Prije četiri godine, u studenom mjesecu 2011. godine na 20. stranici predizbornog dokumenta Plan 21 Kukuriku koalicije, politička grupacija koja će samo deset dana kasnije pobijediti na parlamentarnim izborima, među mjerama koje će se unaprijediti osnovno i srednje školstvo, ističe se i „poboljšanje društvenog i materijalnog položaja nastavnikaˮ. Četiri godine kasnije, a prije po- četka najavljenog štrajka u školstvu, prosvjetarske plaće (čitaj plaće svih zaposlenih u školama), ponovno privlače veliku pažnju među prosvjetarima, ali i ukupne javnosti. Bez obzira opisivalo se trenutačno stanje brojkama ili riječima, bez obzira govorio premijer, njegov ministar financija ili ministar zadužen za prosvjetu, neistine ovih dana pretječu jedna drugu, činjenice se potiru pod tepih… Istinu, golu istinu, ugrožava se lažima, ordinarnim lažima. Riječima ili brojkama, svejedno! Iako svaka od brojki koje ćemo ovdje iznijeti ima i svoje argumentirano objašnjenje, mi ćemo ovdje prednost dati, samo i jedino, brojkama. Pri tom nećemo upasti u zamku da od šume ne vidimo drvo, odnosno nismo se dali uvući u beskrajni prostor potencijalnih manipulacija koje bi proizlazile ili iz različitih izvora podataka ili iz, kako to naš narod voli istaknuti, „zbrajanja krušaka i jabukaˮ. Naš će izvor biti zato samo publicirani podaci Državnog zavoda za statistiku i zaključci će nam se temeljiti isključivo na usporedbi prosječnih plaća u državi (pravne osobe) i prosječnih plaća u podsustavima osnovnog i srednjeg školstva. Temeljem ovih podataka utvrdit ćemo je li se ili nije ostvarilo spomenuto predizborno obećanje. Nakon što saznamo odgovor na ovo pitanje, pokušat ćemo odgovoriti i na pitanje je li se aktualna vlast, po pitanju plaća, prema svim skupinama zaposlenika u javnim i državnim službama odnosila istovjetno, odnosno jesu li svi radnici, po pitanju plaća, bili u podjednakom položaju ili su prijašnje diskrepancije i nelogičnosti preuzete ili čak i pojačane. Suprotno od najavljenog Na početku mandata aktualne vlasti, kao referentno mjesto uzet ćemo podatke za prosinac 2011. godine, 530 kuna je iznosilo zaostajanje prosječnih pla- ća u osnovnom školstvu (4963 kuna) za prosječnom plaćom u državi (5493 kuna). U srednjem školstvu zaostajanja prosječne plaće (5432 kuna) skoro da i nije bilo, odnosno ono je iznosilo 61 kunu. Da je prva godina mandata aktualne vlasti bila za školstvo pogubna, vidljivo je iz podataka za prosinac iduće godine. Iako je iznos prosječne plaće u prosincu 2012. (5487 kuna) gotovo istovjetan iznosu prosječne plaće za prosinac 2011., u 2012. nadmašeno je za 60 kuna rekordno lanjsko zaostajanje prosječne plaće u osnovnom školstvu (4897 kuna) te je ono sada iznosilo čak 590 kuna. U srednjem je školstvu uspostavljena razlika koja će se održavati i unaprjeđivati sve do danas. Dok je u prosincu 2011. REPOROD Gola istina o plaćama u školstvu Prokrastinacijski prijedlozi i rješenja, dolazili ovih dana iz usta predsjednika Vlade ili njegovih ministara, vrijeđaju zdrav razum zaposlenih u odgoju i obrazovanju i u svojoj su suštini izrugivanje svima onima koji zahtijevaju promjenu ovakve duboko nepravedne i dugoročno neodržive politike plaća. Prosvjetnim radnicima ne trebaju nikakve nove odgode početka rješavanja ovog problema. Oni od vlasti očekuju ako ne trenutačno i cjelovito rješenje, onda barem trenutačno vidljiv početak iznalaženja rješenja Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20, broj 101 Zagreb, rujan 2015. REPOROD Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20, broj 101 Zagreb, rujan 2015. 