Sindikalisti smatraju da su svoje zahtjeve sveli na minimum, čak i ispod njega. Posljednjom ponudom Vlade o povećanju osnovice plaće od 2 posto su nezadovoljni, a njihov je protuzahtjev povećanje od 4 posto. Tako velikodušnu ponudu, smatraju sindikalisti, ni Vlada ni premijer ne bi trebali odbiti

21.04.2022. Novi list, piše Ingrid Šestan Kučić

Naslovna fotografija: Ranko Šuvar Cropix

Nakon gotovo pet mjeseci i čak 13 rundi pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora nastavak pregovora Vlade i sindikata javnih i državnih službi najavljen za idući utorak bit će ključan jer se kreće s pripremom štrajka ili će se napokon postići dogovor, a sindikalni se čelnici optimistično nadaju upravo ovom potonjem. Razloga za to je više, a svode se na to da su očekivanja od najavljenog susreta premijera Andreja Plenkovića i sindikata velika i ulijevaju nadu, ali i na to da sindikati smatraju da su nakon 13 susreta s vladinim predstavnicima svoje zahtjeve sveli na minimum, čak i ispod njega. Ono što traže sindikati državnih i javnih službi povećanje je osnovice plaća, a posljednjom ponudom Vlade o povećanju od 2 posto su nezadovoljni.

Racionalni zahtjevi

Njihov protuzahtjev je povećanje od 4 posto odmah i nastavak dogovora o daljnjem povećanju osnovice, ali tek nakon okončanja turističke sezone, odnosno pred kraj godine. Tako velikodušnu ponudu, smatraju sindikalisti, ni Vlada ni premijer ne bi trebali odbiti jer, kako pojašnjava predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić, prvi put u povijesti sindikati pristaju na smanjenje cijene rada.
– Nakon 13 održanih sastanaka sindikata i Vlade knjiga je pala na dva slova, a to su pitanje osnovice plaće i naknada za prijevoz. Samo ove godine već sada imamo inflaciju od gotovo 7 posto, a mi pristajemo na povećanje osnovice od 4 posto. Svaka Vlada koja to ne bi prihvatila bila bi nerazumna i gurala bi sindikate u štrajk. Svjesni smo krize, posljedice pandemije i rata u Ukrajini i upravo zato pristajemo na smanjenje cijene rada. Međutim, neka crvena linija mora postojati. Postoje granice preko kojih se ne može. Ipak, ja sam optimist i očekujem da će se u utorak nešto riješiti, smatra Stipić.
Glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja Vilim Ribić kaže da je teško reći što se u utorak može očekivati jer se u glave druge strane sindikati ne mogu uvući, ali sama činjenica da je premijer prihvatio sastanak sa sindikatima, prema njegovoj procjeni, pozitivna je stvar.

Rast troškova života

– Ono što tražimo je da povećanje osnovice plaće makar djelomično pokrije rast troškova života. Naši su zahtjevi krajnje racionalni. Ono što su nam u posljednjem krugu pregovora ponudili, a to je rast osnovice plaće za 2 posto, za nas je neprihvatljiva pozicija. Tražimo povećanje od 4 posto od 1. travnja, a onda nastavak dogovora kad se vidi kakva će biti turistička sezona, kako će se razvijati rat u Ukrajini i što će biti s inflacijom. Sama činjenica da pregovori traju već pet mjeseci govori o tome da nam nije u interesu ići u štrajk, ali ukoliko ponuda ostane na sadašnjoj razini, izbora nemamo. Druga strana prilično dugo razvlači pregovore i sada nam preostaje samo sjesti s premijerom i vidjeti možemo li nešto zajednički postići, najavljuje Ribić.
S činjenicom da će nepromijenjena Vladina ponuda dovesti do štrajka slaže se i tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan koja kaže da će se odmah nakon utorka krenuti na izjašnjavanje članstva i ukoliko se ono izjasni da želi štrajk ide se s najavom štrajka i procesom mirenja.
– Ovaj put škole u tome nisu same, jer u pitanju su sindikati 11 javnih i državnih službi i sada škole neće jedine snositi teret, a u posljednjem štrajku su škole bile same i štrajk je trajao 36 dana. Sada imamo razne mogućnosti kombinacija niza aktivnosti različitih sindikata, navodi Tuškan.

Naknada za prijevoz

Za škole je, dodaje, jedan od najvećih problema uz osnovicu plaće naknada za prijevoz, jer upravo taj sustav kao ni jedan drugi ima djelatnika putnika. I za Stipića je to jedan od gorućih problema.
– Uz plaću, to je najizdašnije materijalno pravo. U pitanju je gotovo 400 milijuna kuna na godišnjoj razini i tu se također sporimo. Posljedica svega što se događa je divljanje cijena energenata. Prije četiri godine smo ugovorili kunu po kilometru. Život je pregazio naše rješenje i deseci tisuća naših kolegica i kolega sve teže uopće funkcioniraju i zbog ovog problema. Oni moraju svakog tjedna sve više iz svog džepa, jer im poslodavac ne nadoknađuje ni približan iznos koji oni potroše. Imamo kolega koji mjesečno prođu tisuću i pol kilometara, ima takvih nastavnika puno. Oni su u zadnje 4 godine izgubili 25 tisuća kuna, ili četiri svoje plaće. Kada su prije 4 godine sindikati dogovorili naknadu troškova prijevoza, cijena goriva bila je niža. Sada smo predložili dugoročno održivo rješenje, gdje bi visina naknade za prijevoz ovisila o kretanju cijene goriva. To rješenje već postoji u brojnim zemljama, no Vlada odbija to rješenje uz obrazloženje da bi ministru financija bilo teško projicirati koliki je to trošak u državnom proračunu te da bi to značilo dodatni angažman računovođa, koji bi to na mjesečnoj bazi morali obračunavati u školama, zdravstvenim ustanovama, centrima socijalne skrbi. Ako bi se i to odbilo, onda ćemo inzistirati da to bude minimalan iznos između 1,30 i 1,40 kuna, a ne 1,20 kuna koliko Vlada predlaže, objašnjava Stipić.
Vladin prijedlog znači 80 milijuna kuna izdvajanja više iz državnog proračuna za prijevoz, dok bi sindikalni prijedlog zahtijevao izdvajanje dodatnih 160 milijuna, a Stipić kaže kako se nada da će se u utorak dvije strane naći između ta dva prijedloga. Kao i Ribić i on kaže da nije cilj štrajkom riješiti problem, no štrajk je krajnje sredstvo koje se neki put ne može izbjeći.