Bez ulaganja u sustav nema učinkovite strategije oporavka
Produljenje nastavnog vremena, primjerice organiziranjem ljetne nastave, može biti učinkovito u kombinaciji s pristupima koji usklađuju nastavne ciljeve s potrebama učenika. Ponavljanje razreda, pak, samo po sebi ima ograničenu učinkovitost kao strategija oporavka, osim ako je u kombinaciji s drugim ciljanim intervencijama
Priredila Ivana Čavlović
14.03.2022.
Zašto bi zemljama prioritet trebao biti ubrzavanje oporavka učenja? Korektivne ili ubrzane obrazovne mjere mogu pomoći u rješavanju problema gubitaka u učenju uzrokovanih produljenim zatvaranjem škola, poremećajima u akademskom kalendaru i neujednačenim pristupom daljinskom učenju (Azevedo i sur. 2020.). Sve je više globalnih dokaza o velikim gubitcima u učenju koji su uzrokovani pandemijom bolesti COVID-19, sažeti u izvješću Svjetske banke o ponovnom otvaranju škola. Na primjer, zemlje s niskim i srednjim dohotkom u Aziji izgubile su oko 29 posto godišnjeg učenja do ožujka 2021. (Azijska razvojna banka 2021.).
Osiromašeno učenje
Studija pet subsaharskih afričkih zemalja koja je zabilježila kratkoročne gubitke u učenju u području tečnosti usmenog čitanja tijekom pandemije procijenila je gubitak od pola godine pa čak do više od jedne godine (Angrist i sur. 2021). Čak i u zemljama poput Nizozemske i Švicarske, gdje su škole brzo prešle na online učenje tijekom zatvaranja škola i gdje je pristup učenika digitalnim tehnologije iznimno dobar, gubitci u učenju bili su znatni (Engzell, Frey i Verhafgen 2020.; Tomasik, Helbling i Moser 2021.). Općenito gledajući, Svjetska banka procjenjuje da se globalna stopa „siromaštva u učenju” – definirana kao postotak djece koji ne mogu čitati i razumjeti jednostavan tekst do dobi od 10 godina – povećala s oko 53 posto na otprilike 63 posto od početka pandemije.
Osim tih utjecaja na učenje, pandemija je pokrenula i druge negativne učinke. Postoje izvješća o povećanju stope odustajanja od školovanja u mnogim zemljama, što je pitanje koje nerazmjerno pogađa djevojčice i ranjive skupine stanovništva; predviđalo se da će zbog pandemije bolesti COVID-19 (UNESCO 2020a) od škole odustati do 24 milijuna djece. Osim toga, globalna prevalencija simptoma anksioznosti i depresije među djecom i adolescentima porasla je kao posljedica socijalne izolacije, zatvaranja škola, obiteljskog stresa i drugih poremećaja (Racine i sur., 2021.), što je potaknulo školske sustave da prošire psihosocijalne potpore i daju prednost razvoju socioemocionalnih vještina. Naposljetku, gubitci u učenju zbog zatvaranja škola imat će i gospodarske posljedice, ako se ne „liječe”: u ranim predviđanjima iz 2020. godine procijenjeno je da bi petomjesečno zatvaranje škola moglo uzrokovati gubitke u učenju koji bi se s vremenom mogli pretvoriti u 10 bilijuna američkih dolara izgubljene zarade, što je gubitak od 16 posto javnih ulaganja u osnovno obrazovanje za ovu skupinu učenika (Azevedo i sur. 2020.).
Hitne mjere i prilagođeni programi
Zbog svega je ovoga poduzimanje hitnih mjera za ubrzavanje oporavka od gubitka znanja uzrokovanog utjecajem pandemije na obrazovanje ključan element nacionalnih obrazovnih strategija. Mora se osigurati okružje u kojem ovaj naraštaj učenika neće trpjeti nedostatke u usporedbi s prošlim, ali i s budućim generacijama. Mnogo je, stoga, opcija i političkih mjera previđeno za provođenje na razini sustava kako bi se postigao taj cilj. S obzirom na to da će se opseg gubitka učenja vjerojatno razlikovati među pojedinim skupinama učenika, poučavanje na odgovarajućoj razini bit će važnije nego ikad. Također je utvrđeno da programi poučavanja, individualizirani programi samoučenja i računalno potpomognute upute poboljšavaju učenje u različitim kontekstima, iako će se mnoge zemlje suočiti s izazovom njihove provedbe.
Produljenje nastavnog vremena, primjerice organiziranjem ljetne nastave, može biti učinkovito u kombinaciji s pristupima koji usklađuju nastavne ciljeve s potrebama učenika. Ponavljanje razreda, pak, samo po sebi ima ograničenu učinkovitost kao strategija oporavka, osim ako je u kombinaciji s drugim ciljanim intervencijama. Također, nužna su i velika izdvajanja iz nacionalnih proračuna za obrazovanje, jer provođenje bilo kakvih programa oporavka učenja nije moguće bez ulaganja u i sustav i u ljude koji ga provode.