Piše: Sanja Brajević, 22.07.2021. Gradski ured za obrazovanje… to nije sam neki ured Na mrežnim stranicama spomenutog ureda podugačak je popis njegove djelatnosti i poslova. Jedan od njih je, naoko vrlo nevažan, ustrojavanje broja učenika u razrednim odjelima i skupinama. Prema čl. 2 Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovno školi, Gradski ured Grada Zagreba nadležan je i odgovoran za donijeti brojčano stanje skupina, odnosno razreda za nadolazeću školsku godinu. Nadalje, čl. 3. i 4. propisuju minimalni i maksimalni broj učenika. Ukratko, sve se svodi na broj do 28 učenika u razredu. Nije neka matematika, pretpostavljam da nadležni sjednu za stol, pogledaju ukupan broj učenika koje je škola uputila na GU i podijele ga s maksimalnim brojem učenika u razredu i količnik je broj razreda koji odobravaju. Za to im treba nekoliko tjedana, jer eto, broj škola u Zagrebu je velik. Sigurno sam pogriješila… Zašto mi sad broj učenika u razredu predstavlja problem? Padaju mi na pamet mnoga pitanja i mnoge teorije zavjere… Prvo, stigla je nova vlast, nova uprava, nova pročelnica. Sve mora biti prema protokolima, nema više preko veze niti preko susjede koja poznaje brata mamine kume koja je dobra s voditeljicom odjela za osnovno školstvo. Konačno! Sada će svi raditi samo u korist škola i naše djece. Nije mi jasno kako je onda moj mali ostao bez učiteljice iz boravka (druge po redu, u dva razreda osnovne škole) jer je eto, GU odlučio smanjiti broj skupina u produženom boravku OŠ Petra Zrinskog. Jadna učiteljica, nije imala sreće, najmlađi s najmanje godina staža ima tu čast postati tehnološkim viškom na milost i nemilost tom istom GU. Što će sada škola napraviti?! Razdijeliti razrede po skupinama ostalih boravaka. I idemo dalje! GU je uštedio 116 556 kn. Odlično! To je sve iz naših džepova. Dobro da smo za njih glasali. Tako će razmišljati svi oni koji nemaju djecu ili ne rade u školi. Meni je kao mami dosta plača zbog starih učiteljica i prilagodbe na nove učiteljice (dvije stare, dvije nove, dvije godine škole, treća dolazi). Kao učiteljica se pitam, gdje je tu interes i dobrobit za našu djecu. Taj koji misli da je 28 učenika u razredu i maleni broj, s obzirom da smo svi dijelili učionice s još 34 do 40 prijatelja i ništa nam ne fali, ostao je u Pionirskom gradu ’87. Ali nema veze, važna je ušteda, tko misli na djecu koju treba opismeniti u doba nastave preko ekrana, pa neće se u drugom razredu pripremati za prijemni na Medicinu, gluposti! /Pažnja! Pažnja! Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s ponosom dočekuje u jesenskom roku sve maturante koji su odgovarali biologiju preko Zooma s krpom na glavi… Vrata smo širom otvorili!/ Zazirem od menađera u školstvu, gradskim uredima i ministarstvima koji tabličnim prikazom smanjuju troškove i know-how gluposti pretvaraju u win-win situacije, za svoje fotelje i svoju guzice.  28 učenika, 56 zadaća dnevno najmanje, tri puta više zbirki, radnih bilježnica i bilježnica, milijun odgovora na njihova pitanja u pet sunčanih sati i djeca su spremna za tržište rada zapadne Europe koja suhim zlatom plaća pomoćne radnike. Dobro da smo odustali od Škole za život. Nadalje, u strahu se pitam što će Stožer reći na spajanje skupina iz dvaju ili više razreda u produženom boravku?! Pukao je balončić, što će biti s našom djecom? Apartheid im ne gine. Sve zbog 116 556 kn godišnje ili pola cijene jedne adventske kućice na boljoj poziciji ili pedesetak kvadrata mozaik pločica bazenčića Ville Riposo u Istri. Tko mi je kriv što dijete šaljem u boravak dok radim i tako dobro zarađujem (Ovom prilikom se zahvaljujem gospodinu Premijeru što je učinio tako mnogo za hrvatske učitelje, za njihova primanja i općenito podizanje statusa u društvu – njegove riječi, nekidan, neki dnevnik, neki intervju, ispričavam se ako nisam doslovno upamtila, neizmjerno sam mu zahvalna… moju zahvalnost može iskazati samo ChAdOx1- S na bubrežnim stanicama ljudskog embrija s GMO oznakom injekcije u moju mišku, ako sam ga dobro shvatila, evo upravo krećem!), trebala sam ga ispisati iz boravka, pa neka se sam vraća kući iz škole i piše zadaću. Očito sam ja nesposobna kao roditelj jer mi sin nije u stanju vratiti se kući (šetnjica nekih 35 minuta laganog hoda i čekanje na autobus koji vozi svakih 35 do 40 min, linija 139,jer mu se škola srušila u potresu, bit će da vlasnik nije održavao zgradu kako treba, a bit će i da je GU odlučio da će uštedjeti na prijevozu učenika do zamjenske škole, a natpis na gradilištu škole – ZAVRŠETAK RADOVA 1. rujna 2021. je bio samo u predizborne svrhe, bljak majka! I tako, veselim se još jednoj idiličnoj školsko godini, novim učiteljicama, novim kurikulima (požurite Ministre, jedva čekamo, dajte još i neki novi pravilnik ubacite, čujem da se dugo čeka onaj za produženi boravak, da, da… znam da je to samo čuvanje djece, ali eto… neka im je), novim odlukama gradskih ureda i ostalih dobročinitelja! Hvala vam unaprijed!