Marijana Cvrtila/Slobodna Dalmacija Netom što su počeli pregovori Vlade i sindikata o novom Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službenike, koji se tiče prava više od 170 tisuća zaposlenih u školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi i kulturi, jedan od pregovarača – školski sindikat "Preporod" – odlučio je ništa ne prepustiti slučaju. Za jedno od gorućih pitanja iz TKU-a, utvrđivanje stvarnog troška prijevoza za zaposlenike koji zbog nepostojanja organiziranog međumjesnog prijevoza moraju na posao putovati vlastitim automobilom više desetaka kilometara, odlučili su prvi put zatražiti – stručno vještačenje profesora zagrebačkoga Fakulteta prometnih znanosti. Kolektivni ugovor – Trenutačno je ovo pitanje TKU-om iz 2012. godine, koji istječe u ožujku, uređeno vrlo nepovoljno za zaposlenike putnike, kojih je upravo u obrazovanju najviše. Sve više nastavnika, kako bi ispunili normu, moraju raditi u dvije, tri i više škola, mnogi prosvjetari rade u školama desecima kilometara udaljenima od mjesta prebivališta, a za prijevoz moraju koristiti osobni automobil. Međutim, naknada za prijeđeni kilometar iznosi samo 0,75 kuna, što jedva pokriva cijenu goriva, tako da su u protekle četiri godine mnogi od njih u velikoj mjeri sami financirali troškove prijevoza – upozorava Stipić. Naime, TKU za javne, a poslije i državne službenike, dogovoren 2012. godine s tadašnjim ministrom rada iz Milanovićeve Vlade Mirandom Mrsićem, uglavio je naknadu za putnike koji zbog nepostojanja organiziranog javnog prijevoza na posao izvan mjesta stanovanja moraju putovati osobnim automobilom na 0,75 kuna po prijeđenom kilometru. To je bilo znatno nepovoljnije od dotadašnjeg rješenja prema kojemu su se u tom slučaju zaposleniku isplaćivali troškovi u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području. – U zadnje četiri godine zasuti smo argumentiranim primjedbama s terena kako 0,75 kuna po kilometru nije dostatno. To je najspornije pitanje koje je za nas prioritet u pregovorima; ni u jednom kolektivnom ugovoru u državnim poduzećima taj iznos nije tako nizak. Stručno vještačenje dat će odgovor na pitanje kolika je realna cijena po kilometru – najavljuje Stipić. – Ne znam zašto su Mirando Mrsić i tadašnja Vlada jurišali na jednu manjinsku skupinu radnika putnika. Putujem iz Trogira na posao u Knin osobnim automobilom već 17 godina, a za 22 radna dana u mjesecu dobijem na ime putnih troškova oko 2,5 tisuća kuna mjesečno. To je taman da pokrijem cijenu goriva, prisiljen sam od svoje plaće financirati amortizaciju, servisiranje i ostalo. Usporedbe radi, na temelju starog rješenja prije 2012. godine dobivao sam i po tisuću kuna više, što je bilo realno – kazao je Dragan Boduljak, nastavnik ekonomskih predmeta iz kninske Srednje škole Lovre Montija, koja zgradu dijeli s tamošnjom Srednjom strukovnom školom kralja Zvonimira. – U te dvije škole, od nešto više od 80-ak nastavnika, polovina su putnici. U mojoj školi rade kolege iz Šibenika, Drniša, Sinja, Zadra. Prometna nepovezanost veliki je problem za škole u Kninu, Gračacu, Obrovcu. Voljeli bismo kada bismo mogli raditi u školama u blizini mjesta prebivališta, ali često to nismo u mogućnosti. Nedavno sam promoviran u zvanje mentora, godinama sam sa svojim učenicima sudionik državnog natjecanja "Mladi poduzetnik", ali kada sam konkurirao za posao u srednjim školama u Splitu, Trogiru, Kaštelima, znali su mi reći "nama iskustvo nije bitno" – kaže Boduljak. Dnevno na putu provede oko dva i pol sata, prevaljujući udaljenost od 160 kilometara u oba smjera, i to automobilom starim osam godina. Nikad nije izostao – Možda se čini da je gotovo nov, ali ima već 300 tisuća kilometara! – smije se profesor Boduljak, koji na posao putuje po svim vremenskim prilikama i neprilikama i gotovo nikad zbog njih nije izostao s posla. – Nitko ne traži milostinju, nego rješavanje problema. Zar ne bi prigodom zapošljavanja kriterij trebao biti stručnost, kvaliteta, metodička i pedagoška znanja? Da se zaposlim na svom području to bi bio i manji trošak za državu. Samo u dvije kninske srednje škole za troškove profesora putnika godišnje ode pola milijuna kuna. Zamislite u što se mogao uložiti taj novac. Štedite, pa ulažite u škole! – poručuje odgovornima ovaj trogirsko/kninski profesor.

Zašto je povlašten djelatnik HAC-a? Po čemu je putovanje automobilom na posao jeftinije prosvjetaru od, primjerice, radniku na naplati cestarine? Međutim, u kolektivnom ugovoru za radnike "HAC-održavanja i naplate cestarine", na primjer, naknada troškova radniku koji do posla nema osiguran javni prijevoz isplaćuje se u vrijednosti devet litara eurosupera 95 na prijeđenih stotinu kilometara. Aktualna cijena eurosupera na Ininim crpkama iznosi trenutačno 9,64 kune, što znači da HAC-ov radnik za stotinu kilometara dobije oko 87 kuna, a javni i državni službenici 75 kuna. Cijenu od 0,75 kuna po prijeđenom kilometru nismo našli ni u drugim kolektivnim ugovorima državnih poduzeća.