Piše; Bojana Mrvoš Pavić, Novi list. 05.03.2019.
Pitanje odgovornosti u nas je nakaradno shvaćeno. Za nas je to samo prebacivanje odgovornosti na nekog drugog, kaže sindikalist Željko Stipić. Nije, tako, ministar obrane kriv zato što u cijelom njegovom ministarstvu nitko ne zna čitati dopise, nije ministrica kriva što sustav socijalne skrbi ide k vragu. To je pitanje političke kulture, koje nemamo, upozorava profesor emeritus Ivan Šiber
Treba li ministrica Nada Murganić dati ostavku zbog svoje »zapovjedne« odgovornosti u sustavu za koji je sarna priznala da je učinio teške propuste u slučaju na Pagu, upitali smo stručnjake s različitih područja, koji nam odgovaraju i na pitanje prepoznaju li političari u Hrvatskoj razliku izmedu krivnje i odgovornosti. Nemali je broj slučajeva u Europi i svijetu da ministri i premijeri ostavke podnose zbog neprimjerenih riječi, a pogotovo zbog nesreća na »svom« terenu, odnosno zbog propusta njima podredenih. No ne i u Hrvatskoj.
Premijer Andrej Plenković jučer je još jednom stao uz svoju ministricu, a pridružila mu se i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Plenković je kazao kako je navikao na »sport traženja ostavki« te da Murganić ima njegovu podršku. Na opasku novinara kako bi u nekoj od zapadnih zemalja nakon ovakvog slučaja ministar zbog političke odgovornosti sigurno dao ostavku, premijer je odgovorio kako »ovdje nije riječ o takvom slučaju«.
Reformirati sustav
Od osamostaljenja Hrvatske samo je jedna ministrica podnijela ostavku zbog tragedije koja se dogodila u njenom resoru. Zbog proizvoclačke pogreške na dijalizatorima, koja je u nekoliko dana uzrokovala smrt 23 pacijenta, s mjesta ministrice zdravstva 2001. godine odstupila je Ana Stavljenić Rukavina.
– Slučaj na Pagu je izvan svih okvira, i nema šanse da bi ga spriječio bilo tko da je bio ministar – poručio je jučer Plenković, a predsjednica pak kazala kako Murganić nije kriva za to što se dogodilo na Pagu.
– Može ministrica dati ostavku, ali problemi i dalje postoje. Treba sustav reformirati od samih početaka. Svakome se, nažalost, dogode nesreće, ponekad one jesu povezane prema ministrima, ponekad nisu, no držim da ovo ne treba riješiti na način da je se smijeni. Nije ministrica kriva za to što se dogodilo na Pagu, koliko god strašno bilo. Krivi su oni koji nisu reagirali na lokalnim razinama – rekla je Grabar-Kitarović.
Bivša ministrica zdravstva iz Račanove vlade Ana Stavljenić Rukavina smatra da ministrica Murganić ne treba odstupiti.
– Ne može ministar biti odgovoran za rad bilo kojeg stručnjaka na lokalnoj razini. To znači da bi kod svake pogreške bilo kojeg službenika morali mijenjati ministra – kazala je za naš list.
Uvijek u pravu
Na pitanje u kojim slučajevima ministar onda treba dati ostavku, odgovara kako je politička odgovornost nešto sasvim drugo, a proizlazi iz odgovornosti za različite normativne akte, donošenje planova rada i slično.
– Što se tiče političke odgovornosti, mišljenja sam da ministrica Murganić ne treba odstupiti – zaključuje Stavljenić Rukavina.
Ivan Šiber, profesor emeritus Fakulteta političkih znanosti i stručnjak za političku psihologiju, upitan razlikuju li naši političari krivnju od »zapovjedne« odgovornosti, odgovara kako su »oni uvijek, naravno, u pravu, a svi ostali u krivu«.
– Nije, tako, ministar obrane kriv zato što u cijelom njegovom ministarstvu nitko ne zna čitati dopise, nije ministrica kriva što sustav socijalne skrbi ide k vragu, i tako dalje. To je jednostavno pitanje političke kulture, koje nemamo, i točka. Jedno je neposredna odgovornost, a drugo moralna, zbog nečeg što se dešava na području nečije odgovomosti. Naši bi političari trebali naučiti nešto iz primjera Japana, Švedske – ističe profesor Šiber.
Izvanredna profesorica i predstojnica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku Branka Rešetar, koja je bila voditeljica radne skupine Ministarstva socijalne politike i mladih za izradu Obiteljskog zakona 2014. godine, ističe kako je puno drugih važnijih pitanja od ostavke ministrice, kojima se nitko ne bavi.
