Piše: Saša Ljubičić Izvorni link: Slobodna Dalmacija Ima li smisla obvezati prosvjetare da minimalno šest sati provedu na radnom mjestu? Sudeći po tome da naše školstvo funkcionira po modelu uspostavljenom u pokojnoj Jugoslaviji, odgovor bi bio - nema. Rad u dvije ili tri smjene u razvijenim zemljama Europe i Amerike - nezamisliv je, kao i činjenica da tu još postoje škole koje nemaju ni dvorane za tjelovježbu, računala ili klimatizacijske uređaje - pa je tražiti od nastavnog i drugog osoblja da gluvare po aulama i zbornicama i kad nemaju konkretnog posla - notorna bedastoća. Vlast je zaustavila kurikularnu reformu, pa je svaka ad hoc promjena - poput ove o uvođenju obveznog radnog vremena - bezveze. Reforma u 24 sata - Ma, već u startu je sve apsurdno. Ljudi pitaju što je to kurikularna reforma, jer im nije jasno da je samo termin novi, a priča stara. Riječ je o nastavnom planu i programu ili osnovama naukovanja, što je za razliku od kurikularne reforme, na kojoj čovjek jezik polomi - svima jasno - kaže ugledni prosvjetni radnik profesor Ivan Jujnović, koji godinama, bez obzira na posljedice - ukazuje na devijacije u obrazovnom sustavu. - Obvezivati nastavnike da provedu šest sati na poslu, a neke škole rade i u četiri smjene je suludo. Gdje će profesor koji nema više nastavu, a na posao dolazi drugi kolega? Možda u svoj kabinet, ali kako kad ga - nema? Besmisleno je išta mijenjati parcijalno, kad ne postoji politička volja da se izdvoje značajnija sredstva za obrazovanje od sramotnih 0,79 posto BDP-a, a kako će i postojati kad se opljačkalo sve što se opljačkati da - veli Jujnović i dodaje da se reforma obrazovnog sustava može provesti u 24 sata. - I to zato jer je ona prvenstveno organizacijske prirode, i što je njezin primarni cilj da svim učenicima i nastavnicima omogući jednake uvjete rada, a to nije slučaj, jer samo pet posto škola udovoljava standardima suvremenog društva, pa ispada da je opet sve u novcu. Ne možete od nastavnika tražiti da se prilagodi vremenu ako mu niste platili usavršavanje ili ga ne nadzirete na nastavi. Ne znam ravnatelja koji je spreman doći na nastavu i kontrolirati kako mu radi kolega, da bi se uvjerio da se spremio za nastavu, a ne da je odrađuje reda radi. Nastavnik mora biti stožernik, oko njega se sve vrti, a to mu ovaj sustav koji podcjenjuje obrazovanje - materijalno i na svaki drugi način - ne dozvoljava - objašnjava Jujnović, koji je proučavao kako funkcionira britanski školski sustav koji je vrlo cijenjen. Otkrivanje talenata Tamo je odgojno-prosvjetna uloga djece u potpunosti prepuštena nastavnicima, pa je utjecaj roditelja na učitelje - neznatan. Nema prijetnji tipa - moj mali je za pet, a vi njemu, gospod'ne, dajete same duje; a svi se problemi rješavaju u četiri zida između nastavnika, stručnih službi i učenika. - Vaše je samo uputiti dijete na autobusnu postaju odakle ga voze na nastavu. Na klupi u razredu piše njegovo ime, tamo ga čekaju knjige i pribor, tu uči i odrađuje školske zadaće i sve slobodne aktivnosti. Stručne službe otkrivaju njegove skrivene talente da bi se radilo na njihovom usavršavanju. Djeca se poslijepodne vraćaju kući oslobođena svih obveza, jer se nastavnici brinu o svemu, za što su adekvatno i plaćeni. I tu obvezno radno vrijeme ima smisla - ističe naš sugovornik, pa podsjeća da se djeca i hrane u školama jer postoje školske menze, i što je najvažnije - za roditelje je sve to besplatno do petnaeste godine, kad škole posjećuju predstavnici kompanija i vabe ih da se školuju za zanimanja koja su im potrebna. Ni kod učenika koji ne mogu savladati gradivo težište odgovornosti se ne prebacuje na roditelje. Što je uzrok problema prvo identificiraju stručne službe, a onda se dopunskom nastavom nastoji pomoći učeniku da dobije bolje ocjene. Nema motivacije - Možete li vi zamisliti da bi netko u nas u takvim situacijama ukazao da je zakazao nastavnik, jer se nije dobro pripremio za nastavu, a ne učenik? Mi, kad su ocjene loše, kao jedino rješenje nudimo repeticije. Neka ga roditelj da na repeticije, nek' plati, i to je to. Gdje je tu škola, nastavnici, odgojno-obrazovna funkcija kao temeljna odrednica prosvjetnog rada? - pita Jujnović. Veliki je problem i što se nastavnike nedovoljno motivira. - Ne mislim tu samo na male plaće, nego na cijeli pedagoški standard koji je na niskoj razini. Imate nastavnika koji ne čitaju novine, a kamoli knjige, koji ne rade na sebi, pa kako će onda djecu pripremati na cjeloživotno obrazovanje koje je danas nužno? - upozorava Jujnović na cijeli niz problema koji bi se tek tako zabašurio uvođenjem šestodnevnog radnog vremena, što u principu - učenicima i njihovim roditeljima - ne donosi ništa. Tako je to u zemlji apsurda.