Piše: Školske novine Noćna mora – škola bez učitelja   A u stvarnosti učitelji godinama sanjaju veće plaće. Kad prosvjetarima plaće rastu u milimetrima, svima drugima rastu barem u centimetrima, ako ne i u decimetrima.

Jedino gledati u snovima školu izdaleka, sanjarice barem tako tumače, znači najavu velike sreće, odnosno nepredviđenog zadovoljstva. Svi ostali snovi vezani uz školu, kao što su npr. mučenje s učenjem, sjedenje u školskoj klupi ili zvonjava školskog zvona vezani su uz neku nelagodu ili neugodu, od razotkrivanja vaših ljubavnih avantura, prijeko grizodušja zbog neispunjavanja nekih obveza do skorog upadanja u velike dugove. Kad ništa od ovog ne sanjate, a ipak sanjate školu, i to ne bilo koju nego školu u kojoj radite, sanjarice vam, barem one za koje znam, ne pomažu. A u školi je za moga obilaska sve bilo na svome mjestu, baš tamo gdje je odvajkada bilo, od dežurnih učenika kraj ulaznih vrata i panoa pretrpanih svime i svačime u holu do adventskog vijenca na bijelom stolnjaku u zbornici... Dvojica su se učenika nešto došaptavala za stolom u holu. Učionice, sve odreda, bile su dupkom pune, od Jedinice i Dvojke, prijeko Petice i Šestice, do Dvanaestice i Trinaestice. Sve je bilo na svome mjestu. Zapravo, skoro sve. Jedino, niti u holu, niti u zbornici, niti na hodniku, niti ni u jednoj učionici, ama baš nigdje, nije bilo učitelja. Učenici su ili piljili u goleme zaslone nalik pametnim pločama ili u monitore svojih tableta. Tišina kao u krematoriju. Čim bi se odnekud pojavio žamor, iz gornjeg dijela ploče oglasio bi se glas Velikog brata. Hladnoća jednoličnog glasa ekspresno je utišala žamor. Kontrolna je soba, smještena preko puta ravnateljičine kancelarije, zbog mnoštva monitora, sličila televizijskoj redakciji... Među onima koji su sjedili pred monitorima nije bilo nikog od mojih kolega. Tek nekolicina uredno izbrijanih i počešljanih mlađih muškaraca u tamnoplavim odijelima. Gdje su svi moji iz zbornice? Jesu li nestali zasvagda ili se radi o nekoj vježbi ili eksperimentu? Što ja tu radim, ako nikog drugog nema? Što ja tu... Što ja... Reski zvuk zvona otrgnuo me u taj čas od škole bez učitelja i vratio u stvarnost. A u stvarnosti učitelji godinama sanjaju veće plaće. Kad prosvjetarima plaće rastu u milimetrima, svima drugima rastu barem u centimetrima, ako ne i u decimetrima. Umjesto da se razlike smanjuju, one se povećavaju ako ih uspoređujemo s plaćama onih s kojima bismo se mogli i morali uspoređivati. Ono što nam se izdašno u krizi uzimalo, sada nam se na kapaljku vraća. Sanjaju veća materijalna prava. Kada ono čime nisi zadovoljan zacementiraš na čak četiri godine, onda si ili okorjeli mazohist ili sindikalac. Priznajem da još uvijek ne razumijem motive kolega koji su Vladi predložili, a što je ona, dakako, objeručke prihvatila, potpisivanje TKU-a na čak četiri godine. Učitelji sanjaju vlastitu autonomiju. Paralelno s deklarativnim prizivanjem davanja većih ovlasti učiteljima, događalo nam se i još uvijek se događa pretvaranje učiteljske profesije u slabo plaćen činovnički posao. Poboljšajmo društveni i materijalni status učitelja Potrebno je stvoriti i fleksibilniji sustav prilagođen učenicima u kojem učitelji imaju više vremena za rad s djecom, a manje administracije te stvoriti poticajni sustav u kojem se nagrađuju kvaliteta i stručnost, a kadrovi privlače i zadržavaju boljim materijalnim primanjima, uvjetima rada te položajem u društvu

U 2018. godini, prije svega, očekujemo veća materijalna izdavanja i staranje poticajnog ozračja za privlačenje i zadržavanje kvalitetnih i motiviranih zaposlenika. Tu ne govorimo samo o učiteljima, već i o tajnicima i računovođama, odnosno svim zaposlenicima u školama i posebnim ustanovama. Stariji u sustavu izgubili su najviše, a umjesto nagrade, njihova plaća gotovo je ista onoj kad su započeli svoj rad. Učitelji svakodnevno poučavaju i odgajaju te prilagođavaju svoj rad novim zahtjevima modernog društva, a što se danas ne cijeni. Zašto su mnoge europske zemlje shvatile da je povećanje izdavanja za obrazovanje izravno povezano s razvitkom čitavog sustava? Potrebno je stvoriti i fleksibilniji sustav prilagođen učenicima u kojem učitelji imaju više vremena za rad s djecom, a manje administracije te stvoriti poticajni sustav u kojem se nagrađuju kvaliteta i stručnost, a kadrovi privlače i zadržavaju boljim materijalnim primanjima, uvjetima rada te položajem u društvu koje prepoznaje važnost učitelja. Stoga, iako je sve ciljeve teško sažeti u samo nekoliko točki, nužno je osigurati:

