Razgovor Željko Marušić, prometni stručnjak Uzimajući u obzir cijenu goriva, ali i troškove za amortizaciju, servisu, gume, registraciju, osiguranje vozila nadoknadu putnih troškova prosvjetnim djelatnicima koji do radnog mjesta putuju svojim automobilom trebalo bi obračunavati po tarifi od 1,34 kune po kilometru Učitelji u hrvatskim školama godinama su zakinuti za troškove prijevoza, pogotovo oni koji zbog nemogućnosti korištenja javnog prijevoza na posao idu vlastitim automobilom. Vrijeme je pregovora o Temeljnom kolektivnom ugovoru pa se i sindikati moraju dobro pripremiti za taj proces. Poznati prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić na zahtjev Preporoda izradio je studiju stvarnih troškova prijevoza prosvjetnih radnika. Razgovarali smo s njim o motivima za suradnju s Preporodom i o rezultatima vještačenja. – U razgovoru s gospodinom Stipićem saznao sam kako se učiteljima za prijevoz do radnog mjesta plaća iznos jedva dostatan za gorivo. Što je s ostalim troškovima – amortizacijom, servisom, gumama, registracijom, osiguranjem – zapitao sam se. To je posve nelogično i nepravedno, jer pokriva tek pola ukupnih troškova. Rado sam prihvatio ponudu da napravim studiju odnosno vještačenje stvarnih troškova prijevoza. Što mislite o dosadašnjem rješenju, o takozvanom odokativnom utvrđivanju troškova prijevoza? – Sadašnji je obračun nepotpun, netočan i nepošten. Teško je prihvatiti da država štedi na učiteljima, na onima na kojima to nikako ne bi smjela raditi, jer rade jedan od najvažnijih i najkorisnijih poslova u društvu, plaće su im jedva dostatne za dostojanstven život, a država na njima odnosno na troškovima korištenja osobnih vozila radi dolaska na posao, ne da štedi, nego ih zakida. Tako ih prisiljava da štede na održavanju automobila, servisiraju ga „na crno”, voze na „ćelavim gumama” čime ugrožavaju vlastitu i sigurnost drugih sudionika u prometu. U izračunu ste se vodili minimalnim troškovima. Kakav ste automobili uzeli kao polazište u izračunima? – Nerealno je očekivati da naši učitelji kupuju nove automobile. Zbog toga sam kao polazište uzeo automobil na granici niže i kompaktne klase, s benzinskim motorom, star pet godina. Pretpostavio sam da ga voze 10 godina i da mu se tijekom tog perioda vrijednost smanji s 50 000 na 10 000 kuna, da s njim godišnje prevale oko 15 000 kilometara, od čega je dvije trećine za potrebe posla. Dakle, uzeo sam u obzir, kao u svim sastavnicama, najniže vrijednosti. Koje su to stavke koje čine trošak i koliki je udio goriva u ukupnom iznosu? – Trošak goriva samo je jedan od troškova korištenja i održavanja, ali najveći na kojeg otpada oko pola iznosa. Ostali su troškovi amortizacije, tehničkog pregleda i registracije, obveznog osiguranja, redovitog servisiranja, izvanrednog servisiranja i guma. U svakoj sam stavci računao minimalne troškove, dakle na razini koja jamči minimalne standarde ispravnosti i sigurnosti. Vaše se vještačenje odnosi na automobile s benzinskim motorom – Često volim kazati kako te opcije „štede na mostu, a gube na ćupriji”. Troškovi goriva jesu znatno manji, ali troškovi nabave, amortizacije, redovitih i izvanrednih servisa vozila znatno su veći, kako kod onih s plinskim pogonom tako i onih s dizelskim motorom čije je redovno i posebno izvanredno održavanje znatno skuplje od benzinskih. Stoga je opcija s klasičnim „benzincem” u pravilu zbirno najpovoljnija. Kako ste računali troškove za gume, koliki je ukupni iznos troškova po kilometru? – Uzeo sam u račun jednu od najjeftinijih, a i najčešćih opcija guma te po jedan komplet ljetnih i zimskih guma na ukupno 75 000 kilometara, dakle 37 500 kilometara za svaki komplet. To je i krajnja vrijednost uz poštivanje minimuma sigurnosti, odnosno troškovi su doista na najnižoj razini. U svakoj sam stavci proračunao minimalan trošak te sam tako došao do ukupnih 1,34 kn/km. Ponavljam, ne realnih troškova korištenja i održavanja prosječnog rabljenog vozila, nego zbilja minimalnih, uz zadržavanje minimalne sigurnosti. Pritom sam računao samo trošak korištenja vozila za posao, ne privatno. Osim izrade vještačenje, hoćete li biti od pomoći sindikatima još na neki način? – Pomoći ću u pregovorima, jer bih želio da se na temelju vjerodostojnih kalkulacija postigne pošten dogovor oko minimalnih troškova korištenja vozila učitelja koji bez dobrih opcija javnog prijevoza svojim autom putuju na nastavu. Predložio sam, usto, održavanje seminara te tečajeva sigurne i ekološke vožnje, kako bi se smanjili rizici nesreća, a troškovi za gorivo, gume, redovito i izvanredno održavanje sveli na minimum. Bio bi to i put, nakon što učitelji usvoje ta znanja i vještine, da ih prenose na učenike. Tako se iz školskih klupa gradi i podiže kultura sigurne, dakle i štedljive vožnje. Milan Novačić