Autor: N1 Hrvatska
Gošća Novog dana bila je Gordana Kovač Bluha, zagrebačka učiteljica koja je tužila državu.
Gordana Kovač Bluha 23. studenog podnijela tužbu na Općinskom sudu u Zagrebu protiv poslodavca, škole kojom traži isplatu duga nastalog zbog nepovećanja osnovice za obračun plaća za šest posto.
Odlučili ste tužiti državu, zašto?
Više nemam povjerenja niti u Vladu, niti ovu skupinu pregovarača. Kap koja je prelila času je kolegica koja je otišla u mirovinu i koja ovo nije dočekala, a koja mi je rekla da nema novca za popraviti zube. Skupina koja pregovara je pokazala da nema osjećaja ne samo za učitelje, već za čitavo školstvo. Čini mi se da se u ovom času mojim pravima opet trguje, ostala sam bez svega. Naprosto, nemam više povjerenja i mislim da sud treba odlučiti postoji li dug, koliki je i treba li ga vratiti.
Kolika je Vaša plaća sada, a kolika je trebala biti s obzirom na ono što je potpisano, za koliko ste zakinuti?
Nije se pokazala nikakva dobra volja da se o tome raspravlja, mi smo još uvijek u sustavu javnih službi koje su potplaćene, to se može vidjeti kad uđete u bilo koju školu. Nisam ja jedina koja je u nezavidnoj situaciji, ima učitelja koji su zbog duga morali izaći iz svojih kuća, kojima je isključena struja. Jednostavno neki svoj dug moraju otplatiti, a neki ne moraju. Ja sam pred mirovinom i moja je plaća pala u odnosu na ranije, ona iznosi 5.800 kuna, obećavalo se da će biti preko 10.000 kuna. Pitam se što ću morati danas izgubiti, da bi nešto dobila za tri ili pet godina.
Što su ministri napravili da se situacija u školstvu poboljša?
Kad se određuju ministri, kao da dolaze u kažnjeničku bojnu, jer nisam vidjela niti jednog koji je pokazao dobru volju da nešto promijeni. Mi u osnovoj školi imamo nedostatak pedagoga, logopeda, a sve je više djece koja imaju problema. Imamo djece koja kažu da u njihovim životima ima puno tuge i da bi najradije da ih nema na ovom svijetu. Zamislite kad vam to kaže dijete od osam godina, a nemate se kome obratiti.
Kolika je grupa djece s kojom vi radite?
Radim u produženom boravku s 27 učenika iz dvije skupine. To je puno djece, posebno ako se radi o dva razreda koja imaju različite zadaće i različite probleme. Imamo nadarene učenike s kojima se ne stignemo baviti, ali ne stignemo se baviti niti s jednom skupinom djece. To su djeca koja žude za dodirom i komunikacijom, oni to traže. Imam dojam da naš obrazovni sustav nadarenu djecu ‘uprosječuje’.
Sve su veće razlike u društvu, imamo slučaj da je samo jednom dijelu djece iz razreda odobren odlazak na skijanje a drugi ostaju na nastavi.
Mislim da je s tim sve rečeno. Postoje djeca koja ne mogu otputovati ni kod djeda i bake na more ili na selo, a drugoj djeci će se omogućiti da idu s skijanje, pa kada se vrate ovima će pričati svoje dojmove.
Za kraj, kako komentirate ove pregovore oko povećanja osnovice plaće za šest posto, kako bi to moglo završiti?
Ukoliko kriza postoji, a postoji, posljedice bi trebali snositi svi, a kupuju se automobili, mobiteli, zapošljavaju se ljudi koji ne dolaze na posao, a primaju plaću, njihova je plaća veća od moje nekoliko puta, to naprosto nije u redu.