Za predstojeće parlamentarne izbore stranka Pametno predstavila je svoj Program, a iz njega prenosimo stavku Obrazovanje i znanost.
Cijeli program možete pročitati na linku:
http://www.pametno.org/wp-content/uploads/2016/08/2016-Program-za-pametnu-Hrvatsku.pdf
2. Obrazovanje i znanost
2.1 Obrazovanje
Obrazovanje je temelj na kojem počiva razvoj nekog društva te poseban javni i društveni interes prepoznat kao razvojni prioritet Hrvatske jer je osnova izgradnje demokratske, moderne, otvorene, tolerantne, građanske te gospodarski razvijene i inovativne države. Doista, obrazovanjem se izravno oblikuju uvjeti društvenog, gospodarskog i kulturnog rasta, ali i njegovanja i poticanja osobnog razvoja te kreativnosti, inovativnosti, odgovornosti i kritičkog mišljenja pojedinca. Obrazovni sustav mora motivirati mlade ljude u njihovom osobnom i društvenom razvoju. Veoma je bitno naglasiti da sustav obrazovanja ne čine zgrade (škole), institucije, zakoni i prava, nego mladi ljudi spremni doprinijeti sveukupnom razvoju globalnog i nacionalnog društva s očekivanjem da će nakon završenog školovanja živjeti i raditi u uređenom društvu u kojem će moći ispuniti svoje ambicije i ostvariti sve svoje potencijale. Kvalitetno obrazovanje pritom mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima, što uključuje i mjere omogućavanja i poticanja socijalne prohodnosti, u skladu s osobnim željama, potencijalima i sposobnostima.
Današnji sustav obrazovanja u Hrvatskoj nije u skladu sa zahtjevima modernog života te se može smatrati zastarjelim. Ako želimo uhvatiti korak sa suvremenim svijetom, neophodno je provesti korjenitu reformu obrazovanja. Kako bi došlo do određenih promjena, koje neće biti samo ‘mrtvo slovo na papiru’, potrebno je pronaći način kojim bi se snažno motivirali, kako studenti i učenici, tako i svi djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu Hrvatske za unaprjeđenje sustava obrazovanja jer je on, u konačnici, glavni ‘projektor’ slike države i društva u kojem ćemo živjeti. Motivacija za promjenom obrazovnog sustava ujedno je motivacija za stvaranje boljih i kvalitetnijih uvjeta života koji bi omogućili razvoj svim članovima društva, kao i razvoj društva u cjelini.
Nužne promjene za hrvatski obrazovni sustav opisane se i objedinjene u dokumentu Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije koji je Hrvatski sabor usvojio u listopadu 2014. godine, a na kojem je radilo oko 130 neovisnih stručnjaka. Osnovni cilj Strategije je kvalitetno obrazovanje dostupno svima, a glavni principi na kojima se temelji su:
• učenici i studenti u središtu procesa obrazovanja;
• cjelovito sagledavanje vertikale obrazovanja (s omogućenom horizontalnom i vertikalnom mobilnošću) temeljenom na ishodima učenja;
• konzekventni sustav osiguranja i podizanja kvalitete;
• povezivanje obrazovanja s tržištem rada;
• inovativne metode učenja i poučavanja (što podrazumijeva i konsekventnu implementaciju Cjelovite kurikularne reforme) temeljene na znanstveno utemeljenim činjenicama;
• cjelovito vrednovanje rada zaposlenika i podizanje njihovog društvenog ugleda;
• autonomija i odgovornost učenika, nastavnika i ustanova u sustavu;
• razvoj sustava i kompetencija za cjeloživotno učenje, te
• osiguranje potrebnih uvjeta rada ustanova.
Osnovi ciljevi Strategije su i:
• fleksibilnost i prilagodljivost sustava,
• promjena strukture osnovnog obrazovanja,
• unapređenje kvalitete upravljanja na svim razinama sustava odgoja i obrazovanja,
• unapređenje i proširenje sustava obrazovanja odraslih, te
• proširenje i unapređenje primjene informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i obrazovanju.
