Večernji list. 20.07.2020. Radovan Fuchs u 14:30 gostovao je u studiju Večernjeg lista gdje se osvrnuo na svoju novu funkciju. Podsjetimo, Fuchs je danas medijima nakon sastanka s premijerom Plenkovićem potvrdio da postaje novi ministar znanosti i obrazovanja.  Emisiju vodila: Lana Kovačević Danas ste službeno objavili da postajete novi ministar znanosti i obrazovanja u Vladi Andreja Plenkovića. Na toj funkciji već ste jednom bili, ali mnogi danas, uključujući i vaše tadašnje kritičare tvrde da ste i onda i danas najbolje kadrovsko rješenja za resor obrazovanja. To je lijepo čuti. Iz današnje perspektive mogu reći da je onda bilo mnogih stvari koje nisu prošle, a sigurno bi i sadašanjost drugačije izgledala da su određeni ljudi u vladi htjeli istinsku reformu obrazovanja. Jako mi je bitno da u svom prošlom ministarskom mandatu nikad nisam predlagao nešto nerealno ili nešto što bi u cjelini naštetilo tako osjetljivom i važnom resoru. Ove funkcije sad sam se prihvatio kako bismo se ozbiljno uhvatili u koštac s gorućim problemima iako možda rušim prosjek godina u novoj Vladi ha-ha. Situacija je sada dodatno komplicirana zbog pandemije koronavirusa i ogroman broj izazova je pred nama. Zbog toga ću se u kabinetu okružiti iznimno kompetentnim i sposobnim ljudima. Da, izazovi su pred nama ali i vi znate da nikad nismo imali lošiju situaciju u sustavu obrazovanja. Kad ćemo napokon shvatiti da ju možemo popraviti samo uz korjenite reforme? Tu se radi o klasičnom problemu. Kako bi koja vlast dolazila, nova kadrovska rješenja bi u ministarstvu preuzimala dio ostavštine i kretala u potpuno novom smjeru. Ne može se tako obrazovanje voditi. Nama ne trebaju nagle i šokovite promjene. Moramo se u koštac uhvatiti mirno i analitično. Imamo znanstvenike u institucijama, imamo NCVVO, imamo razne institute. Ja neću raditi prema dojmu što je dobro, a što ne. Struka će napraviti analitiku i njihova riječ će biti konačna. Na temelju uvida u stanje ćemo nastaviti raditi, nećemo biti brzopleti i dovesti se u situaciji da nam se eventualni pogrešan potez za desetak godina vrati kao bumerang u glavu. Pokušat ćemo ostvariti dijalog sa svim akterima. S roditeljima, djelatnicima u obrazovanju i doći do najboljeg rješenja za generacije koje odgajamo. Koliko će za to biti potrebno vremena?  Teško je to u ovom trenutku reći i prosuti iz rukava. Pretpostavljam da je period od godinu dana dostatan da napravimo svu analitiku i evaluaciju. Primjerice, do sada je svim ministrima fokus bio na kurikulumu koji ide u škole. Svaka vlada ga je krojila ispočetka, a ja vam tvrdim da je to samo kap u moru problema. Radit ćemo i analizu o uspješnosti škole na daljinu. Što mislite kakva će situacija biti na jesen? Hoće li djeca ići u školu? Ja sam uvijek za to da djeca idu u školu i to je najbolja varijanta. Međutim, sve će ovisiti o epidemiološkoj situaciji. Mi ćemo u svakom slučaju razgovarati sa strukom iz svih područja. S psiholozima, epidemiolozima, pravnicima... Pričat ćemo s roditeljima, profesorima. Pokušat ćemo istovremeno zaštiti djecu, ali i one djelatnike oji se nalaze u rizičnoj skupini. Mislim da će situacija ovisiti o trenutku, a epidemiološke mjere svakako će trebati dodatno prodiskutirati jer one imaju svoje specifičnosti. Primjerice, u Hrvatskoj imamo često slučajeve gdje dvije ili tri generacije žive u istom kućanstvu. Što napraviti ako je dijete zaraženo, a živi s bakom i djedom. Gdje će to dijete pratiti školu, kako će učiti, kako će nadomjestiti gradivo...? To su situacije koje će zahtijevati puno više angažmana. Kad smo otišli u karantenu krenula je nastava na daljinu. Profesori su na jedan način bačeni u vatru, preko noći su se trebali prilagoditi potpuno novom i neviđenom