Piše: Nenad Jarić Dauenhauer, Index
REZULTATI istrage Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji su do sada pokazali da je u hrvatskim školama najmanje 11 nastavnika predavalo s lažnim diplomama, neki i duži niz godina, otvorili su niz etičkih, društvenih i pravnih pitanja.
Primjerice, posljednjih dana u medijima i na društvenim mrežama postavljalo se pitanje zašto su naše društvo i pravosuđe tako tolerantni prema prevarantima koji su svjesno godinama varali državu i građane. Zašto se krivotvorenje i trgovina diplomama te rad s njima ne otkrivaju efikasnije i ne kažnjavaju strože? Zašto ljudi koji njima zarađuju plaće na pozicijama na kojima su kandidatima s pravim diplomama oduzeli zasluženo radno mjesto i kruh ne bi vratili imovinu koju su bespravno stekli? Zašto neki trgovac u čijoj se kasi nađe malo viška ili manjka bude kažnjen drakonskim novčanim kaznama, dok nastavnici s lažnim diplomama uglavnom prolaze bez novčanih ili zatvorskih kazni iako je ono što rade u biti kriminal?
Naime, prema dostupnim podacima, nitko nikada nije bio prisiljen vratiti novac sustavu, a zakon to i ne predviđa. Također, nisu svi varalice s lažnim diplomama završili s kaznenim prijavama za prijevaru, a ako i jesu, većina slučajeva već je otišla u zastaru.
Pritom treba imati na umu da nastavnici ni izdaleka nisu jedini s krivotvorenim diplomama u sustavu. Primjerice, u aferi u Zagrebačkom holdingu u svibnju 2014. otkrivene su 153 osobe s lažnim srednjoškolskim svjedodžbama i fakultetskim diplomama. To znači da je neke poslove važne za Grad obavljalo cijelo mnoštvo ljudi s osnovnom školom te da su neki zaposlenici bili plaćeni kao da imaju spremu koju nisu imali.
Kako bismo dobili neke moguće odgovore na postavljena pitanja, obratili smo se našim pravnicima i etičarima.
Petričušić: Lažni profesori vjerojatno neće snositi baš nikakve posljedice
Antonija Petričušić s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da bi prijevare s diplomama trebalo oštrije kažnjavati kako bi se poslala poruka da se ne može nekažnjeno nanositi šteta društvu. Štoviše, smatra da bi i drugi dijelovi sustava trebali slijediti praksu Ministarstva znanosti kako bi se vratilo povjerenje u sustav.
“U ovakvim slučajevima radi se o kaznenim djelima prijevare i krivotvorenja službene isprave”, kaže Petričušić.
“Prevaranti su doveli škole, koje su ih zaposlile, u zabludu podnoseći lažne diplome s ciljem da se one uporabe kao prave i s namjerom da sebi pribave imovinsku korist. No vjerojatno neće snositi ama baš nikakve posljedice. Kao da u ovoj priči uopće nema žrtava i oštećenih”, kaže naša pravnica.
Ističe da, prema njezinim saznanjima, postoji sudska praksa iz davnih dana koja je zauzela stav da se počinitelje kaznenoga djela krivotvorenja s prijevarom ne goni po službenoj dužnosti. Iako ovakav izostanak postupanja državnog odvjetništva predstavlja bezrazložno pogodovanje krivcima, stav sudova je da, budući da su prevaranti ipak odradili posao za koji su zaposleni, za što nitko nije prigovorio, nema prijevare.
“Posljedično, prevaranti će imati pravo zadržati dohodak, radni staž i uplate u mirovinski fond”, kaže Petričušić.
No smatra da uporaba krivotvorene isprave nikako nije krimen samo onoga tko ju je predočio već i onog tko mu ju je izradio.
“Nadležna tijela trebala bi istražiti i progoniti one koji su izrađivali lažne isprave temeljem kojih su prevaranti zaposleni, kao i same prevarante jer su krivotvoritelje poticali na krivotvorenje”, uvjerena je naša pravnica.