Implementacija Strategije jest započela, ali se je, nažalost, s nekim od zacrtanih mjera Strategije odmah ozbiljno kasnilo te su zadani ciljevi ugroženi da bi, u mandatu Vlade opozvane u Hrvatskom saboru u lipnju 2016. godine, rad na Strategiji i na povezanim alokacijama sredstava iz strukturnih fondova EU bio praktički zaustavljen. Razlog leži u činjenici da sustav obrazovanja ne samo ne predstavlja jedan od prioriteta dosadašnjih političkih elita i njihovih politika, nego je obrazovanje često bilo i područje političkih utjecaja retrogradnih snaga u društvu te političkog, politikantskog i populističkog eksperimentiranja. Pametno, pak, upravo obrazovanje stavlja u fokus svoje politike i zalagat će se za hitnu i dosljednu provedbu mjera zacrtanih u Strategiji, uz redovito polugodišnje izvještavanje o statusu provedbe na sjednicama Vlade i Sabora. Kao najvažniji projekt u sadašnjoj fazi implementacije Strategije, Pametno se, kao jedini politički subjekt koji to konzekventno čini od početka procesa, zalaže za strukturiranu provedbu Cjelovite kurikularne reforme ranog predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Ova reforma usmjerena je na učenike, roditelje, učitelje, nastavnike kao i sve djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova, a za glavni cilj ima uspostavu usklađenog i učinkovitog sustava odgoja i obrazovanja cjelovitim, sadržajnim i strukturnim reformama. Cjelovita kurikularna reforma je pokrenuta kroz proces definiran Strategijom. Javnim pozivom je izabrana Ekspertna radna skupina, kao i članovi radnih skupina, koji su radili na implementaciji reforme. Kroz taj proces na stotine učitelja, nastavnika i profesora su izradili 55 prijedloga kurikularnih dokumenata koji su prošli kroz stručnu raspravu. Vladajuća politika, nažalost, nije nikad pružila nikakvu potporu ovoj reformi, te je ona praktički zaustavljena. Pametno će se stoga zalagati da se Cjelovita kurikularna reforma vrati na mjesto na kojem je zaustavljena, te nastavi na istim principima na kojima je zamišljena i implementirana do njenog zaustavljanja. Pametno posebno poziva stručnjake iz područja obrazovanja, koji su već nesebično i s puno entuzijazma i odricanja odradili ogroman posao na definiciji kurikularnih dokumenata, da i dalje ostanu aktivno uključeni u njegovu implementaciju. Smatramo da pri konačnom dizajniranju novih kurikuluma posebnu pozornost treba obratiti i na metode praćenja i evaluacije rezultata u obrazovanju koje će se temeljiti na provjeri postignutih ishoda učenja, a kako bi se moglo pravodobno reagirati i popravljati sustav tamo gdje rezultati evaluacije pokažu da su promjene potrebne.
Nadalje, tijekom 2012. godine Vlada RH usvojila je program projekata javno-privatnog partnerstva u školstvu koji se odnosi na 328 pojedinačnih projekata izgradnje, dogradnje i opremanja škola. Realizacija ovih projekata, koja bi mogla i trebala pridonijeti dugoročnom cilju osiguravanja provedbe nastave u jednoj smjeni, je, nažalost, isto zastala. Doista, korištenjem sredstava iz strukturnih fondova EU-a, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je planiralo u tom okviru unaprijediti opremljenost škola i općenito infrastrukture. Nažalost, opća edukacija osoblja iz obrazovnog procesa, ali još više i zaposlenika jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, za povlačenje sredstava iz EU fondova jako je manjkava. Uz to, u praksi se pokazalo i da se, bez investiranja sredstava iz državnog proračuna kao i proračuna lokalnih jedinica, projekt poboljšanja obrazovne strukture ne može provesti. Stoga Pametno smatra da je nužno raditi na povećanju apsorpcijskih kapaciteta za privlačenje sredstava iz EU fondova, kao i na investiranju sredstava iz državnog i lokalnih proračuna u obrazovanje.
