“Političari, u izbornoj godini, neće preispitivati regularnost školske godine, jer smatraju da bi ih građani i budući birači, u slučaju negativnog odgovora, smatrali neuspješnima”, ističe Željko Stipić, predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, u razgovoru za Narod.hr, te upozorava: “Ako se ustraje na nerazboritoj odluci o polaganju ispita državne mature, stres će biti čak i veći no ikada“.

Narod.hr: Je li ova školska godina regularna? Željko Stipić: Ako je ova školska godina regularna, onda je svaka školska godina regularna. Ne postoji išta, bilo da je riječ o ratu, poplavi, potresu ili pandemiji, što bi, u očima političara, školsku godinu moglo učiniti iregularnom. Ako je dovoljno 15-ak regularnih tjedana, od ukupno 35 tjedana, da školska godina bude regularna, onda uopće nije važno što se tijekom nastavne godine događa. Političari, u izbornoj godini, neće preispitivati regularnost školske godine, jer smatraju da bi ih građani i budući birači, u slučaju negativnog odgovora, smatrali neuspješnima. Da nema ni jednog drugog dokaza o spremnosti naših političara na sve kako bi opstali na vlasti, a dokaza je napretek svugdje oko nas, situacija oko učinaka ove školske potvrdila bi da su našim političarima pojedinačni probitci važniji od općih interesa. Narod.hr: Što je s maturantima? Jesu li oni uopće mogli ili mogu odraditi propisani Nastavni plan nakon uvođenja tzv. „Škole za život” i svih problema povezanih s time, 36 dana štrajka i trenutačne situacije – s kojom su suočeni apsolutno svi učenici – s nastavom na daljinu? Željko Stipić: Svi su učenici žrtve eksperimenta nazvanog Škola za život, a maturanti ponaosob. Razlog tomu je što im je uskraćeno da čak četvrtinu svoga srednjoškolskoga obrazovanja prime na regularan način. Bez svoje krivnje, ostali su prikraćeni za najveći dio iz svih nastavnih sadržaja koji su predviđeni u završnoj godini njihova školovanja. Kao profesoru hrvatskog jezika meni je nezamislivo da moji učenici makar i bez minimalnih znanja o suvremene književnosti i leksikologiji završe gimnaziju. No, poput tisuća mojih kolegica i kolega, ne mogu si pomoći. Vjerojatno zbog straha, malo nas je čak koji dižemo glas, koji upozoravamo i protestiramo. Šute čak i institucije, kao što su Akademija, fakulteti i Matica, ali i važne udruge poput Društva hrvatskih književnika i strukovnih udruga, čiji bi negodovanje i neodobravanje, mogli biti i od presudne važnosti. Šuti čak i Katolička crkva čiji vrh očito ovo pitanje ne smatra pitanjem od neke velike važnosti. Narod.hr: Kakve informacije imate o nastavi na daljinu? Iskustva nastavnika, iskustva učenika i roditelja? Željko Stipić: Pažljivo sam iščitao oko tisuću komentara koje su „praktičari“ nastave na daljinu uputili u okviru ankete koju je provela facebook grupa „45 minuta“. Iz ove ankete doznali smo kako učitelji i nastavnici imaju vrlo ozbiljne primjedbe na sve ono što ih je zadesila unatrag mjesec dana. Nemogućnost objektivnog ocjenjivanja učeničkih postignuća, isključenost iz nastave na daljinu učenika strukovnih škola i učenika s teškoćama, problemi s uspostavom internetske veze, nejednaki uvjeti rada za učenike i nastavnike, virtualno teroriziranje i maltretiranje učitelja, pritisci roditelja, izostanak podrške Ministarstva, nezainteresiranost medija, pretjerana kontrola od strane ravnatelja, slab interes učenika, informatička neosposobljenost, neusklađenost video isječaka s gradivom, rad iznad norme, rad na nekvalitetnim računalima, izostanak pomoći djeci koja su zbog potresa ostala bez doma, nezanimljivi tv. predavači, neumjerena samohvala prosvjetne vlasti, isključenost savjetnika AZOO, više rada za manju plaću, napuštanje rada u školi, zdravstveni problemi zbog iscrpljenosti, podmirivanje računa za struju i Internet, potreba za smanjenjem nastavnih sadržaja, izostanak psihološke potpore učiteljima, nefunkcionalni tableti – samo su neke od primjedaba koje su iznijeli oni koji su se uključili u anketu. Čak kad bi samo i manji dio ovih primjedbi bio utemeljen, prosvjetne ali i državne vlasti bi morale hitno intervenirati. Budu li i dalje na Markovom trgu samo