Dragan Gvozdanović/Novosti 17.03.2016.
Medeni mjesec Vlade i sindikata kratko potrajao: Nakon objave Vlade da novca za šestpostotno povećanje bruto osnovice plaća u javnim i državnim službama nema, imaju li pregovori smisla?
Kratak je put od optimizma do razočaranja: čelnici sindikalnih središnjica prešli su ga u posljednjih mjesec dana pokušavajući s novom Vladom ispregovarati, očito, nemoguće. Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić euforično je izjavio početkom prošlog mjeseca, nakon neformalnog sastanka sindikalnih središnjica s premijerom, da je sreo čovjeka koji je razuman, koji odgovara pozitivno i koji nema prezir prema ljudima jer razgovara na prirodan i normalan način. Tjedan dana kasnije Ribić pokislo izjavljuje: ‘Odnos prema sindikatima je ista predstava s drugim izvođačima.’
Radi se o potezu Vlade koja u proračunu nije osigurala dodatni novac (najvjerojatnije oko 1,8 milijardi kuna) za povećanje bruto osnovice plaća u javnim i državnim službama za šest posto, što je bilo previđeno Sporazumom Vlade i sindikata iz 2009. godine. Sporazum je automatski aktiviran lanjskim porastom BDP-a od dva posto tijekom dva uzastopna kvartala.
Novca nadalje nema ni za vraćanje dodataka na plaću od četiri, osam i deset posto zaposlenima s više od 20 godina radnog staža, što bi iznosilo oko 50 do 60 milijuna kuna godišnje. Proračunom i njegovom projekcijom u iduće dvije godine nisu predviđene ni isplate regresa i božićnica. Vlada izdatke za zaposlene u ovoj i idućim godinama povećava tek za obavezu rasta plaća za 0,5 posto po godini staža, u iznosu od oko 100 milijuna kuna. Sve u svemu nedovoljno, pa će Vlada i sindikati morati na nove pregovore u ponedjeljak. Potvrdio nam je to Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. Kaže da je uoči nastupajućih pregovora teško išta očekivati, jer su u startu, odnosno u proračunu, sve opcije zatvorene.
– Čini se da je jedina opcija za Vladu, odnosno za njezin pregovarački odbor koji, koliko znamo, još nije imenovan, taj da sindikati pristanu na to da novca jednostavno nema. Osim ako sindikati ne krenu na sud i ne podignu tužbe za jednostrano kršenje Sporazuma, od čega se nije odustalo – kaže Kuhar.
U tom slučaju, nastavlja, državi opet preostaju neki jednostrani potezi poput daljnjeg smanjenja koeficijenata zaposlenih, kao i manipulacija brojem zaposlenih u državnim službama, odnosno njihovo smanjenje podjelom otkaza.
– Pregovarat ćemo u dobroj vjeri. Pitanje je postoji li mogućnost nekakve kompenzacije, primjerice putem ponude dionica našim radnicima, jer ako autoceste preuzmu fondovi, dio portfelja država može ponuditi svojim zainteresiranim radnicima – dodaje Kuhar.
Sindikalist je svjestan da su članovi sindikata svojim maticama uputili već podosta kritika izrazivši negativan stav prema dosadašnjoj popustljivosti u pregovorima s državom.
– Ako nam ništa ne ponude, nemamo s čim izaći pred naše članstvo. Što da im kažemo? Da novca nema, da pričekamo dok BDP ne poraste za tri ili pet posto? Podsjetio bih da je država sama ponudila navedeni Sporazum, koji je potpisan s vladom HDZ-a 2009., kada je Zdravko Marić, današnji ministar financija, obnašao dužnost državnog tajnika u Ministarstvu financija. Što će reći da danas opet pregovaramo s gotovo istom vladom – kaže Kuhar.
Dodaje da ako već s jedne strane šaljemo poruku investitorima da su dobrodošli i da ćemo im se prilagoditi, onda bi s druge strane valjda trebalo jasno poručiti i da radnici u Hrvatskoj nisu građani drugog reda.
http://www.portalnovosti.com/kratkotrajna-idila