Posebno važnim Pametno drži i povezivanje obrazovanja i tržišta rada na principima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Doista, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zemlje širom svijeta posvećuju sve više pozornosti i ulažu sve više financijskih sredstava u razvoj i poboljšanje vještina i kompetencija stanovništva i zaposlenika. Važna dimenzija tržišta rada i uspješno obrazovanih građana jest neusklađenost i neravnoteža ponude i potražnje različitih vještina na sektorskoj, regionalnoj i profesionalnoj razini. Hrvatska zasad nema konzistentan sustav informacija o obrazovnim i kvalifikacijskim potrebama na tržištu rada. Stoga je vrlo teško odrediti buduće obrazovne zahtjeve te je potrebno razviti i nadalje unapređivati konzistentan sustav informacija o obrazovnim i kvalifikacijskim potrebama na tržištu rada. Takav sustav je presudan čimbenika pospješivanja obrazovnih promjena. Uz to, razmjerno je slaba povezanost između broja osoba koje upisuju pojedine obrazovne programe i potražnje na tržištu rada za diplomiranima na tih programa. U istraživanju potreba poslodavaca koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), značajan dio poslodavaca se tako žali kako imaju poteškoća s nalaženjem zaposlenika odgovarajućih kvalifikacija i zanimanja. Na listi stručnosti i sposobnosti koje traže hrvatski poslodavci prva su računalna znanja (92%), a slijede ih sposobnosti timskog rada (89%), dobra pismenost, sposobnost prilagođavanju novonastalim situacijama, komunikacijske i analitičke sposobnosti, sposobnosti rješavanja problema, organizacijske sposobnosti i sposobnosti vezane uz pojedine sektore (74%). Obrazovni sustav, pak, te vještine i kompetencije ne razvija u dovoljnoj mjeri.
Navedeni problemi u povezivanju obrazovanja i tržišta rada se strukturno rješavaju Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je usvojen 2013. godine, ali je njegova implementacija spora i nedovoljno učinkovita. Pametno se zalaže za žurniju implementaciju HKO-a i njegovu punu usklađenost s Europskim kvalifikacijskim okvirom (EQF), a posebno za što brže i sveobuhvatnije strukturiranje programa i skupova ishoda učenja stečenih formalnim, neformalnim i informalnim putem, koji će biti upisani u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. To onda, naravno, predmnijeva i žurnu reviziju obrazovnih programa na principima Cjelovite kurikularne reforme, te reviziju studijskih programa ustrojenih prema Bolonjskom procesu (vidjeti dolje), ali i puno učinkovitiji rad dionika HKO-a (tijela državne uprave, predstavnika područne (regionalne) samouprave, sindikata, civilnog društva, udruga poslodavaca (uključujući HKG, HOK), obrazovnih ustanova i nadležnih agencija – uključujući Hrvatski zavod za zapošljavanje, te stručnjaka za pojedine struke).