1. bolji društveni status učitelja, odnosno položaj učitelja u društvu koji se sve više derogira. Sjetimo se da su učitelji nekada bili cijenjeni u društvu te izjednačeni u statusu s liječnicima i sucima, a danas nisu ni blizu toga ni statusno ni materijalno
2. pravednu cijenu rada uz povećanje osnovice plaće – pravedna cijena rada jest plaća od koje se može dostojanstveno živjeti. To učitelji od svojih plaća danas, uglavnom, ne mogu. Povećanje osnovice cilj nam je iz godine u godinu kako plaće ne bi zaostajale nego pratile rast BDP-a i ostalih plaća
3. funkcionalnije uređenje zaštite dostojanstva zaposlenika osnovnoškolskih ustanova – mislim na zaštitu dostojanstva i sigurnost rada u školama. Sve je više aktualno narušavanje odnosa između poslodavca i zaposlenika, odnosa roditelja i učitelja te učitelje i učenika, zbog čega je potrebno stvoriti uvjete za sigurnost svih u školama
4. bolje i ujednačenije uvjete rada u svim školama i posebnim ustanovama – nužno je izjednačavanje standarda u svim školama i ulaganje u opremanje škola. Svi znamo da imamo škole u derutnom stanju koje za rad imaju samo ploču i kredu, ali i one nove informatički potpuno opremljene
5. veće uvažavanje mišljenja struke kod pripreme pravnih propisa te smjernica i strategija koje se odnose na područje obrazovanja, a sve kako bi stvorili funkcionalniji i fleksibilniji sustav koji mora imati zadatak učenike učiniti spremnima za svijet odraslih, a kvalitetne učitelje privući, motivirati i zadržati u sustavu.

Samo zajedničkim ustrajanjem možemo postići promjene, jer ako se zanemari obrazovanje, zanemarili smo napredak društva u cijelosti. Borba za povećanje plaća Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Branimir Mihalinec smatra da obrazovni sustav u 2018. godinu ulazi bez važnih promjena, koje se mogu očekivati tek u idućoj školskoj godini, jer dugo pripremane promjene Zakona o odgoju i obrazovanju te Zakona o strukovnom obrazovanju još nisu ušle u saborsku proceduru, a one su pravni okvir za brojne promjene o kojima se govori.

Prema njegovim riječima zaposleni u sustavu srednjoškolskog obrazovanja očekuju bolje uređenje sustava. Ponajprije debirokratizaciju nastavnog procesa, budući da su nastavnici svakim danom sve opterećeniji administriranjem, popunjavanje raznih tablica i obrazaca koje od njih zahtijevaju resorno ministarstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje, svodi nastavni proces na pusto administriranje. U tom smislu predlaže da se nastavnicima dade slobodu u kreiranju nastavnog procesa bez da o svakom svom postupku i koraku moraju pisati elaborate. Školama treba osigurati bolje uvjete rada, jer su srednje škole nejednako opremljene pa u sustavu ima onih koje su škole iz budućnosti, a neke su „zona sumraka”. U Nezavisnom sindikatu smatraju da žurno treba izmijeniti sustav napredovanja u zvanja, kao i sustav vrjednovanja uspješnosti u radu te osmisliti sustav nagrađivanja za iznadprosječne rezultate rada koji je predviđen Zakonom o plaćama, ali još nisu utvrđeni kriteriji vrjednovanja. Prioritet djelovanja Nezavisnog sindikata i dalje će biti borba za veće plaće zaposlenika, ističe Branimir Mihalinec. Borba za status predškolskog odgoja i obrazovanja Predsjednica sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske Božena Strugar želi u godini koja dolazi da što više osoba dosegne diplomski stupanj magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te da svoje vrijeme posvete dosezima tog najvišeg stupanja obrazovanja jednakog visini stupnja obrazovanja onih koji rade u sustavu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, dakle učitelja i profesora. Također smatra da se u borbi za dostignuća odgojno-obrazovnih djelatnika, nositelja odgojno-obrazovnog rada, mora isticati stručnost u obrazovnom procesu i tako slijediti mišljenja znanstvenika da je za odgoj i obrazovanje djeteta u najranijoj dobi potreban učitelj najvišeg stupnja obrazovanja.

Sindikat će ustrajati u borbi za status djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja te provoditi akcije u cilju afirmiranja ove djelatnosti kao integralnog dijela odgojno-obrazovnog sustava. Sindikat će se boriti za općedruštveni stav o potrebi dosljednog provođenja Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državnog pedagoškog standarda, a sve to zbog djece predškolske dobi koja moraju jednake uvjete za razvoj u najranijem razdoblju svog odrastanja, usvajanja znanja i navika, za razvoj sposobnosti te da svako dijete ima priliku nastaviti obrazovanje u školi polazeći od istih mogućnosti. Plaće zaposlenih u predškolskim ustanovama nikako ne mogu biti niže od Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju određenih. Mogu biti samo veće od toga, smatra Božena Strugar.