DLAKA U JAJETU

29.07.2016

DLAKA U JAJETU

„Umjesto da nas sada pohvalite jer smo na jedvite jade ipak isplatili regres, vi iz sindikata sada nam tražite dlaku u jajetu“ – riječi su koje sam čuo od jednog visokopozicioniranog dužnosnika, nakon što sam mu postavio nekoliko upita o problemima koji su popratili isplatu ovog materijalnog prava po školama. Zakašnjela isplata, problemi s isplatom blokiranim radnicima, prekidi godišnjeg odmora računovođa po školama – tek su neki od problema koji su bacili sjenu na nešto što je, da je bilo samo malčice više odgovornosti, trebalo biti samo rutinskom isplatom proračunskog novca.

Krenimo od kašnjenja. Nije bilo ni jednog razloga da se regres radnicima u školama ne isplati na vrijeme, odnosno krajem lipnja. Niti se nekakav dodatni novac iznenada slio u proračunsku riznicu pa smo odjednom imali nešto čega prije nije bilo, niti je donijet nekakav propis koji nam je za isplatu bio potreban… Kako je sve, ama baš sve, isto kao i prije mjesec dana, kašnjenje je jedino objašnjivo neodgovornim ponašanjem odgovornih pojedinaca iz redova aktualne vlasti.

Problem s blokiranim prosvjetarima koje je 1250 kn zaobišlo u širokom luku i umjesto u njihovim završilo u rukama onih koji su ih ovršili – problem je koji se moglo izbjeći  samo da je bilo malo više dobre volje i socijalne osjetljivosti. Zakašnjela Vladina sugestija o mogućnosti gotovinske isplate ovršenim građanima na terenu je samo dolila ulje na vatru. Vladina sugestija o zaobilaženju krutih odredbi ovršnoga zakona nije u školama pomogla nikome. Kod onih kojima je mogla i trebala pomoći Vladino je prosipanje naknadne pameti izazvalo tek nezadovoljstvo i ogorčenost. Dio jednog i drugog usmjeren je bio i prema sindikatima koji su trebali napraviti više da regres ipak stigne i do radnika pod ovrhom. Jesu li sindikati trebali napraviti više da se dođe do rješenje prema kojem bi se i regres i božićnicu isplaćivalo na zaštićene račune? Iako mi u Preporodu potvrdno odgovaramo na ovo pitanje, činjenica je da se u zadatim okolnostima teško moglo postići više. Naime, dok smo se mi usredotočili na različite načine, od javnih istupa do prosvjednog skupa koji smo namjeravali organizirati 1. kolovoza, na to da do isplate ipak dođe, nismo istovremeno činili dovoljno po pitanju socijalno osjetljivije isplate regresa.

I naposljetku, nekoliko rečenica i o našim računovotkinjama i računovođama koji su, s punim pravom, nezadovoljni svojim položajem u ovoj regresnoj gunguli. Mnogi su među njima morali prekinuti svoje godišnje odmore kako bi regres u školama uopće mogao biti isplaćen. I za ovo je isključivi krivac Vlada. Da je regres isplaćen na vrijeme, nitko ne bi trebao  prekidati godišnji odmor. Umjesto zahvale, to su ionako već napravili drugi, Sindikat Preporod poziva sve računovotkinje i računovođe koji su prekinuli svoje godišnje odmore da, sukladno članku 42. TKU-a , ravnateljima škola upute zahtjev za isplatom svih  troškova svog prekida godišnjeg odmora. Pozivamo ih neka postupe poput jedne računovotkinje koja je uz putne troškove, a radi se o cijeni avionske karti za putovanje u jednu udaljenu zemlju, od  ravnatelja svoje škole zatražila i isplatu naknade za neiskorišteni hotelski smještaja za svoju obitelj. Bude li više onih koji će na ovakav način reagirati u zaštiti svojih prava, veće su šanse da će dogodine neki novi ministri povesti računa o tome da svaki njihov propust proizvodi i neku konkretnu štetu. A štetu, svaku štetu, netko mora platiti. Još kad bi jednom i u ovoj našoj zemlji zaživjelo plaćanje štete vlastitim novcem a ne novcem sviju nas?

Je li sve ovo „traženje dlake u jajetu“, kako reče moj sugovornik?  Ne, dragi moj S…., nije ovo nikakvo zanovijetanje“ ili  „traženje kruha iznad pogače“,  sve ovo je tek traženje  drugačijeg, boljeg i poželjnijeg obnašanja vlasti u Republici Hrvatskoj.

Željko Stipić