nezainteresirano pratili što im se servira s presica na Sveticama, bojim se, šteta će biti nepopravljiva. Narod.hr: Je li pisanje državne mature stres za maturante? Vodi li netko uopće računa o psihofizičkom stanju učenika, posebno učenika na zagrebačkom području koji su osim stresa zbog epidemije izloženi i stresu od potresa? Željko Stipić: Pisanje državne mature uvijek je bio velik stres za maturante. I prije koronakrize i potresa u Zagrebu, podsjetimo se, velika većina maturanata, cijelo bi drugo polugodište četvrtog razreda, uz svoje obveze u školi, „hodočastili“ po raznoraznim pripremnim tečajevima za državnu maturu. Naravno da će ove godine, osobito ukoliko se ustraje na nerazboritoj odluci o polaganju ispita državne mature, stres biti čak i veći no ikada. Ovogodišnji maturanti još uvijek ne znaju što će od gradiva četvrtog razreda biti obuhvaćeno ispitima, kada će se ispiti održavati, hoće li ispiti biti iz svih predviđenih predmeta itd. Nebrizi prosvjetne vlasti za posljedice psihofizičko stanje učenika se ne čudim, ali me čudi zasad prilično mlaka reakcija samih maturanata. Bez značajnijeg uključivanja samih maturanata u rješavanje svih problema oko održavanja ovogodišnje mature, bojim se da će prosvjetne vlasti provesti ono što su naumile, a to je, uz minimalne prilagodbe, maturu provesti, sukladno dosad uspostavljenoj desetogodišnjoj praksi. Narod.hr: Što je s Nacionalnim vijećem za odgoj i obrazovanje? Željko Stipić: Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, koliko je meni poznato, a dopuštam da mi nisu dostupne sve informacije, ne postoji. Skoro svim članovima mandat je istekao još prije pet ili šest godina. Očito nekom je jako stalo da se nitko ne bavi rješavanjem svih pitanja kojima bi se trebalo i moralo baviti Vijeće. Kad se ovome doda da ministrica gotovo godinu dana nije znala za razrješenje premijerovog posebnog savjetnika za obrazovanje Radovan Fuchsa, jasno je da nema nikakva nadzora nad svim onim što se događa na Sveticama. Za ovo nije kriva ministrica Blaženka Divjak. Za ovo je kriv isključivo premijer Andrej Plenković. Ako građani ove zemlje ipak na izborima kazne aktualnu vlast, tome će sigurno u velikoj mjeri pridonijeti i nebriga za obrazovanje od strane HDZ-a. Narod.hr: Koje neovisno stručno tijelo uopće u ovom trenutku prati što se događa u obrazovanju, daje mišljenja, predlaže i korigira odluke ministrice Blaženke Divjak? Željko Stipić: Na ovo sam pitanje već odgovorio. Nijedno. HDZ je obrazovanje prepustio HNS-u, a HNS je obrazovanje prepustio nestranačkoj ministrici Blaženki Divjak. Sve što se u obrazovanju događa unatrag 3 godine, proistječe iz ove činjenice. Strah me je i pomisliti kakvi će sve kosturi iz ormara poispadati kada dođe do promjene vlasti. Bojim se da je sve ono čemu smo svjedočili pri prijašnjim smjenama vlasti bilo „šala mala“ u odnosu na ono što ćemo saznavati, po svemu sudeći, od proljeća iduće godine. Narod.hr: Što sindikat Preporod može napraviti vezano uz nepravilnosti koje otkrijete? Željko Stipić: Jako malo. Komunikacije, izravne ni neizravne, s trenutačnom ministricom nemamo. Pretpostavljam da su druga dva školska sindikata u nešto boljoj poziciji. No, i njihova pozicija ovisi o tome koliko su kritični prema svemu što se na Sveticama događa. Nas se, za razliku od drugih sindikata, ministrica tu i tamo sjeti na način ili da obezvrjeđuje naš rad ili da umanjuje naš značaj. Zna ona vjerojatno da u sustavu srednjeg školstva postoje dva reprezentativna sindikata, uostalom s oba je i vodila kolektivne pregovore, no više je puta izjavila da Preporod nije reprezentativan i da stoga nije pozvan na neke sastanke i slično. Unatoč diskriminaciji našeg sindikata, koju provodi aktualna ministrica, nećemo se mi i dalje truditi oko njene naklonosti. Iznenađujuće je da čak i u ovoj poziciji uspijemo tu i tamo ostvariti neka poboljšanja položaja radnika. Tako smo lani uspjeli ispraviti nepravdu naspram učiteljima i stručnim suradnicima u posebnim ustanovama kojoj su ruku pod ruku „kumovali“ ministrica i jedan od školskih sindikata. Nije puno, ali veseli. Potrudili smo se, ali se na kraju ipak isplatilo.