Piše: Biljana Pavelić
Danas sam prvi put, u svom sindikalnom radu, sudjelovala u pregovorima za Kolektivni ugovor i to za Kolektivni ugovor u srednjim školama.
U prostorijama MZO-a okupilo se poveliko društvo: sa strane Ministarstva njih 8 od kojih ću spomenuti samo ministra Pavu Barišića, pomoćnika ministra Momira Karina, državnog tajnika Hrvoja Šlezaka i načelnicu Sektora za srednjoškolski odgoj i obrazovanje Moniku Vričko. Bila je tu i pomoćnica ministrice rada i mirovinskoga sustava Karolina Ivanković.
Sa sindikalne strane dvije ekipe, ona Nezavisnog sindikata sa 5 članova te nas iz Preporoda koju je osim predsjednika Sindikata Željka Stipića i mene činila i naša pravnica Milka Rodić.
Najprije pozdravljanje i predstavljanje. Ministar pita kakav je stav oko Protokola, kako je to bilo na prijašnjim pregovorima i postoji li potreba za tim? Predsjednik Nezavisnog sindikata Branimir Mihalinec objašnjava da je potpisivanje Protokola uobičajeno, ali ne i zakonski obvezujuće. Daljnje izlaganje počeo je riječima „intencija Vlade je“ što me poprilično zbunilo jer sam u trenutku pomislila da on sjedi na krivoj strani te da zastupa interese Vlade, a ne sindikata. Taj dojam nije me napustio do kraja sastanka jer da su ga instruirali i iz samih Svetica sumnjam da bi bolje uspjeli.
Pričao on tu kako pregovori trebaju što kraće trajati, jer da se zna da su u TKU sve odredbe ostale iste, te da su se samo uskladile one koje su se odnosile na promjene ZOR-a i neke druge zakonske odredbe vezane za TKU. Što se tiče njegovog Sindikata, oni su spremni GKU potpisati već danas, jer su prije 2 dana poslali Ministarstvu svoje prijedloge izmjena pojedinih odredbi usklađenih sa zakonskim promjenama. Da je ovaj GKU i tako samo prijelazno razdoblje do pravih GKU i da kako smo preživjeli do sad, preživjet ćemo i do početka 9. mjeseca do kad bi ovaj ugovor trebao trajati. I nakon svake druge rečenice pita ministra je li to Ministarstvu prihvatljivo. Ja i dalje ne vjerujem svojim ušima. Mišljenja sam da sindikat ne treba razmišljati je li to Vladi prihvatljivo, već je li to prihvatljivo zaposlenicima koje predstavlja.
Ministar je pitao jesu li svoje prijedloge dostavili i našem Sindikatu, na što smo im je naš predsjednik negativno odgovorio, pa je ministar rekao da ti materijali trebaju stići do nas što prije.
Željko Stipić se složio da protokol nije uvjet za nastavak pregovora, ali da ne bi bilo dobro odstupati od dosadašnje prakse i potrebno je usvojiti Protokol jer sad ne pregovara 1 već 2 sindikata i nema razloga za nepotpisivanje Protokola. Eventualni problemi lakše će se riješiti Protokolom kojim će se regulirati dinamika sastanaka, vođenje sastanaka i sl. Potpisivanjem protokola sačuvali bismo dignitet pregovora.
Ministar predlaže da se Protokol potpiše na početku idućeg sastanka te da se u međuvremenu razmijene sadržaji tog Protokola.
Mihalinec pokazuje brigu o Vladinim problemima te da bi do sljedeće sjednice Vlade trebalo imati parafiran GKU, tako da ne bi trebalo gubiti vrijeme na potpisivanje Protokola.
Zaključak ministra je: ako se do početka idućeg sastanka usaglase stavovi oko Protokola da se on potpiše, u suprotnom da se ne mora ni potpisati.
Ministar kreće na sadržaj GKU i kaže da će biti potrebno formirati radne skupine koje će predložiti izmjene pojedinih članaka. Mihalinec kaže da nema potrebe za tim jer oni su to već napravili i kreće s prijedlozima od članka do članka. Nama je to teško pratiti jer se ni jedna ni druga strana nije potrudila da taj tekst prijedloga dođe do nas, iako ruku na srce nisu imali što ni pisati. Te je promjene bilo moguće nabrojati na prste jedne ruke, a one su i tako bile kozmetičke, tj. usklađene sa za zakonskim promjenama i promjenama TKU-a.
Naš predsjednik smatra da ne možemo imati ništa protiv onoga što se odnosi na usklađivanje, iako bi smisao pregovora trebalo biti poboljšanje položaja radnika. Kako stanje danas i 2014.g. nije isto, u GKU se ne bi smjela naći ni jedna odredba koja ide na štetu bilo kojeg sindikata. U postojećem GKU na 11 različitih načina imenuje se isti pravni subjekt. Negdje je to potpisnik ugovora, negdje sindikat s velikim, negdje s malim S, što nije mala razlika jer su se na temelju te razlike donosile i neke sudske presude. Za nas su važna 2 pitanja:
1. Kad je Sindikat dobio mogućnost pregovarati, dobio je mogućnost i potpisati GKU, a time smatramo da treba dobiti i mogućnost tumačenje tog istog GKU
2. Člana Povjerenstva za raspoređivanje viškova na državnoj razini daje (tako piše u GKU) većinski sindikat. Ta formulacija nama je neprihvatljiva jer, po nama, to bi trebali biti sindikati potpisnici.
Mihalinca su ove izjave poprilično ražestile. Njemu je apsolutno neprihvatljivo da Preporod sudjeluje u tumačenju GKU, kao ni to da ima svog člana u komisijama za raspoređivanje tehnoloških viškova. Njegov stav je da su oni ovakav prijedlog GKU spremni odmah potpisati, jer ne umanjuje prava članstva.
Iz naših sindikalnih aktivnosti, sastanaka, savjetovanja i svega onog što sam radila u Sindikatu u proteklih 15 godina smatrala sam da se sindikat treba boriti za uvećanje prava radnika, za njihov boljitak, a ne se zadovoljiti onim što već imamo. Očito je moje vjerovanje da tako razmišljaju svi sindikalisti poprilično naivno. Već sam bila silno razočarana pregovorima za TKU i negdje sam pročitala izjavu: kad novaca nema onda ih nema najprije za nas, a kad ih ima onda ih ima za sve osim za nas. I s tim se potpuno slažem. Do sad nisam htjela vjerovati da lošem odnosu prema nama prosvjetarima ne doprinose samo Vlade ove države već i neodgovorni čelnici nekih sindikata. Sudjelovanje na ovim pregovorima dalo mi je dokaz za to iz prve ruke.
Sljedeći sastanak je za tjedan dana, pa sretno nam bilo.
Biljana Pavelić