20. rujna je imenovana Radna skupina koja bi do 15. listopada trebala predložiti Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Nakon 15. listopada predložene će zakonske promjene krenuti u javnu raspravu, a nakon toga se naći i pred saborskim zastupnicama i zastupnicama. Temeljem zacrtanih rokova moglo bi se pomisliti kako će najnovije zakonske promjene zahvatiti samo neka efemerna pitanja.
Da tome neće biti baš tako dalo se zaključiti i po inicijalnim materijalima upućenim članovima Radne skupine. Naime, u jednom od predloženih rješenja predlagač se zalaže za razjašnjavanje pojma neposrednog odgojno-obrazovnog rada, odnosno preciznijim odgovorom na pitanje „kako se takav rad izvodi prije ili nakon završetka nastavne godine“. Na istom se mjestu napominje kako Hrvatska zajednica županija traži sastav i broj članova školskog odbora, odnosno da se Ministarstvo zalaže za vraćanje zaključivanja ocjena na polugodištu.
Nakon dva održana sastanka, nijedno sporno pitanje nije riješeno, a pojavilo se više novih prijepora. Svakoj od strana koje sudjeluju u izradi zakona; prosvjetnim vlastima, osnivačima škola, ravnateljima i sindikatima; u interesu je da temeljni zakon o školstvu bude promijenjen u nekom dijelu. Prosvjetne bi vlasti vratile ocjenjivanje na polugodištu i zadržale produžnu nastavu, osnivači škola bi smanjili broj članova školskog odbora sa 7 na 5, ravnatelji bi mijenjali način na koji ih se bira, većinski sindikati bi još više na važnosti dali županijskim komisijama za zapošljavanje tehnoloških viškova.
Teško je za povjerovati da će oko bilo kojeg od ovih pitanja biti postignuto opće suglasje. Školski sindikati se oštro protive zadržavanju produžne nastave. Nakaradno osmišljeno rješenje (npr. izostanak komisijskog ispita), koje je uz to zaživjelo kao novi vid neplaćenog rada u školama, razlozima su negativnog stava sindikata prema rješenju koje je u primjeni već dvije školske godine. Nakon što su sindikati bili od prosvjetne vlasti prevareni prije dvije godine jer dodatni posao održavanja produžne nastave nije dodatno i plaćen, teško je za povjerovati da bi njihovo „zeleno svjetlo“ produžna nastava dobila čak i kad bi u buduće bila primjereno plaćena.
Novo smanjenje broja članova školskog odbora, što predlaže Hrvatska zajednica županija, rješenje je koje bi najlakše dobilo podršku sviju. Prijedlog osnivača (3+2+1) teško da može naići na podršku sviju strana. Ako se krene u promjenu sastava školskih odbora, Preporod će predložiti rješenje (4+1+1) koji je na tragu našeg dugogodišnjeg stava da u sastavu školskog odbora trebaju većina članova biti predstavnici radnika iz same školske ustanove. Podsjetimo radi se o jednom od pitanja o kojem su se u predizbornoj kampanji očitovali i HDZ i Most. Iz HDZ-a se ističe „da većinu u školskim odborima trebaju činiti zajednički radnici škole i predstavnici roditelja“. U Mostu su stava kako je samo jednom predstavniku politike mjesto u školskom odboru „jer će se tako izbjeći sve manipulacije“. Lako je moguće da se baš na ovom pitanju vrlo skoro potvrdi ili ne potvrdi „vjerodostojnost“ izbornih pobjednika.
Dosadašnji način izbora ravnatelja nije po volji ravnateljskim udrugama. Njima smeta prethodno izjašnjavanje članova učiteljskog i nastavničkog te radničkog vijeća, odnosno obveza prethodno zauzetog stava tijela od strane izabranih predstavnika. Ravnateljske udruge predlažu napuštanje teškom mukom izborenog rješenja kojim je osigurano izravno odlučivanje radnika pri izboru ravnatelja. Nerealno je za očekivati da će ravnatelje u ovakvom zahtjevu poduprti sindikati.
Izostat će i suglasje sindikata oko zakonskih odredbi kojima se regulira zapošljavanje tzv. tehnoloških viškova. Većinski će sindikati tražiti da se zadrže postojeća diskriminirajuća rješenja. Štoviše, s njihove strane će se zahtijevati još veći utjecaj sindikata na zapošljavanje tehnoloških viškova. Preporod će ponovno aktualizirati svoj zahtjev za sudjelovanjem i predstavnika manjinskog sindikata u radu spornih komisija. Ostaje za vidjeti hoće li na predloženo rješenje utjecati i javno izneseni stavovi HDZ-a i Mosta o ovom pitanju. S obje se strane ističe „kako ove komisije treba ili ukinuti ili „temeljito redefinirati“ (Most), odnosno kako postoji potreba „ uvođenja mehanizma nadzora i kontrole kako bi se spriječila diskriminacija radnika po bilo kojoj osnovi što podrazumijeva i eventualnu diskriminaciju s obzirom na sindikalnu pripadnost“ (HDZ).
Zaključak: Školsko zakonodavstvo neuralgična je točka funkcioniranja odgojno-obrazovnog sustava. U promjene se redovito išlo nepripremljeno. Nekvalitetan zakon iziskuje stalne promjene. Stalne promjene dovode do pravne nesigurnosti. Pravna nesigurnost za posljedicu ima nered u sustavu. Najnovije izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju eklatantan su primjer kako se ne bi trebalo i ne bi smjelo raditi. Pod izlikom uklanjanja uočenih propusta i potrebe uspostave novih vremenskih rokova jer se prethodno zadane rokove nije poštivalo, na mala se vrata pokušavaju mijenjati najvažnije zakonske odredbe. Aktualne bi zakonske promjene trebale obuhvatiti samo one odredbe koje će omogućiti nesmetano funkcioniranje sustava. Odmah, a najkasnije nakon uspostave nove vlasti, treba pokrenuti postupak izrade novog temeljnog Zakona o školstvu. Umjesto jedinstvenog zakona, praksa je u proteklih 8 godina pokazala, bolje bi bilo donijeti poseban zakon za osnovno i poseban zakon za srednje školstvo. Međutim, razdvajanje zakona neće samo po sebi riješiti pitanje kvalitete sadržaja. Uz jasno definirane ciljeve, dovoljno vremena i kvalitetan sastav radne skupine, uz maksimalnu podršku struke i politike – idući bismo Dan učitelja mogli dočekati sa zakonodavstvom kakvo hrvatsko školstvo zaslužuje. Neka to bude i jedna od najvažnijih zadaća u prvoj godini mandata novog ministra ili, još bolje, nove ministrice.