Pored ciljeva i mjera definiranih Strategijom obrazovanja te mjera pune implementacije HKOa, Pametno se zalaže i za sljedeće dugoročne ciljeve, koje je potrebno realizirati do 2031. godine:
• sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj trebale bi održavati nastavu u jednoj smjeni, a svi učenici imati cjelodnevni program u školama;
• potrebno je osigurati povećanje dostupnosti obrazovanja i socijalne mobilnosti kroz konkretne mjere ulaganja u obrazovne ustanove, studentske i učeničke domove i restorane, te povećanje broja stipendija (posebno studentima slabijeg socioekonomskog statusa) i uvođenje sustava subvencija troškova studija (posebno za deficitarne – STEM – struke);
• iz fondova EU te nacionalnih izvora financiranja mora se osigurati plaćanje pomoćnika u nastavi za učenike s teškoćama; • potrebno je razraditi strukturirani skup mjera za poticanje rada s darovitim učenicima kao i za jačanje podrške osobama s invaliditetom;
• obavezno obrazovanje treba produžiti na 10 godina;
• učitelji i nastavnici trebaju uživati velik ugled u društvu, a karijera u sustavu odgoja i obrazovanja spadat će među deset najpoželjnijih karijera;
• Hrvatska će biti značajno iznad prosjeka OECD zemalja u rezultatima PISA (Programme for International Student Assesment) testova;
• kroz uspostavu održivog sustav cjeloživotnog učenja odnosno mrežu akreditiranih programa cjeloživotnog učenja povećat će se uključenost građana u procese cjeloživotnog učenja i obrazovanja čime će se dostići poželjan stupanj uključenosti više od 5 % populacije (dob: 25 – 64) koja sudjeluje u nekim aktivnostima obrazovanja, osposobljavanja ili usavršavanja (sada: 2,4 % naspram 9 % u EU-u); u tom će se cilju uspostaviti proces i sustav vrednovanja i priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina.
Da bi se ovi ciljevi realizirali, potrebno je:
• obrazovanje postaviti kao jedan od društvenih prioriteta (na primjer, održavati posebne tematske sjednice Vlade i Hrvatskog sabora posvećene obrazovanju kojima bi se pratila provedba Strategije; sustavno prikupljati i javno objavljivati podatke o stanju obrazovanja, poduzetim mjerama, mjerilima napretka itd., a u cilju uključivanja javnosti pri postavljanju obrazovanja u fokus društvenih promjena);
• u potpunosti depolitizirati sve razine obrazovanja: politika treba samo nadzirati sustav i osigurati instrumente odgovornosti dionika u procesu te osiguravati provođenje Strategije, a sve ostalo prepustiti stručnjacima;
• ustrojiti sustav osiguravanja kvalitete odgoja i obrazovanja te nakon toga značajno povećati financiranje cijelog sustava.
2.2 Znanost i visoko obrazovanje
Polazišta
Naš je krajnji cilj razvijeno hrvatsko društvo. Sastavni dio svakoga naprednog i razvijenog društva jest razvijeni sustav visokog obrazovanja te znanosti i tehnologije, kao jedan od glavnih pokretača ekonomskog razvoja, društvenog napretka, očuvanja kulturnog identiteta, stvaranja radnih mjesta, poboljšanja kvalitete života ali i zadovoljenja osobnih potreba, želja i potencijala za kreativni i inovativni rad. Pod razvijenim sustavom visokog obrazovanja i znanosti podrazumijevamo sustav kakav u osnovi postoji u naprednim zemljama Europe i razvijenog svijeta, koji omogućava razvoj novih tehnologija, procesa i usluga, kao i zaštitu okoliša, suočavanje s društvenim izazovima te mogućnost sustavnog pristupa dugoročnom razvoju zemlje. To podrazumijeva i snažnije povezivanje i interakciju ovoga sustava s društvom i gospodarstvom, a s ciljem razvoja i jačanja i samoga sustava i društva, poduzeća i industrije. Ljudi (znanstvenici i nastavnici) su najvažnija i najveća vrijednost sustava znanosti i visokog školstva u Hrvatskoj.