– Slični drastični primjeri u Europi, u kojima su djeca izgubila živote zbog zanemarivanja ili zlostavljanja od strane roditelja, rali su zakonskim reformama u području javne zaštite djece. U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina dogodila smrt djeteta u Slavonskom Brodu, smrt dječaka kojeg je ubila majka u Puli, ili zadnji slučaj pokušaja ubojstva ove nesretne djece na Pagu! Hoće li ova djeca ostati zabilježena samo u medijima, ili će konačno potaknuti politiku da se sustavno bave problemima 21. stoljeća u hrvatskom sustavu socijalne skrbi, ali i pravosudnom sustavu? Činjenica da se od 1978. do 2014. godine, kad je bio donesen suspendirani Obiteljski zakon, niti jedna politika nije bavila reformom obitelisko-pravnog zakonodavstva u području zaštite djece, jasno govori kako to područje nikome nije bilo prioritetno – ističe prof. Rešetar.
Ostavka ministrice, smjene i otkazi nisu konkretno rješavanje suštinskih problema, zaključuje, kad imamo nedostatak socijalnih radnika i potplaćenost profesije socijalnog rada čija zadaća je vrlo ozbilina.
Brojni incidenti
Bivša pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić je za N1 televiziju kazala kako ministrica Murganić radi suprotno onome što bi trebala. Većina Centara treba raditi po Obiteljskom zakonu, a Vlada se trudi od početka mandata ukinuti zakon po kojem djelatnici rade, kazala je Milas.
Sustav je zapušten i netko bi trebao odgovarati – prvenstveno ministrica, smatra bivša pravobraniteljica.
– Nema dovoljno informacija za potpuno, inforrnirano mišljenje o tome tko je, je li, i koliko zakazao. Mišljenja sam općenito da, želimo li se pomaknuti naprijed kao društvo, moramo početi preuzimati odgovornost za propuste koji se dogadaju na području za koje smo nadležni. U sustavu ne samo socijalne skrbi nego i na svim ostalim područjima – događaju se incidenti koji pokazuju da mi kao društvo nemamo jasan sustav vrijednosti, koji onda vrijedi za sve u sustavu, i koji onda uključuje i odgovornost za propuste – mišljenje je Diane Topčić-Rosenberg, bivše predsjednice udruge Adopta za potporu u posvajanju i bivše po-rnoćnice ministrice socijalne politike i mladih.
Dugogodišnji predsjednik Školskog sindikata »Preporod« Željko Stipić dodaje kako je u Hrvatskoj pitanje odgovornosti nakaradno shvaćeno.
– Za nas je to samo prebacivanje odgovornosti na nekog drugog. Nema razlike u sektorima – zdravstvu, školstvu, socijali, ne postoji institut »zapovjedne« odgovornosti. Ministrica Murganić, jasno je, nije mogla biti na terenu u Pagu, kao što ni ministar u Japanu, primjerice, nije mogao spriječiti kašnjenje vlaka zbog kojeg je dao ostavku. Ali kad je netko na vrhu piramide, on ima i najveću odgovornost. Dužnosničko mjesto nije sigurno pribježište nego i rizik, čega naši dužnosnici nisu svjesni. Kad bi se tako shvaćalo, pojedinci bi se puno teže odlučivali za dolazak na ministarsko mjesto. No kad ih štiti premijer, može se dogoditi bilo što, medutim onda ni onaj zadnji u lancu neće osjećati odgovornost – smatra Stipić.
Negiranje problema Sanja Cesar iz neprofitne udruge CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje napominje kako kod nas ne postoji percepcija odgovornosti za nešto što se propustilo
– U svim ministarstvima odgovorni moraju percipirati koliko su problemima pridonijeli – svojim nećinjenjem i ignoriranjem. Ne govorimo o krivnji, odgovornost je nešto sasvim drugo – zaključuje.
– Ministrica Murganić sad sama kaže da sustav ne funckionira, a ne razumije da je ona sama za sustav odgovorna – kaže aktivistkinja Sanja Sarnavka, dok stručnjak za strateško i krizno komuniciranje doc. dr. sc. Damir Jugo smatra da je ministrica Murganić komunikacijski učinila sve kako se u ovakvim slučajevima očekuje.
– Komunikacijski je napravila puno više nego ostali ministri dosad, koji su probleme negirali ili ih relativizirali. Ako se tisuću puta prije od nekog drugog nije očekivalo da se povuče, ne možemo sad to očekivati niti od nje – zaključuje Jugo.