Piše: Marijana Cvrtila
Gube li sindikati svoje značenje među radnicima ili padu broja sindikalnog članstva u nas pridonose neki novi trendovi na koje nije imuna cijela Europa?, pitanja su koja su se ponovno otvorila nakon što su ovih dana sindikati javnih službi počeli pregovore s Vladom za novi temeljni kolektivni ugovor za taj sektor, budući da aktualnom TKU produljeno trajanje istječe 12. ožujka.
Pregovorima je prethodilo lanjsko prebrojavanje sindikalnog članstva koje su imali do 31. svibnja prošle godine, a radi utvrđivanja reprezentativnosti, odnosno određivanja sastava pregovaračkog odbora sindikata javnih službi koji zastupaju oko 180 tisuća zaposlenih u znanosti, školstvu, zdravstvu, kulturi, socijalnoj skrbi i osiguranju.
Podaci Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti pokazali su sljedeće: članstvo samo u 11 reprezentativnih sindikata u tim djelatnostima koji sudjeluju u pregovorima u četiri je godine (od zadnjeg prebrojavanja 2012. do svibnja 2016.godine) smanjeno za oko 12,5 tisuća. Tako oni danas ukupno broje 79.885 članova, dok su ih 2012. godine imali 92.481.
Prema tim podacima, članstvo je raslo jedino školskom sindikatu Preporod Željka Stipića, koji je, unatoč neslaganju ostatka školskih sindikata, ipak ušao u pregovore, te Hrvatskom strukovnom sindikatu medicinskih sestara – medicinskih tehničara Ankice Prašnjak. Najveći pad članstva, i to za 6786 članova, doživio je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.
Novo prebrojavanje
Još su dramatičniji podaci i procjene iz sindikalnih redova vezani za ukupan broj sindikalnog članstva u svim djelatnostima u Hrvatskoj. Oni pokazuju da je u nas u 15 godina (zaključno s 2013. godinom za koju je Ministarstvo rada imalo ukupan podatak) broj sindikalnih članova pao za oko pola milijuna, s nekadašnjih oko 800 tisuća sindikalno udruženih radnika ta je brojka 2013. godine pala na samo 338.085 u cijeloj Hrvatskoj, a novo prebrojavanje samo sindikata javnih službi tu je brojku još umanjilo.
Sociolog sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta prof. dr. Dragan Bagić u tom je smislu radio istraživanje u dva navrata: 2009. te 2014. godine koristeći istu metodologiju.
– Moja je procjena za 2009. godinu pokazala da je od ukupnog broja radnika te godine, njih 35 posto bilo učlanjeno u neki od sindikata. Pet godina poslije dogodio se veliki pad i bilo ih je samo 26 posto. Općenito, posljednjih pet godina svjedočimo ubrzanom opadanju sindikalnog članstva, čemu je ponajviše uzrok smjena generacija – objašnjava profesor Bagić.
Naime, kaže, dok su sve do početka dvijetisućitih godina na tržištu rada prevladavali radnici koji su se masovnije početkom 80-ih godina prošlog stoljeća učlanjivali u sindikate, oni polako odlaze u mirovinu, a zapošljavaju se generacije mladih za koje vrijede neka druga pravila.
Globalni trend
– To je europski, ali i globalni trend, pitanje mobilizacije mladih za članstvo u sindikatima. Postoji nekoliko teorija zašto se mladi ne učlanjuju u sindikate, na primjer, jedna od njih kaže kako se mijenja struktura zaposlenih, sve je više onih koji se zapošljavaju u malim poduzećima i uslužnim djelatnostima, tradicionalno slabije sindikalno organiziranima. Također, sve je više takozvanih prekarnih oblika rada, poput rada na određeno vrijeme, autorskih ugovora i slično. Razlog su i promjene u vrijednostima, mladi su više individualno usmjereni, smatraju da se više za sebe mogu sami izboriti, kompetitivnost je veća – smatra profesor Bagić.
Ističe, međutim, da trebamo biti oprezni s podacima, jer smo prema broju sindikalno organiziranih radnika još uvijek iznad europskog prosjeka koji iznosi 23 posto, te smo uz Sloveniju i Rumunjsku jedine od 11 novih članica EU-a srednje i istočne Europe u kojima je broj sindikalnih članova iznad europskog prosjeka.
