16. OBRAZOVANJE I ZNANOST
„Smatramo da strategija odgoja i obrazovanja mora postići konsenzus svih političkih stranaka u kontinuiranom slijedu bez obzira na vladajuće strukture. Zbog toga bi se reforma obrazovnog sustava trebala provesti sveobuhvatno u kontinuitetu i u suradnji sa strukom“
Kurikularnu reformu je, kao jedan dio nužne cjelovite reforme obrazovanja, potrebno provesti uzodređene dopune i izmjene koje bi bile u skladu s analizom i prijedlozima stručnjaka, pri čemu naglasak mora biti na – području (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika).
Kurikularna reforma mora biti provedena uz konsenzus struke (znanstvenih instituta, HAZU, profesora i učitelja iz
škola i fakulteta itd.), u suradnji s MZOS-om i proširenom stručnom ekspertnom skupinom.
Nužno je reformirati agencije pri MZOS-u, kao i NCVVO (Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja) koji moraju voditi i stručni dio posla oko unaprjeđenja nastave. Dosadašnji način praćenja i vrednovanja učenika rezultirao je hiperprodukcijom odličnih učenika što otežava upise u srednje škole zbog ograničenih kapaciteta najpoželjnijih srednjih škola.
Jedino relevantno vanjsko vrednovanje učeničkih postignuća u osnovnoj školi jest OECD-ov PISA projekt koji je kod nas proveden na uzorku od cca 6000 učenika 2006., 2009, 2012. i 2015. i koji je pokazao iznimno loše rezultate. Uvođenjem vanjskog vrednovanja („male mature“) iz relevantnih predmeta za nastavak školovanja na kraju završnog razreda osnovne škole izbjegli bi se problemi koje donosi hiperprodukcija odlikaša kao što je pogrešan izbor srednje škole ali i stres učenika, roditelja i učitelja pri upisu u srednje škole. Uvođenje vanjskog vrednovanja, uz ocjene iz pojedinih predmeta, rezultiralo bi i sustavnim praćenjem kvaltete rada nastavnika i znanja učenika te, posljedično, suzbijanjem „uravnilovke“ te težnji za nagrađivanjem kvalitetnijih nastavnika nasuprot sadašnjem stanju bez ikakvog stručnog praćenja kvalitete rada nastavnika i znanja učenika. Uzročno – posljedično, vanjsko vrednovanje je povezano i sa statusom prosvjetnih djelatnika u društvu. Niske plaće, a još više status prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj najveće su ograničenje i prepreka reformi procesa obrazovanja i uvođenju personaliziranog učenja u Hrvatskoj. Plaće u obrazovanju trebaju rasti u skladu s rastom produktivnosti – na način da se povećavaju plaće najboljih učitelja i profesora kroz dodatke na plaću. Status prosvjetnih djelatnika u društvu što je dijelom posljedica loše promocije u sustavu obrazovanja. Potrebno je pokrenuti široku promotivnu kampanju kroz medije, MZOS te AZVO kako bi se unaprijedio status odgajatelja, učitelja i profesora u Hrvatskoj. Pored toga, potrebno je uvesti strože akademske standarde za prosvjetne djelatnike (primjer Finske koja traži magistarski specijalistički studij ili Južne Koreje koja propisuje obvezno plaćeno usavršavanje svake godine u trajanju od 100 sati). Unaprjeđenje statusa prosvjetnih djelatnika u društvu imperativ je za uspjeh reforme obrazovanja bez kojega će i Strategija znanosti i kurikularna reforma ostati samo slova na papiru. Nužno je i povećati broj i iznos stipendija za studente tehničkih i prirodoznanstvenih fakulteta kako bi se učenike i studente motiviralo da upišu i završe navedene fakultete.
