtjevnog, ali i neplaćenog rada u školama. Produžna nastava će i ove godine biti ne valorizirana, opet neće biti iskazana, dakle i naši će neki kolegice i kolege po 30, 40 i 50 sati raditi, a da za to neće ni na koji način biti nagrađeni. Slično je i s dežurstvima na državnoj maturi, jer i to je bolno mjesto gdje se dane i dane gubi na posao, a da za taj posao nismo plaćeni. Mi iz Sindikata Preporod i kolege iz drugih sindikata se tu ne razlikujemo i stalno naglašavamo da se ne mirimo s time da se novi oblici rada uvode kao neplaćeni, ali se razlikujemo u tome jer u Preporodu mislimo da je upravo sad bila prilika da se pomaknemo s mrtve točke. No, to se nije dogodilo. Treće pitanje odnosi se na famozne komisije za raspoređivanje tehnoloških viškova. Drago mi je da smo se pomakli s mrtve točke. Nismo riješili problem, ali smo se uputili u pravom smjeru rješavanja ovog problema i u tom smislu zahvaljujem kolegama iz većinskog sindikata, Sindikata hrvatskih učitelja, koji je imao razumijevanja za prijedlog koji je došao od strane manjinskog sindikata, ali mi smo svjesni da kolektivnog ugovora ne bi bilo bez suglasnosti i većinskog sindikata i Vlade Republike Hrvatske. To jest korak naprijed, a rješenje ćemo imati tek onda kad u svim županijskim komisijama, ali i u drugostupanjskoj odnosno državnoj komisiji, budu sjedila dva predstavnika većinskog sindikata i jedan predstavnik manjinskog sindikata. To je put prema transparentnosti koja je već spomenuta, jer to nam treba biti svima u interesu. Mi u Preporodu imamo neki razlog za zadovoljstvo ovim pregovorima, bili bismo zadovoljniji da smo uspjeli više napraviti za one zbog kojih postojimo. Nadam se da je to korak prema pravim rješenjima i da ovaj kolektivni ugovor koji potpisujemo jest prijelazni i da će se novi kolektivni ugovori svojim sadržajem bitno razlikovati od onoga što imamo sada. Jer, boljeg položaja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama ne može biti bez boljih i kvalitetnijih kolektivnih ugovora. I to mora biti svima jasno i zato je kolektivno pregovaranje conditio sine qua non nekog boljeg školstva u ovoj zemlji.