“Žrtve ovakvog kriminala nisu samo učenici i nastavnici koji nisu zaposleni zbog lažnih diploma. Žrtva je cjelokupni sustav obrazovanja, kojemu nakon raskrinkavanja afera još manje vjeruju i učenici i roditelji. Izgubilo se zgražanje javnosti i moralna osuda ovakvih pojava jer smo kao društvo oguglali na prijevare zaposlenika javnih ustanova, navikli smo da pogodovanja, nepotizam i korupcija čine dio kulture poslovanja u javnom sektoru. To su toliko duboko ukorijenjene i sveprisutne pojave u hrvatskom društvu, i ne samo hrvatskom, da ih građani pretpostavljaju i očekuju. Nekažnjavanje počinitelja ovih kaznenih djela samo će dodatno pridonijeti rastu nepovjerenja građana, a posebice đaka, u obrazovni sustav i javne institucije općenito“, poručila je Petričušić ističući da je njoj osobno, kao roditelju, stalo da njezina djeca imaju visoko kvalificirane nastavnike.
Garašić: Trebaju nam strože kazne za zaustavljanje negativnog trenda
Za oštrije procesuiranje prevaranata zalaže se i Vesnica Garašić, bivša predsjednica Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu.
“Čovjek koji je lažirao svoju diplomu ne samo da je sam lagao već je također tražio od drugih da lažu za njega, da bi dobio papir. On nikako ne može biti u obrazovnom sustavu i biti uzor djeci”, ogorčena je Garašić zbog toga što se aferama s trgovinom ispitima, plagiranjem i lažnim diplomama ne vidi kraja.
“Takav čovjek ne bi smio raditi u javnim službama, osobito ne u obrazovnom sustavu u kojem bi trebao biti uzor mladom čovjeku koji odrasta. Ja sam za strože kažnjavane kako bi se taj trend konačno jednom zaustavio, kako to nikome više ne bi padalo na pamet, ni onome tko želi napraviti prijevaru, ni pomagačima koji mu to omogućuju. Naime, takvu stvar nitko ne može napraviti sam, mora imati neku pomoć iznutra“, pojasnila je Garašić.
Gotovac: Otkaz, javno sramoćenje i uvjetna kazna nisu male kazne
Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da prijevare treba kažnjavati, no ne misli da je postojeći sustav blag.
“Mi živimo u društvu u kojem postoji silna želja za kažnjavanjem. Kao da se veselimo kaznenim postupcima. Nisam siguran da je to pozitivan fenomen. Uzrok tome vjerojatno je činjenica da imamo percepciju da nam pravosudni sustav ne funkcionira dobro”, kaže Gotovac.
“No posljedica je da jako želimo kazniti neke ljude koji su u dobroj mjeri već kažnjeni. Naime, danas dobiti otkaz i biti osramoćen kao netko tko je radio s lažnom diplomom, nerijetko i u javnosti, u medijima, to je nešto što na više razina ima negativne posljedice za ugled i za buduće zaposlenje. To ne znači da se zalažem da se takve ljude abolira od odgovornosti, no tim ljudima se već dogodila prilično loša stvar u životu. Oni se više neće moći zaposliti na istim vrstama posla. Osim toga, nakon otkaza čeka ih i neki kazneni postupak, a to znači i dodatna stigma”, tumači Gotovac.
Kaže da se postavlja pitanje koliko smisla ima oštro sankcionirati male ljude u Hrvatskoj u kojoj su toliki ljudi, uključujući i neke ministre, napravili neusporedivo teža kaznena djela, a da nisu odgovarali na primjeren način, već su samo ogulili nešto krumpira.
Pritom napominje da oni koji su otkriveni s lažnim diplomama nisu dobili otkaz zato što su loše radili svoj posao.