Osim pretho dno navedenoga, iz EU fonda za razvoj ljudskih potencijala potrebno je motivirati odabir profesorskog smjera na fakultetima stipendiranjem i posebnim dodatkom na plaću budućih profesora iz STEM – područja pri čemu je jednako bitno naglasiti da će se voditi briga o povećanju kvalitete sveučilišnih studija koje osposobljavaju za profesore i na kojima je ponegdje već prilikom upisa prisutna negativna selekcija nasuprot inženjerskim smjerovima. Takav je nastavni kadar potrebno dalje konkretno i djelotvorno stručno kontinuirano usavršavati. Ulaganjem u suvremenije opremanje prirodoslovno-matematičkih i tehničkih kabineta u osnovnim i srednjim školama omogućio bi se kvalitetniji praktični rad učenika u školi u skladu s potrebama i razvojem u 21. st. Navedeno se može potaknuti ukidanjem ili smanjenjem PDV-a na znanstveno-istraživačku opremu.
Valja povećati i broj doktoranada i poslijedoktoranada u STEM-područjima uz nužnu kontrolu kvalitete radamentora što se može postići automatskim raspoređivanje doktoranada i poslijedotoranada na projekte koji su pozitivno ocijenjeni u međunarodnoj evaluaciji (npr. projekti HrZZ, Horizon 2020, znanstveni centri izvrsnosti, projekti s međunarodnim financiranjem i sl.) Potrebno je eliminirati mogućnost političke manipulacije smanjivanjem (na maksimalno 1/3 članova) broja predstavnika lokalnih i državnih vlasti u obrazovnim (školski odbori) i znanstvenim ustanovama te ograničiti trajanje dužnosti ravnatelja u osnovnim i srednjim školama. Potrebna je kvalitetna i kontinuirana edukacija nastavnika i asistenata za rad s djecom s poteškoćama koja će se provoditi i vrednovati u praksi, ne samo u teoriji.Većina asistenata nema potrebno obrazovanje i znanje za rad s djecom s poteškoćama. Također velik broj nastavnika nije dovoljno pripremljen i educiran o samim poteškoćama i mogućim načinima rada koji bi obrazovanje olakšali kako učenicima tako i nastavnicima. U obrazovanom sustavu potrebno je pojednostavljenje administracije u radu (uvođenje e-dnevnika u sve škole što žurnije, postupanje inspekcije isključivo na temelju neanonimne, tj. potpisane predstavke pri čemu bi podaci prijavitelja bili zaštićeni, kao simbolička poruka ukidanje obveze liječničke ispričnice za jednodnevni izostanak…)
Status visokoškolskih ustanova i studijskih programa RH treba biti definiran akademskim kriterijima i kriterijima izvrsnosti koji se trebaju oblikovati na nacionalnoj razini. U zakonu i u praksi ne postoji dovoljno jasno razlikovanje između veleučilišnih i sveučilišnih ustanova što dovodi i do neopravdanog podcjenjivanja kako strukovnog srednjoškolskog obrazovanja, tako i stručnih studija, a što pak posljedično utječe i na smanjenje kvalitete sveučilišnih studija. U nas nije provedena vanjska akreditacija svih visokoškolskih ustanova u cilju vrednovanja njih ovih studijskih programa i načina rada/izvođenja nastave, broja stručnjaka i kapaciteta. Birokratski je, k tomu i mahom nepotpuno, provedena Bolonjska reforma: mnogi su studijski programi pretvoreni iz dvosemestralnih u jednosemestralne, povećan je broj kolegija, uveden rad u manjim grupama što je rezultiralo povećanom potrebom za nastavnicima koje MZOS nije spreman financirati; neujednačenost u studentskim obavezama za pojedine kolegije i u bodovnoj vrijednosti kolegija ne samo na različitim sveučilištima nego čak i na istim fakultetima.