– Najviše članova izgubili smo jer je Vlada godinama zabranjivala zapošljavanje nezdravstvenih djelatnika u zdravstvu, poput administrativnih radnika, spremačica i drugih. Ni na mjesta djelatnika koji su odlazili u mirovinu nisu bila dozvoljena zapošljavanja. Puno je ljudi zaposleno na određeno vrijeme, a ti se ljudi ne odlučuju na članstvo. Iseljavanje još nije u tolikoj mjeri uzrokom smanjenja članstva, ali sve više medicinskih sestara odlazi u inozemstvo i sigurno je da će se i to odraziti na sindikate – analizira drastičan pad broja članova svoga sindikata Stjepan Topoljnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva.
Nužna edukacija
Najveći sindikat u zemlji i u obrazovnom sustavu, Sindikat hrvatskih učitelja Sanje Šprem, prema podacima povjerenstva, s 28.108 članova u 2012. godini pao je na 25.384 člana u 2016. godini. Sanja Šprem upozorava kako podaci nisu potpuni jer neke škole tijekom prebrojavanja nisu na vrijeme dostavile potvrde o zaposlenicima. Baza sindikata registrirala je ukupno 25.713 onih koji plaćaju članarinu SHU.
– Imamo paradoksalnu situaciju da se u posljednje tri godine broj naših podružnica popeo s 813 na 842, a broj plaćajućih članova se smanjio. Svjesni smo toga, ali ne možemo govoriti o drastičnom padu našeg članstva.
U Hrvatskoj se danas prava za koje se izbore sindikati primjenjuju i na članove i nečlanove, nemamo doprinos solidarnosti, pa mnogi ne vide razloga zašto se učlanjivati u sindikate i plaćati članarinu kada ionako imaju osigurana prava. Na nama je da nađemo načina da privučemo osobito mlade, ali i educiramo učitelje o vrijednostima sindikalnog udruživanja, što već radimo kroz naše sindikalne škole – ističe Sanja Šprem.
‘Preporod’ raste Školski sindikat Preporod jedan je od rijetkih sindikata javnih službi koji je u četiri godine povećao broj članova, i to za 946 osoba, pa ih danas broji 9050. Čelnik Željko Stipić razloge većeg broja članova vidi ovako:
– Govorimo ono o čemu drugi šute, ne može nas se zaplašiti, kupiti ni ucijeniti, tražimo saveznike a ne neprijatelje, politički i sindikalno smo nesvrstani i nikad nismo toliko dobri da ne možemo biti bolji – pobraja Stipić, dodajući kako njihovo iskustvo pokazuje da je novog člana lakše dobiti nego zadržati.
Skandinavci prednjače
Svake godine u Europi se broj sindikalnih članova smanjuje između tri i osam posto, a povećanje broja članstva zadnjih godina imale su samo Belgija, Cipar, Italija, Luksemburg, Malta i Norveška.
Prema podacima Europskog sindikalnog instituta (ETUI), najviše radnika učlanjenih u sindikat u 2012. godini bilo je u skandinavskim zemljama: u Finskoj 74 posto od ukupno zaposlenih, u Švedskoj 70 posto i Danskoj 67 posto.
To su zemlje u kojima se naknade za nezaposlene te neke druge socijalne naknade isplaćuju preko sindikata, odnosno postoje posebni fondovi u koje poslodavci uplaćuju novac u tu svrhu, a tim fondovima upravljaju sindikati. Hrvatska je iznad EU prosjeka koji iznosi 23 posto (2012. godine imali smo 35 posto, a danas 26 posto sindikalno udruženih radnika).
U nas je čak 68 posto zaposlenih u javnom sektoru učlanjeno u sindikate, a samo 17 posto iz privatnog sektora. Zanimljivo je da najmanje sindikalnih članova, samo osam posto od zaposlenih, ima Francuska. Međutim, kako stoji u izvješću, kvantiteta nije presudna, jer su francuski sindikati u stanju mobilizirati radnike u masovne prosvjede s velikim učinkom.