Ima li više od 5% izvrsnih učitelja?

01.12.2023

01.12.2023.

U uvodniku Večernjeg lista novinarka Lana Kovačević pita se ima li više od 5% izvrsnih učitelja.

Tekst prenosimo u cijelosti.

Sindikalne peticije protiv ocjenjivanja nastavnika zamagljuju raspravu

Piše: Lana Kovačević

Od tri jedan se školski sindikat, i to Preporod, uključio u pokretanje peticije protiv odredbi Zakona o plaćama koji bi na snagu trebao stupiti iduće godine. Protiv specifične odredbe. dakako one kojom je predviđen novi sustav nagrađivanja javnih službenika. Prema odredbi, za nastavnike, profesore J učitelje ravnatelji škole procjenjivao bi njihov rad. Najbolji, odnosno najbolje ocijenjeni nastavnici, profesori i učitelji dobili bi dodatak na plaću; najlošiji, odnosno oni koji bi dobili ocjenu doslovno istaknutu u prijedlogu zakona – ne zadovoljava – otkaz. Nikako im se ne sviđa takav model procjene njihova rada – u kojem nastavnika ocjenjuje samo ravnatelj, ne sviđa im se ni ograničenje da u godini može biti samo 5 posto nastavnika ocijenjenih najboljom ocjenom, kažu mora ih biti više najboljih. No ima li ih doista? Je, svi dosadašnji modeli koji su se nudili ili pokušali ponuditi školama, a koji su zahtijevali dodatni rad 1 angažman nastavnika, učitelja i profesora, poput cjelodnevne nastave, rezultirali su njihovom pobunom, uz objašnjenje da ne žele veći angažman ni više rada, još manje dulje ostajati u školi, iako im i taj veći angažman donosi veću plaču. Pobunili su se i protiv novčanog kažnjavanja nastavnika premda je u samom početku bilo jasno da neće stradati ni jedan nastavnik koji nije grubo povrijedio sva pravila struke. Tada je u pobuni u prvi plan radi boljeg efekta u javnosti gurnuta novčana kazna za pogrešno ocjenjivanje, ostavljajući dojam da će kaznu dobiti svaki nastavnik zbog bilo kakve ocjene iako bi svi bili više nego zadovoljni da su se, primjerice, makar novčano kaznili svi akteri afere “daj pet”. No nisu se bunili svih prethodnih godina, dok nije bilo načina na koji bi se mogao valorizirati rad nastavnika, osobito onih koji su, primjerice, u svoje satnice upisivali da u školama vode dodatne i dopunske sate koji su im bili obaveza i koji su im, naravno, isplaćeni premda te sate nisu odrađivali – i to u školama, ali i u cijelom obrazovnom sustavu, jako dobro znaju. To ie dovelo do sve češćih instrukcija, koje nerijetko i za nemali novac provode isti ti nastavnici u svoje privatno vrijeme. Nastavnici, profesori i učitelji koji doista žive za svoj posao ne trebaju strahovati ni od ocjene ni od bilo kojeg načina valoriziranja njihova rada – štoviše, takvi i zagovaraju kriterije ocjenjivanja jer samo tako se mogu izboriti za toliko željeno i nužno poštovanje vlastite struke. Radom! A ravnatelji koji ocjenjuju? Sad su istureni, baš kao i novčane kazne za ocjene, kao dobar mamac za raspravu u skučenom opsegu i bolji efekt. A njihova ocjena nije niti može biti posljednja kakvagod da bila – uostalom, tek sad i oni konačno kao ocjenjivači javno moraju objasniti svoj izbor najboljih.