Prijeko je potrebno pristupiti evaluaciji i izradi nove mreže visokoškolskih institucija u Hrvatskoj na kriterijima održivosti, izvrsnosti i transformacija sveučilišta prema pravno integriranim istraživačkim sveučilištima. Upisne kvote u srednjim školama i na javno financiranim visokim učilištima valja uskladiti s potrebama tržišta i gospodarskom strategijom Republike Hrvatske. Valja povećati učinkovitost sustava visokog obrazovanja jasnijom i ujednačenijom evaluacijom studijskih programa i visokoškolskih ustanova, analizom znanja, kompetencija i vještina koje se ondje stječu. Potrebno je i redovito – stvarno, a ne fiktivno – evaluirati Bolonjsku reformu te osimupisnih kvota, prilagoditi i sam sadržaj nekih studijskih programa (uz prethodno jasnu distinkciju stručnih i sveučilišnih studija i onoga što svaki od njih znače, a sve to na temelju znanja i kompetencija koje studenti stječu) potrebama društva i tržišta rada. Potrebno je i pokretanje studija kojima se doprinosi gospodarskom razvoju, kao i prilagodba obrazovnog procesa stjecanju potrebnih kompetencija koje se traže u gospodarstvu, ujednačavanje studijskih programa među sveučilištima. Porast izdvajanja za istraživanje i razvoj na 2.5% te obrazovanja na 6.0% BDP-a planira se ostvariti temeljem ubrzanja gospodarskog rasta, ali i kroz promjene u strukturi ulaganja. U odnosu na ostale članice EU, obrazovanje, istraživanje i razvoj u Hrvatskoj se skoro u potpunosti financira iz proračuna. Poreznim olakšicama za poduzeća koja investiraju u istraživanje i razvoj (oslobođenje dijela plaćanja poreza na dobit, smanjenje stope poreza na dobit, oslobođenja plaćanja komunalnog doprinosa, odobravanje prava na selektivno kreditiranje takvih poduzeća, tretiranje ulaganja u istraživanje i razvoj, obrazovanje od strane tih poduzeća kao reinvestirane dobiti i temeljem toga oslobođene od plaćanja poreza) potrebno je izmijeniti strukturu ulaganja na način da se dio od planiranog porasta izdvajanja na istraživanje, razvoj i obrazovanje pokrije kroz realni sektor gdje će se poduzeća kroz porezne olakšice i druge mjere stimulirati da povećaju ulaganja u obrazovanje. Jačim povezivanjem poduzeća s obrazovnim sustavom omogućit će se poduzećima stjecanje kvalitetnijih kadrova, ali i povećana potražnja za njihovim proizvodima i uslugama jer će se regije u kojima će poduzeća značajnije investirati u istraživanje i razvoj ubrzano razvijati u odnosu na druge regije u Hrvatskoj, bilježit će veće prosječne plaće i bolju obrazovnu strukturu stanovništva (veće plaće, a time i veća agregatna potražnja i kupovna moć). Potrebno je osigurati poticajan sustav financiranja visokoškolskog obrazovanja te omogućiti financiranje međunarodno ocijenjenih kvalitetnih projekta u sklopu Operativnog program konkurentnost i kohezija (usklađivanje HORZIN2020 i OPKK).
Inovativnost treba potaknuti olakšanim priznavanjem patenata i uspješnom komercijalizacijom istraživanja te drugačijom zakonskom regulativom kako bi inovator imao veću financijsku korist od uspješnog patenta ili inovacije.
U visokom obrazovanju valja uvesti sustav kvalitete, znanstvene izvrsnosti i nagrađivanja prema načelu produktivnosti.
a)Sustav kvalitete na sveučilištima i ostalim obrazovnim institucija treba kontinuirano i značajno unaprjeđivati kroz osiguranje potrebnih preduvjeta (kadrova, organizacijski) kako bi sustav kvalitete u praksi zaživio u hrvatskom obrazovnom sustavu.
