Piše: Gordana Kovač Bluha
17.11.2021.
E, danas sam pametnije. Prvo, ustala sam prije 7 sati, nazvala nekoliko brojeva ne bih li pokušala saznati postoje li mjesta za testiranje na kojima bih čekala kraće i tako možda ipak danas (sutra je neradni dan) uspjela podići auto koji je već dulje vrijeme kod limara (ne, ne , nisam ja kriva zbog oštećenja, ali efekt po mene i korištenje istog je identičan). Trebala sam ga podići jučer, ali su javili da „ na žalost, dogodilo se, nije gotov…“ ! I - sad mi se poklopilo s novim testiranjem. Nemam drugi termin za testiranje osim danas. A auto mi sutra baš treba! Ko za vraga sutra je neradni dan! U petak bez testa ne mogu u školu!!! Za auto trebam osloboditi vrijeme nakon nastave, jer će biti gotov poslije 13h, a radim od 12h! Odlučila sam! Pokušati ću s Krugama. Nisam se mogla naručiti, dakako. Prekasno je. Gospodin na informacijama je rekao kako postoji mogućnost obaviti testiranje i u laboratoriju. Bez naručivanja. Odlično. Samo da nije gužva. Da stignem u školu do 12 h.
Dodatna motivacija bila je cijena. 50 kn u kućici u dvorištu (ali uz narudžbu koju nisam mogla obaviti) ili 100 kn u laboratoriju (isto kao prekjučer u Prima Novi, i manje od kolegice koja se testirala u gradu, u ordinaciji ginekologa za 150 kn). Žao mi je što neću moći po jeftinijoj cijeni, ali tako je bilo i u ponedjeljak. Nemam izbora! Krećem prije 9 h. Drive in radi od 9, laboratorij od 10. Stanem u red pa kako bude. Ipak su dva mjesta za testiranje. Možda negdje i uspijem. Moguće i u kraćem vremenskom periodu. Došla sam (ovaj puta čizme, vesta grickalice – zlu ne trebalo! Kišobran? Zaboravila.). Pitam na informacijama za mogućnosti i usmjeravanje. Gospođa kaže – Pitajte u drive in-u u dvorištu, možda vas prime. Kod njih je testiranje 100 kn, a na katu, u laboratoriju 150 kn. Kako sad to? Zar nije gospodin rekao 50 kn i 100 kn???
Ništa! Što ću sad!? Izlazim. Pitam u kućici Drive inn-a mogu li me primiti iako nisam naručena mada sam htjela, ali…- Može. Samo stanite u red! Mojoj sreći nije bilo kraja! Stala sam. Malo je ljudi ispred mene. Stići ću u školu. Brojim. Baš da vidim koja sam po redu. I koliko ću vremena utrošiti. Trinaesta! 13??? Znam! Sve znam! Praznovjerje i to! Ali vremena su takva… Odlazim do obližnje ljekarne. Predobra odluka! Pronašla sam med protiv kašlja kojeg tražim mjesecima. A od prekjučer, zbog već spomenutih „cipelica“ i nekoliko sati na hladnoći bome osjećam grlo. Kašalj samo što nije krenuo. A ako nešto nije poželjno ovih dana onda je to kašalj! Vraćam se u red. Brojim. Sedamnaesta sam po redu! Doro je! Stići ću!
Za dvadeset pet minuta obavljena testa i s računom odlazim kući. Nalaz stiže na mail. Odlično, imam još vremena prije škole dovršiti ručak i isprintati nalaz (nadam se negativnom testu!?) i mirna sam do petka! Čak sam izračunala i odlučila sam šest tramvajskih stanica odpješačiti. Da proslavim „brzinu“! A i zdravlja radi! Ne pada ništa i nije hladno. Upravo suprotno (deblja vesta i čizme na 12 stupnjeva! Zato volim „cipelice“. Ali to je druga priča.) I da, platila sam 50 kn. Ipak je gospodin bio informiraniji! I negativna sam! Pokazao je to kod kuće isprintani test. I stići ću po auto nakon škole! Mojoj sreći nije bilo kraja!
Razmišljam - 50 kn, 100 kn, 150 kn!? Danas sam promatrala te testove. Jako mi sliče (veličina, boja, postupak) na one kućne koje sam kupila za – zlu ne trebalo! A cijena koju sam u ljekarni platila je 32 kn. Jedan sam i isprobala. Tek onako! Postupak je, kladila bih se, identičan ovima koji se provode u „službenim testiranjima“. U čemu je onda štos? Ja kupujem „na malo“! Laboratoriji, liječnici, ginekolozi…na veliko! Dobro tu je i usluga, papir, kućica, mjesto, struja. Mada opet – puno nas je! Čak jaaaako puno! Nije li Ministarstvo ovo moglo učiniti nekako drukčije? Da se uštedi?
Ali ja sam učiteljica. Ja se sigurno ne razumijem u ovakvu vrstu testova i testiranja. Sigurno postoji neka razlika. I neki strogo određeni razlozi zašto je tome baš ovako kako jest!
Vjerojatno ima razloga i zašto sam ja i svi ostali oko mene sada sigurni da nikoga neću zaraziti. Doduše to što istovremeno i ja nisam sigurna hoće li mene zaraziti moje cijepljene kolegice ili netko od mojih učenika, iz nekog razloga nije baš nešto jako važno. Inače, one moje tri cijepljene kolegice koje su od nedavno u coroni su dobro! Čisto da ne brinete.
Razmišljam kako u stvari ne bih ni trebala nositi masku. Negativna sam i danas. I nikoga ne mogu ugroziti ni u školi ni u tramvaju, ni na ulici, ni u Fini... Ali, da, ona je na mom licu zbog mene! Ponekad baš ne razmišljam (kao i kad su u pitanju „cipelice“ u prosincu i kišobran kada je oblačno)!
No, kako bilo! Mirna sam do nedjelje. Tada ću morati pronaći neko mjesto za testiranje kako bih mogla u ponedjeljak na posao! Ali, sad ću se prvo malo odmoriti. Četvrtak i subotu osloboditi za poslove koje nisam stigla preko tjedna. I one koje ću morati idući tjedan, za slučaj da se ponovno zalomi slično čekanje onom od ponedjeljka. Nedjelju ću utrošiti na neko stajanje u redu. A moram još saznati hoću li se testirati 2 ili 3 puta idući tjedan? Ne znam što je odlučila moja ravnateljica odnosno kako se odredila u odnosu na članak 2. Odluke. Ali- sad prvo na odmor! Koji nam svima treba!