2 izjašnjavanje članstva o štrajku prosječna plaća zaposlenih u srednjim školama bila 61 kunu manja od prosječne plaće u dr- žavi, godinu dana kasnije zaostajanje prosječne plaće u srednjim školama (5224 kuna) se produbilo na 263 kune u odnosu na iznos prosječne plaće u državi. Nakon tri i pol godine mandata, prema podacima za lipanj ove godine, dakle, prema najnovijim dostupnim podacima, prosječ- na plaća u osnovnom školstvu (5037 kuna) zaostaje čak 773 kune za prosječnom plaćom (5810 kuna). Značajno se produbilo i zaostajanje prosječne plaće u srednjem školstvu (5339 kuna). Ono je dosegnulo rekordnih 471 kunu. Iznesene brojke, upućuju samo na jedan zaključak, a taj je kako predizborno obećanje nije ispunjeno, odnosno kako se dogodilo upravo suprotno od najavljivanog. Očuvana stabilnost I dok je iz predočene analize vidljivo kako su plaće u osnovnim i srednjim školama u svakoj od godina mandata aktualne vlasti sve više zaostajale za prosječnom plaćom, druga će nam analiza ponuditi i odgovor o trendovima u drugim dijelovima javnog i državnog sektora. Usporedive, makar i nepotpuno, djelatnosti, jesu djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Naime, sastavljač podataka (Dr- žavni zavod za statistiku) objedinjeno je iznosio plaće za ove dvije djelatnosti, čime se zbog njihovih međusobnih značajnih razlika, ne stječe potpuno ispravan zaključak. Na početku mandata aktualne vlasti, prosječna je plaća u ovim dvjema djelatnostima (6213 kune) bila za 720 kuna viša od prosječne plaće. Godinu dana kasnije, u prosincu 2012. godine, uspostavljena se razlika nije značajno mijenjala i iznosila je 755 kuna. Prema zadnjim dostupnim podacima prosječna je plaća u ovim dvjema djelatnostima iznosila 6563 kune, što je u lipnju ove godine iznosilo 753 kune više od iznosa prosječne plaće u državi. Drugo područje usporedbe, područje koje skupno obuhvaća javnu upravu, obranu i obavezno socijalno osiguranje, dakle, čak tri odvojena područja državnog sektora, ukazuje kako se za razliku od zdravstva i socijalne skrbi, uspostavljeni odnos naspram prosječnoj plaći od prije 4 godine nije uspio potpuno održati. U prosincu 2011. godine ovdje je prosječna plaća (6216 kuna) bila 723 kuna viša od prosječne pla- će u državi, godinu dana kasnije to se smanjilo na 643 kune, dok sada iznosi 524 kune. Sam od sebe nameće se zaključak kako aktualna vlast nije dopustila da se značajnije poremete ranije uspostavljeni odnosi u visini plaća. Drugim riječima, ono što aktualna vlast nije htjela ili nije mogla u školstvu, uspjela je, potpuno ili značajno, ostvariti u drugim služ- bama. Zbog svega iznesenog, prokrastinacijski prijedlozi i rješenja, dolazili ovih dana iz usta predsjednika Vlade ili njegovih ministara, vrijeđaju zdrav razum zaposlenih u odgoju i obrazovanju i u svojoj su suštini izrugivanje svima onima koji zahtijevaju promjenu ovakve duboko nepravedne i dugoročno neodržive politike plaća. Prosvjetnim radnicima ne trebaju nikakve nove odgode početka rješavanja ovog problema. Oni od vlasti očekuju ako ne baš trenutačno i cjelovito rješenje, a ono barem trenutačno vidljiv početak iznalaženja rješenja. S ovim potonjim su u vezi i minimalna očekivanja od predstojećeg štrajka zaposlenih u osnovnim i srednjim školama. Piše: Milan Novačić