sustavu... Da, slažem se, bili su bačeni u vatru. Međutim, to je tada bila jedina moguća opcija. Naprosto se ništa bolje ili kvalitetnije nije moglo smisliti i tako je bilo u cijelom svijetu. Ali sad smo upoznati s novim činjenicama i podacima, analizirat ćemo situaciju i iz nastave na daljinu preuzeti ono što je funkcioniralo. Prostora za napredak u svim segmentima svakako ima. Primjerice, i učiteljski fakulteti će se morati modificirati. Jednostavno će profeosri morati biti školovani u kontekstu novih tehnologija i svijeta koji dolazi. Na zagrebačkom sveučilištu ima puno previranja i sukoba. Kako ćete to riješiti? To nisu problemi koji su se sada pojavili. Oni traju već desetljećima. Mislim da se puno toga može riješiti razgovorom i kompromisom. Evo, za primjer bih opet uzeo učiteljski fakultet. Ne vjerujem da bi oni iz čistog inata odbili novi princip u obrazovanju budućih prosvjetnih radnika. No, Zagreb je uvijek u fokusu budući da je najveće i najstarije hrvatsko sveučilište. Trenutno imamo goruću situaciju na Filozofskom fakultetu. Ispada da se pokušava zadirati u statut samog visokog učilišta. Kako to komentirate i koji bi model upravljanja visokoškolskim institucijama vama bio najprihvatljiviji? Pratim tu situaciju, ali jednostavno nema zakonske podloge za intervenciju ministarstva, premijera ili predsjednika države. Sveučilišta naprosto imaju svoju zagarantiranu autonomiju i to treba poštovati. Sklon sam tome da se unutar sveučilišta treba pronaći adekvatno rješenje. Što se tiče upravljanja, modela po zapadnoj Europi ima mnogo. Recimo, Danci su na sveučilištu i Kopenhagenu napravili istinsku transformaciju. Više srodnih fakulteta okrupnili su u cjelinu. Spojili su društvene fakultete, humanističke, medicinske, tehničke, a rektori su ostali samo na ceremonijalnoj razini. Hoćete li vi biti ministar koji će dati zeleno svjetlo onim fakultetima koji se žele izdvojiti iz zagrebačkog sveučilišta? Ja im to ne mogu dati jer nemam takve ovlasti. Ja mogu samo gledati sa strane. Mogu podržati samo one stvari koje će donijeti napredak, prosperitet i boljitak ma što god to bilo. Vratimo se na srednjoškolsko obrazovanje. Idemo li prema dualnom obrazovanju? Mislim da taj model svakako treba podupirati. Agencija za strukovno obrazovanje je jako kvalitetna i sposobna agencija. Planiram u vrlo skorom roku obaviti sastanak sa svim ravnateljima agencija i vratiti im one ovlasti i nadležnosti koje su im vremenom ispale iz djelokruga. Je li to znači da gospodarstvenici i obrtnici trebaju biti uključeni u obrazovni sustav? Naravno da trebaju. Ako proizvodimo zanimanja za kojima ne postoji tržišni interes, onda nešto ne radimo dobro. Treba li u Hrvatskoj biti više nacionalnih ispita? Dajte mi još malo vremena za odgovor na to pitanje. Sada mogu samo reći da bi nekakva vrsta male mature sigurno dala nekakav dobar presjek o znanju kakvim naši osnovnoškolci raspolažu. S druge strane, državnu maturu apsolutno treba zadržati. Ozbiljno treba razmisliti o tome da se A i B razina maknu s dnevnog reda i da imamu jednostavnu državnu maturu s obveznim predmetima koja će profilirati najbolje i najlošije učenike. Devetogodišnja škola? Da ili ne? To će svakako doći na dnevni red. Načelno se slažem s tom idejom, ali treba prodiskutirati o modelu. Možda to može biti i predškolski model koji će vrijediti za svu djecu, a može se razmišljati i o drugim varijantama poput cjelodnevne nastave. Ali prerano je o tome pričati bez infrastrukturnih uvjeta. Hoćete li i vi biti jedan od ministara u nizu od modela koji bi bježao od vrednovanja rada profesora? Kao i na svakom poslu. Postoje oni koji su dobri i manje dobri. Da, pokušat ćemo napraviti evaluaciju rada i one najbolje ćemo nagrađivati.