Takav se sustav temelji na sljedećim zajedničkim načelima:
• studenti u središtu procesa visokoškolskog obrazovanja – na način da steknu kompetencije za kreativan rad i aktivno djelovanje u društvu;
• kompetitivna i meritokratska organizacija – u svim segmentima nastoje se identificirati, poticati i nagrađivati oni koji su nadareni, kreativni i produktivni te se pojedinci i institucije natječu za resurse, koji se dijele prema objektivnim pokazateljima uspješnosti po principu cjelovitih programskih ugovora;
• sustav je kvalitetan, otvoren i internacionalan – podržava međunarodne kriterije produktivnosti i teži uključenosti u međunarodne tokove i institucije i pridonosi svjetskom fondu znanja;
• racionalno upravljanje sustavom neovisno izabranih čelnika uz autonomiju temeljenu na odgovornosti;
• kompetitivni i meritokratski sustav napredovanja temeljenim na međunarodnoj prepoznatljivosti;
• sveučilišta su integrirana te su povezana i u interakciji s društvom i gospodarstvom.
U Hrvatskoj nijedno od tih načela nije sustavno provedeno. Zato rezultati u Hrvatskoj nisu ni približni onima u vrhunskim visokoškolskim i znanstvenim ustanovama u svijetu. Posljedica toga je i dugotrajno zaostajanje gospodarstva u Hrvatskoj i njezin iznimno spor oporavak od gospodarske i ukupne društvene krize.
Nužne promjene
Da bi se u Hrvatskoj uspostavio sustav visokog obrazovanja i znanosti na istim načelima na kojima djeluje u razvijenim zemljama, nužne su korjenite zakonske, organizacijske i financijske promjene. Ove se promjene trebaju provesti vrlo pažljivo i u kratkom vremenu. Novi zakonski okvir treba uključivati promjenu načina izbora čelnika, načina upravljanja, integraciju sveučilišta i racionalizaciju instituta uz značajno povećanje financijskih sredstava. Samo povećanje financijskih sredstava, bez značajnih promjena u sustavu, ne bi donijelo željene rezultate.
1) Zakonske promjene
Nužan je potpuno novi zakonski okvir i to ne samo Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, nego i okvir za promjene u drugim zakonima i propisima koji bi omogućili racionalno djelovanje, npr. Zakona o radu, Zakona o ustanovama, propisa o radnim dozvolama, o pokretljivosti sudionika, o carinskim olakšicama pri nabavi opreme, o poreznim olakšicama i slično. U samome sustavu visokog obrazovanja i znanosti zakoni bi trebali osigurati potpunu integraciju upravljačkih, financijskih i kadrovskih funkcija sveučilišta u racionalnu cjelinu s jasnim usmjerenjima na dosizanje ciljeva svjetske relevantnosti djelovanja. Zakoni trebaju osigurati potpunu autonomiju institucija, uz poštivanje načela odgovornosti te racionalnog i transparentnog odnosa prema javnim sredstvima.
2) Organizacijske promjene i reforme
Najvažnija organizacijska promjena odnosi se na način upravljanja i izbora čelnih osoba. Namjera je osigurati da osobe koje upravljaju institucijama zadovoljavaju visoke kriterije akademske izvrsnosti i sposobnosti upravljanja, uz izbjegavanje dosadašnje prakse da o čelnicima institucija i upravljačkim tijelima sustava odlučuju oni kojima će te osobe upravljati. O izboru rektora i ravnatelja instituta trebaju odlučivati odbori sastavljeni od uglednih stručnih osoba, nijedna interesna skupina (a posebno ne politika!) ne smije imati mogućnost imenovanja većine članova tih odbora. U procesu imenovanja odbora sudjelovao bi Sabor, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, te lokalna samouprava i gospodarstvo. Izabranim čelnim osobama treba dati sva upravljačka prava te zahtijevati potpunu odgovornost, uz kontinuirani nadzor njihovog djelovanja. Čelnike manjih ustrojstvenih jedinica imenovali bi rektori i ravnatelji, uz konzultacije s akademskom zajednicom, a prema načelima pune odgovornosti za rezultate njihova rada, uz obavezne i kontinuirane mehanizme nadzora.