b) Izazovi u nacionalnom i globalnom istraživačkom u današnje su vrijeme veći nego ikada. Svjedoci smo ekonomskih i društvenih paradoksa poput odvajanja (the great decoupling) proizvodnosti rada i
prosječnih nadnica radnika uz jačanje nejednakosti u društvu zbog posljedica globalizacije i tehnoloških
izazova današnjice (4 industrijska revolucija). U takvim uvjetima, osiguranje znanstvene izvrsnosti kao
temelja za izvršavanje nastavnih programa postaje nužnost kako bi se budućim studentima osigurale
vještine i sposobnosti koje će im omogućiti da po ulasku na tržištu rada uspješno se nose s problemom
odvajanja (niskih nadnica uz rastuću proizvodnost) i padajućih nadnica u uvjetima rastuće nejednakosti i automatizacije.
c)Svjetske rang-liste sveučilišta (Webometrics-Ranking web of Universities), koje se većinom temelje na istraživačkoj produktivnosti, sustavno postavljaju hrvatska sveučilišta u donji dio ili prema sredini ljestvice prema kriterijima međunarodne prisutnosti, otvorenosti o izvrsnosti. Razloge za tako loše rangiranje valja tražiti u fragmentiranosti istraživačkoga prostora na sveučilištima, nedovoljnoj povezanosti istraživača, kako unutar pojedinoga područja tako i s aspekta interdisciplinarnosti i malog broja znanstvenika na sveučilištima koji sustavno objavljuje u međunarodno prepoznatljivim časopisima dovoljno visoke razine da ih se može smatrati kompetitivnima u Europskom istraživačkom prostoru.
Većina znanstvenih publikacija ispod je razine europske kompetitivnosti. Stoga je potrebno sustavno razvijati mehanizme za poticanje kvalitete u istraživačkom radu i produktivnosti.
d) Prilagodba svih procesa na obrazovnim institucijama i sveučilištima, učinkovitosti i kvaliteti istraživačkoga rada u cilju dostizanja znanstvene izvrsnosti kao preduvjeta da sveučilišta postanu istraživačka (nastavnih procesa, administrativnih i upravljačkih procesa, procesa upravljanja kvalitetom), a škole učenički laboratoriji.
e) Uvođenje zakonodavnog okvira za razvoj istraživačkoga rada na sveučilištu kroz uvođenje sustava nacionalnih/međunarodnih istraživača (radnog mjesta istraživača–znanstveno i nastavno osoblje koje bi bilo uključeno u znanstvenu publikaciju i istraživanje, ali ne i nastavu ili zapošljavanje stranih državljana na poslovima istraživača pri sveučilištu–uvođenje sustava predavač i istraživač na sveučilištima).
f) Sustav napredovanja u zvanja na sveučilištima treba se temeljiti na transparentnim kriterijima koji će
poticati napredovanje najboljih profesora i istraživača, a ne kao dosad po isteku razdoblja od 5 godina.
Kriterij za napredovanje u zvanje mora biti znanstvena izvrsnost, a ne vrijeme. Potrebno je i redefiniranje politike zapošljavanja na sveučilištima, a sve to pak uspostavljanjem strožih, transparentnijih i egzaktnijih (i u pogledu traženih uvjeta, i u pogledu načina biranja gdje za svaki natječaj valja uvesti obvezujuće nužno vanjsko vrednovanje) kriterija prilikom dolaska na sva (počevši od asistentskog) radna mjesta u znanosti i visokoškolskoj nastavi.
g) Razrađivanje modela plaća u obrazovnom sustavu na način da se plaća sastoji od fiksnog dijela i varijabilnog dijela (bonusi) shodno rezultatima rada i mjerenja produktivnosti. Najbolji predavači i profesori ne mogu imati iste plaće kao i oni čija je proizvodnost puno niža – temeljni civilizacijski kriterij da se radnici nagrađuju prema rezultatima rada i očekuje se podrška sindikata uvođenju takvog pravednog i stimulirajućeg okvira vrednovanja rada u hrvatskom obrazovnom sustavu (donošenje nove uredbe o koeficijentima kroz dijalog sa socijalnim partnerima na kriterijima mjerenja efikasnosti u obrazovanju, definiranje osnovice plaća i nagrada te regresa u skladu s gospodarskim predviđanjima u ovom programu).
