Talijanski model ‒ studenti pomažu srednjoškolcima
21.02.2022. Priredila Ivana Čavlović
Kako bi smanjile i preokrenule negativne učinke koje je dugotrajna nastava na daljinu uzrokovala, zemlje bi trebale .provesti programe oporavka učenja, zaštititi proračune namijenjene obrazovanju te se pripremiti za buduće .nepredviđene situacije stvaranjem boljih obrazovnih temelja
Pandemija koronavirusa uzrokovala je zatvaranja škola diljem Europe, a takav je nedostatak nastave uživo, koji dosad s prekidima traje gotovo dvije godine, rezultirao i gubitkom znanja, pokazuju provedena istraživanja. Pandemija je, naime, već na početku „natjerala” mnoge zemlje da zatvore svoje škole. S obzirom na naglost situacije, učitelji i ravnatelji nisu bili spremni za tu tranziciju te su bili prisiljeni hitno osmisliti sustave za učenje na daljinu. Takav se oblik rada provodio mjesecima, i to u kontinuitetu, s povremenim povratcima u učionicu ili kombinirano.
Kako bi smanjile i preokrenule negativne učinke koje je dugotrajna nastava na daljinu uzrokovala, zemlje bi trebale provesti programe oporavka učenja, zaštititi proračune namijenjene obrazovanju te se pripremiti za buduće nepredviđene situacije stvaranjem boljih obrazovnih temelja. Međutim, nužno je prvo procijeniti gubitke u znanju. Dosad imamo dokaze o stvarnim gubitcima u znanju iz samo nekoliko zemalja diljem Europe. Rani rezultati iz Belgije, Češke, Njemačke, Nizozemske, Norveške, Rusije, Švicarske i Ujedinjenoga Kraljevstva pokazali su da „rupe” u znanju njihovih učenika postoje, a utvrđeno je da su ti gubitci mnogo veći među učenicima iz nižeobrazovanih obitelji.
PODIJELJENA SLIKA O OBRAZOVNIM GUBITCIMA
Nakon prvoga vala zatvaranja škola, koji je počeo još u ožujku 2020., učenici u Europi u prosjeku su izgubili oko pola godine učenja. Posljedice toga mogu biti dalekosežne, jer izgubljeno znanje može utjecati na nemogućnost stjecanja višega obrazovanja, a tu su i dugoročni gubitci zarade povezani s izgubljenim ljudskim kapitalom.
Ipak, postoje i svijetle točke. Rezultati iz Francuske nude podijeljenu sliku o obrazovnom gubitku. Kod njihovih su učenika „rupe” u znanju gotovo nezamijećene, ali su pak vidljivi učinci (ne)jednakosti, budući da učenici u nepovoljnom položaju i dalje teže napreduju i više zaostaju za drugima. A u Danskoj nemaju ni takvih problema, uz to što gubitke u znanju neće morati nadoknađivati. Čini se da su danska djeca dobila dobru podršku obitelji, a njihove su se čitalačke vještine čak i povećale upravo zbog zatvaranja škola.
U drugim dijelovima Europe još uvijek postoji vrlo malo informacija o stvarnome gubitku znanja. U Italiji su se matematičke vještine učenika osnovnih škola naglo pogoršale zbog zatvaranja škola koje je u proljeće 2020. godine trajalo oko 15 tjedana. Pandemija je imala velik negativan utjecaj na uspješnost učenika, snizivši njihove rezultate u matematici za 0,19 SD (standardno odstupanje), što odgovara više od pola godine školovanja. Među djecom nižeobrazovanih roditelja gubitak znanja još je i veći, više od jedne godine školovanja.
Ti se zaostatci mogu pretvoriti u još veće dugoročne izazove, kao što su pad zaposlenosti i niža zarada te niži rast i veće stope siromaštva u mnogim zemljama.
TALIJANSKO ISKUSTVO
Vlade svih zemalja trebale bi stoga usmjeriti svoje snage u osmišljavanje programa oporavka učenja te njihovu implementaciju. Prvi bi korak trebala biti pravodobna procjena znanja, kako bi se uočili učenici kojima je potrebna dodatna podrška i pomoć u učenju. Istraživanja su pokazala da 12-tjedni programi poučavanja mogu rezultirati napretkom kakav bi se očekivao u 3 ‒ 5 mjeseci redovitoga školovanja.
Takav su model primijenili u Italiji. Samo dva tjedna nakon prvoga zatvaranja škola u ožujku 2020. godine započeli su postupak osmišljavanja i provedbe novoga programa Tutoring Online Program (TOP ‒ Online program poučavanja), kao pokušaj ranog odgovora na izvanrednu situaciju. Oformili su tim pedagoških stručnjaka koji su pomogli razviti kurikulum za osposobljavanje te podršku u provođenju ovoga projekta, a zamišljeno je bilo da studenti završnih godina pedagoškoga studija pohađaju tečajeve osposobljavanja kako bi putem interneta mogli poučavati srednjoškolce koji zaostaju u učenju. Projekt su provodili od sredine travnja do kraja lipnja, i to tako da su učenici tjedno imali 3 ‒ 6 sati besplatnog online poučavanja „jedan na jedan”, poput instrukcija, putem računala, tableta ili pametnog telefona.
VIDLJIVI REZULTATI
Rezultati su bili odmah vidljivi ‒ učenici su poboljšali svoje rezultate za 0,26 SD u standardiziranom testiranju, što bi odgovaralo otprilike jednoj godini učenja, a napredak je uočen i kad je u pitanju psihička dobrobit (0,17 SD) te socioemocionalne vještine (0,15 SD). Ovakav pristup omogućuje napredak uz vrlo ograničena ulaganja, budući da su „učitelji” studenti volonteri, uglavnom potaknuti intrinzičnom motivacijom, uz podršku pedagoških stručnjaka. Naime, ukupni je trošak programa po učeniku iznosio oko 50 eura, obuhvaćajući i organizacijsku i pedagošku podršku.
Osim programa oporavka učenja, gubitci u znanju učinkovito će se riješiti i „zaštitom” proračuna namijenjenoga za obrazovanje odnosno dodatnim ulaganjima u škole. Također, nužno je pripremiti se za buduće neočekivane situacije, poput ove. Ne samo da je važno oporaviti se od pandemije, već i iskoristiti to iskustvo kako bismo se zajedno bolje pripremili za buduće krize. Kako bi to poduprle, zemlje trebaju usmjeriti svoje kapacitete u razvijanje virtualnog obrazovanja u budućnosti. Bit će potrebno razviti prilagodljive nastavne planove i programe koji se mogu jednako učinkovito poučavati uživo i putem interneta.