Nužno je provesti reformu sustava napredovanja u zvanjima koje ne bi trebalo biti obavezno, nego ovisno o potrebama poslodavca. Kriterije za napredovanje potrebno je uskladiti s kriterijima u razvijenim zemljama, a sustav zvanja pojednostavniti kako bi omogućio bolju integraciju i mobilnost, kao i lakše zapošljavanje stranih znanstvenika (što je slučaj u svim razvijenim zemljama). To praktički znači da sadašnje kriterije za napredovanje treba znatno postrožiti te inzistirati na međunarodnoj prepoznatljivosti. To podrazumijeva i potrebu jačanja kriterija istorazinskog vrednovanja (peer review) u postupcima izbora i napredovanja u zvanjima i na radnim mjestima, ali i periodičnog međunarodnog vrednovanja istraživača, istraživanja i institucija koje će imati utjecaja na institucijsko financiranje putem programskih ugovora. Stalno radno mjesto trebalo bi, pak, započinjati tek na razini višeg znanstvenog suradnika, odnosno izvanrednog profesora, kako bi se što duže zadržala visoka razina kompetitivnosti, usporediva s naprednim sustavima u svijetu. Stalno radno mjesto ne bi se moglo dobiti bez kontinuiranog usavršavanja u inozemstvu u trajanju od minimalno jedne godine. Povezana s time je i nužna mjera razvoja cjelovitog modela normiranja rada znanstvenika, znanstveno-nastavnog i suradničkog osoblja ali i institucija u sustavu znanosti i visokog obrazovanja s ciljem vrednovanja cjelokupnog portfelja rada u nastavi, u znanosti, kroz stručni rad, te kroz javno i institucijsko djelovanje. Uz strukturirane kadrovske politike na institucijskog razini s ciljem povećanje broja djelatnika u prirodnim, tehničkim te biomedicinskim znanostima, to će omogućiti učinkovitije upravljanje ljudskim potencijalima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja temeljeno na znanstvenoj i nastavnoj izvrsnosti.
Također je nužno provesti reformu Bolonjskog procesa, zbog činjenice da njegova implementacija u velikoj mjeri odstupa od prvobitne zamisli cijelog procesa. Reforma treba rezultirati preustrojem sveučilišnih studija prilagođenih razvoju kompetencija i ishoda učenja potrebnih studentima te brzim promjenama na tržištu rada i u gospodarstvu a ne, kao što je dosad prečesto bio slučaj, u skladu sa „specifičnom težinom“ pojedinih kolegija i/ili nastavnika.
To će biti moguće jedino ako dođe do integracije svih hrvatskih sveučilišta tako da ona budu organizirana slično sveučilištima u razvijenim zemljama: sveučilište je pravna osoba, fakulteti i umjetničke akademije to nisu (nego su podružnice u smislu Zakona o ustanovama); svi sadašnji zaposlenici pojedinih fakulteta i umjetničkih akademija postaju zaposlenici sveučilišta. Nadalje, potrebno je značajno smanjiti broj preddiplomskih studijskih programa, ali s puno većim stupnjem izbornosti. Također je nužno pojednostavniti sustav stečenih kvalifikacija, omogućiti veću mobilnost studenata te stimulirati studiranje područja matematike, prirodnih znanosti, tehnologije i inženjerstva (STEM). Potrebno je racionalizirati sustav doktorskih studija, značajno povećati broj doktoranada i poslijedoktoranada, uz inzistiranje na njihovom kontinuiranom financiranju, mobilnosti i povezanosti i interakciji s društvom i gospodarstvom.