h) Unapređenje sustava obrazovanja kroz uvođenje ICT na svim razinama obrazovanja čime će se povećati
učinkovitost obrazovnog sustava i smanjiti administrativni troškovi u obrazovnom procesu.
i) Potrebno je i jačanje kvalitete poslije diplomskog obrazovanja propisivanjem dodatnih strožih uvjeta za pristup obrani disertacije (što je ranih 90-ih bilo definirano čak i Zakonom).Posebnu pažnju, napose u hrvatskome kontekstu, valja posvećivati i jačanju borbe protiv plagijata u infrastrukturnom (posebni softveri za takvo što), normativnom (stroži i jasniji propisi za poništenje stečenih zvanja) i odgojnom pogledu od najnižih razreda (jasno definirati kao krađu). Potrebno je unaprjeđenje i jačanje institucije studentskog pravobranitelja viso kog učilišta, kao i daljnje unaprjeđenje studentskog standarda (neravnomjerni su kapaciteti i kvaliteta smještaja u studentskim domovima u RH, kvaliteta prehrane u menzama).
Republika Hrvatska ima na razini EU jedan od najmanjih postotnih udjela uključenosti vlastitih građana u programe cjeloživotnog obrazovanja- Potrebno je pristupiti operacionalizaciji i izmjeni nacionalnog strateškog okvira cjeloživotnog programa (iz 2015.) u suradnji s hrvatskim sveučilištima (donošenje akcijskih planova za provođenje programa cjeloživotnog profesionalnog usavršavanja). Postojeći program (Strategija cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere u Republici Hrvatskoj 2016.– 2020.) predstavlja kvalitetnu osnovu za izradu akcijskog programa cjeloživotnog ob razovanja koji će se usmjeriti na rješavanje problema dugoročno nezaposlenih osoba. Kako bi se akcijski program cjeloživotnog obrazovanja kao i sama Strategija cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere u Republici Hrvatskoj 2016. –2020. mogli sprovesti u praksi, potrebno je izgraditi i povezati institucionalni okvir (mrežu pučkih otvorenih učilišta, ustanova za obrazovanje odraslih, sveučilišta i škola) za provođenje mjera i ciljeva zacrtanih u programskim dokumentima. Uspostavit će se akcijska grupa na razini Vlade koja će biti odgovorna za provedbu akcijskog plana cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere kako bi se utjecalo na smanjenje dugoročne nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj.
Zbog svojeg položaja unutar karte Europe, Hrvatska je poželjan partner za združene studije na svim razinama. Potrebno je što prije pristupiti izradi jasnog nacionalnog okvira za združene studije na svima razinama (srednje škole i fakulteti) jer združeni studiji predstavljaju veliku priliku za hrvatski obrazovni sustav. Združeni su se studiji kombinacijom znanja, iskustva i metoda učenja profesora s tri ili više obrazovnih institucija koje kao partneri sudjeluju u izvođenju takvih studija pokazala iznimno uspješnima (jednako uspješno u srednjim školama i fakultetima). Koristeći načelo otvorenih komparativnih prednosti moguće je kroz sustav združenih studija mladima u Hrvatskoj pružiti mogućnost da slušaju najbolje predavače i stručnjake iz područja u kojima se žele specijalizirati i usavrš avati. Programi združenih studija mogu se proširiti i na programe cjeloživotnog obrazovanja što bi moglo imati značajne pozitivne učinke jer time korisnici cjeloživotnog obrazovanja stječu znanja i vještine u
interakciji s predavačima koji su najbolji u sv ome području što im daje prednost pred ostalim skupinama na tržištu rada. Troškovi organiziranja takvih studija raspodjeljuju se među više institucija čime je granična korisnost takvih programa daleko veća od graničnih troškova i ima značajan pozitivan utjecaj na ekonomski rast, životni standard i tržište rada regija u Hrvatskoj.