Važeći je Zakon o odgoju i obrazovanju mijenjan12 puta od 2008. kada je stupio na snagu. Samo jednom zakon je promijenjen uredbom 2012. godine. Dvanaesti put, ovih dana, Zakon jejoš jednom promijenjen Uredbom. Nikada do sada Zakon o odgoju i obrazovanju nije mijenjala tehnička vlada. Ovo se dogodilo na sjednici Vlade koja je održana 28. svibnja. Posljednje izmjene odnose se isključivo na poglavlje Zakona koje se odnosi na praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća. Prema Uredbi učenik gubi godinu s pet umjesto s tri negativne ocjene. Dopunski rad organizira se za učenike koji imaju do četiri negativne ocjene, umjesto za učenike koji imaju do dvije negativne ocjene, kao što je bilo do sada. Popravni će se ispit provoditi u dva umjesto kroz jedan ispitni rok. Učenici od 1 do 4 razreda osnovne škole ne mogu biti ocijenjeni negativnom ocjenom na kraju školske godine. Dosad su učenici od 1 do 3 razreda mogli prijeći u viši razred s jednom negativnom ocjenom. Negativno ocijenjenim učenicima završnih razreda omogućeno je pohađanje dopunskog rada s čak 4 negativne ocjene, znači na njih se, pošto im je nastava završila prije donošenja novih pravila, Uredba primjenjuje retroaktivno. Uredbi se mogu uputiti dva važna prigovora. Prvi se odnosi na zaobilaženje pedagoške struke pri donošenju važnog propisa. Donošenjem spornih rješenja uredbom umjesto zakonomizbjeglo se primjedbe iz javnog savjetovanja, ali i raspravu na matičnom saborskom odboru. Ukratko, političari, s dvojbenim ovlastima, ni od koga nadzirani, intervenirali su u važan dio odgojno-obrazovnog zakona. S obzirom na osjetljivost pitanja, vlast je, svjesna otpora koji će uslijediti, pričekala da se Sabor raspusti, te se steknu uvjeti za promjenu Zakona uz pomoć uredbe sa zakonskom snagom. Drugi se prigovor odnosi na implementaciju same Uredbe. Za ovo će na terenu biti zaduženi, a tko drugi, nego ravnatelji. Posao im se naravno nije prethodno olakšalo promjenom radnog zakonodavstva ili kolektivnih ugovora u dijelu ovih dokumenata koji se odnosi na npr. korištenje godišnjeg odmora. Kako je zbog štrajka nastavna godina produžena negdje čak do 26. lipnja, ozbiljnih bi problema s korištenjem godišnjih odmora bilo čak i da se ostalo pri dosadašnjim rješenjima oko organizacije dopunskog nastavnog rada. Kako je zadržan dosadašnji raspon dopunskog nastavnog rada od minimalno 10 do maksimalno 25 sati iz svakog predmeta, što za učenika s dvije negativne ocjene znači i do 50 sati, odnosno minimalno 10 radnih dana,brojni će se učitelji i nastavnici naći u problemu s odlaskom na godišnji odmor. Pošto se spornom Uredbomnegativno ocijenjenim učenicima, umjesto iz dva predmeta, omogućilo pohađanje dopunskog rada iz čak četiri predmeta, duplo se produžio vremenski period potreban za obavljanje ovog vida nastavnog rada s učenicima. Ovaj bi se rad mogao sada u pojedinačnim slučajevima, uz pedagoški prihvatljivo dnevno opterećenje za učenika, odužiti i do 3 tjedna. Novo rješenje odgodit će odlazak učiteljima na godišnji odmor skoro do potkraj srpnja. Kad se zna da povratak učitelja s godišnjeg odmora mora uslijediti, što zbog provedbe popravnih ispita što zbog pripreme nove školske godine, najkasnije do 25. kolovoza, samo se od sebe nameće pitanje kada će to učitelji, posebno oni s pravom na maksimalnih 30 dana godišnjeg odmora, iskoristiti ono što im je propisima zajamčeno? Je li moguće da oni koji su pripremali Uredbu sa svime ovime nisu bili upoznati? Loše je ako nisu, kriminalno ako jesu ali su ipak, vođeni jeftinim politikanstvom, donijeli dvojbeno rješenje. Nema te više siie kojom se može opravdati ovaj, bio to javašluk, samovolja ili nešto treće, prosvjetnih vlasti koje su Uredbu pripremile, a tehnička Vlada naprečac donijela. Radnička prava, a pravo na korištenje godišnjeg odmora jedno je od važnijih, ne mogu se kršiti. Sindikati i postoje zbog toga da u ovakvim situacijama zaštite radnika. Kraj svih masovnih sudskih sporova koji se " iza brda valjaju", nama će se, kako sada stvari stoje, dogoditi i tužbe podignute protiv poslodavaca koji učiteljima nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima. Ni krivi ni dužni opet će nastradatiravnatelji kojima su prosvjetne vlasti prepustile rješavanje problema kojem su prethodno same proizvele. Uostalom nije prvi put da prosvjetne vlasti donose odluke za čiju provedbu neće snositi nikakve posljedice. Radno-pravni aspekt problema, na koji se ovim tekstom upozorava, manje je važan od pedagoškodidaktičkih posljedica koje će iza sebe ostaviti ova brzopotezne promjena školskog zakonodavstva. Praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća predstavlja možda i najsloženiju aktivnost s kojom se susreću učitelji i nastavnici u odgojno-obrazovnom radu. ,,Pravila igre", nazovimo ih tako, u ovom osjetljivom području, nikad se ne bi smjela mijenjati naprečac i ovisiti oishitrenim i nepromišljenimodlukama državnih ili prosvjetnihvlasti. Zaključak: Promjena školskog zakonodavstva u dijelu koji se od nosi na ocjenjivanje učenika donesena je naprečac, bez neophodnog suglasja pedagoške struke. Nakon što se značajno spustilo kriterij za prelazak iz razreda u razred, povratak na prijašnje stanje neće biti nimalo jednostavan.Koronakriza je iskorištena za pogodovanje najslabijim učenicima. Retroaktivnim djelovanjem Uredbe uveden je dodatni nered u sustav vrednovanja učeničkih postignuća. Riječ je o populističkom i predizbornom rješenju u području koje bi moralo biti trajno izuzeto od ishitrenih intervencija političara.