3) Financijske promjene
Svakako treba promijeniti i financiranje sustava, i po načinu i po iznosu, tako da se visoko školstvo i znanost financiraju po modelu cjelovitih programskih ugovora uz autonomno raspolaganja financijskim sredstvima vezano uz maksimalne razine odgovornosti (posebno upravljačkih funkcija i tijela – na temelju načela javne odgovornosti (accountability) za korištenje sredstava državnog proračuna, odnosno onih koje osiguravaju porezni obveznici) za ostvarene rezultate osiguravanja kvalitete i strateških ciljeva i istraživačkih misija svake ustanove, te uz daljnji razvoj strukturiranih nacionalnih mreža ustanova na principima konzekventnog jačanja kvalitete ali i uravnoteženog policentričnog razvoja RH. Način financiranja će, dakle, biti temeljen na kompetitivnim i mjerljivim pokazateljima za proračunska sredstva (npr. odnos broja studenata i nastavnika, kvaliteta i duljina studiranja, stupanj povezanosti s privredom, sa svjetskom (ali i lokalnom) zajednicom, kvaliteta i opseg znanstvene i stručne produktivnosti, fleksibilnost i izbornost studijskih programa, povezanost s bivšim studentima, opseg provedbe cjeloživotnog obrazovanja itd.), te na interesu naručitelja za izvanproračunska sredstva. To znači i da će se znanost u javnim znanstvenim organizacijama, kroz interakciju i transfer istraživanja (uključujući zajedničke projekte, mentorstva te dvosmjernu mobilnost osoblja, posebno doktora znanosti), bolje povezati s društvenim potrebama i inovativnim gospodarstvom u skladu s principima pametnih specijalizacija (vidjeti odgovarajuće poglavlje ovoga programa), a što će osigurati i dodatna sredstva za znanstvenu djelatnost. U tom kontekstu će se razviti i sustav otvorenog pristupa postojećim i novim javnim istraživačkim infrastrukturama, a poticat će se i poduzetništvo temeljeno na inovacijama i visokim tehnologijama uz izradu srednjoročnog programa državnih potpora za istraživanje, razvoj i inovacije u gospodarstvu. Uredit će se tako i izraženo neučinkoviti tehnologijski sektor u sustavu znanosti, te najsnažnije poticati suradnja znanosti s gospodarstvom na svim područjima koje gospodarski sektor u Republici Hrvatskoj identificira kao relevantne i potrebne.
Kad se sustav uskladi s normama najrazvijenijih zemalja, trebalo bi znatno povećati izdvajanja, dinamikom kojom bi se u kratkom vremenu dostigla namjeravana izdvajanja u državama Europske unije (oko 3% bruto domaćeg proizvoda). Istovremeno treba raditi i na znatnom povećavanju udjela izvanproračunskih sredstava u ukupnom postotku izdvajanja za visoko obrazovanje i znanost (na iznad 50%).Uz opisane nužne promjene potrebno je uvesti cijeli niz mehanizama koje će omogućiti dostizanje kriterija izvrsnosti, kao što su:
• osnovati državni fond za poticanje inovacija i patentiranja;
• razviti doktorske škole na sveučilišnoj institucijskoj razini te stipendirati poslijedoktorska usavršavanja na najprestižnijim institucijama u svijetu;
• uspostaviti urede za poticanje i pružanje potpore prijavljivanju projekata;
• uvesti nagrađivanje uspješnih, a sankcioniranje neuspješnih; institucije bi, u namjeri povećanja autonomije i odgovornosti za svoj rad, mogle i trebale jedan dio plaće povezati s rezultatima rada zaposlenika;
• uvesti posebne fondove za zadržavanje domaćih i privlačenje talenata iz inozemstva;
• osigurati iz EU fondova neophodna sredstva za rad Znanstvenih centara izvrsnosti;
• implementirati barem jednu sveučilišnu bolnicu.
Uvjereni smo da bi opisane promjene brzo unaprijedile sustav visokog obrazovanja i znanosti, čime bi se povećali izgledi hrvatskih znanstvenika i institucija u nadmetanju za europska i globalna sredstva. U konačnici bi se ove promjene odrazile na napredak cijelog društva. Vizija Hrvatske u društvu znanstveno razvijenih zemalja trebala bi biti jasan razlog za prevladavanje sadašnjih