5. sastanak pregovaračkih odbora protekao je uglavnom u iznošenju stavova dviju strana o pitanju visine osnovice plaće. Vladina strana odbija u pregovore uključiti i rješenje duga koji je nastao u 2016. godini. Predstavnici Vlade smatraju da osnovanost ovog duga tek trebaju utvrditi sudovi, odnosno da više nema nikakve mogućnosti za rješavanje ovog spora mimo sudskih sporova.

Zahtjev, usuglašen od strane dijela sindikata, (predstavnik Preporoda izostavljen pri usuglašavanju) o povećanju osnovice za 15.2% iznio je Vilim Ribić. Uslijedilo je i detaljno predočavanje podataka o kretanju plaća od 2008. do 2017. godine. Osim zahtjeva o povišici osnovice, Ribić je iznio i zahtjev o ugovaranju božićnice, regresa i osnovice za jubilarnu nagradu u postojećim iznosima, s tim da bi se za članove sindikata ova prava ugovorila u 20% višim iznosima. Predstavnici Vlade iskazali su svoje neslaganje s metodologijom izračuna zaostajanja plaća u javnom sektoru.

Na sastanku se, unatoč nastojanjima sindikalne strane, nije pregovaralo o materijalnim pravima. Dogovoreno je da će se o ovim pitanjima pregovarati na 6. sastanku. Sa strane predstavnika Vlade u pregovorima više je puta naglašeno kako je njihov stav da se o osnovici i materijalnim pravima treba pregovarati od 5. do 7. mjeseca, dakle, u vrijeme kada se priprema proračun za iduću godinu. U pregovorima, vođenim izvan tog roka, predstavnici vlasti smatraju moguće su samo preraspodjele, odnosno da eventualno povećanje nekog prava za posljedicu ima smanjenje ili ukidanje nekog drugog prava. Kao konkretan primjer navedene su povlaštene otpremnine čijim bi se ukidanjem ili smanjenjem mogli namaknuti novci za poboljšanje članka o prijevozu.

U nastavku sastanka pregovaralo se o pravima koja se odnose na zasnivanje radnog odnosa. Idući je sastanak dogovoren za četvrtak 26. listopada.

P.S. Iza odugovlačenja s „pregovorima“ stoji očita nakana Vlade da se sindikalnu stranu dovede u take it or leave it situaciju. Ili će sindikati pristati potpisati ono što im se nudi ili će ostati bez kolektivnog ugovora –  smatraju, iako, sasvim razumljivo, to ne žele izreći, predstavnici Vlade. Oni smatraju da vrijeme radi za njih, a protiv sindikata. Slatkorječivost o partnerstvu paravan je za najobičniju ucjenu. Postojeću situaciju moguće je preokrenuti jedino na način da pritisak sa sindikalne strane postane sastavnim dijelom ovih „pregovora“. Sindikalni pritisak, ma što to značilo, jedini može usmjeriti Vladu u iznalaženju rješenja koje će biti od koristi radnicima u javnim službama.