No, vratimo se na početak. Najprije smo oko pola sata čekali gospodina Šlezaka, potom ponovili gradivo od prošlog puta. Predstavnici Ministarstva, prema dogovoru, trebali su usuglasiti stavove oko formalnih izmjena u člancima 8., 14., 15. i 18. što nisu učinili. Opravdavaju se sudjelovanjem u 4 pregovaračka odbora, ali svakako će to napraviti. Krenuli smo dalje članak po članak. Smatram da stvarno nema potrebe zamarati vas detaljima koja riječ se u kojem članku zamjenjuje nekom drugom. Osvrnut ću se samo na najbitnije:
Članak 9. – Gospodin Mihalinec predlaže da se osnovna plaća zaposlenika uveća za 6% ukoliko zaposlenik ima završen specijalistički studij što je za gospodina Mamića neprihvatljivo jer bi se to moralo primjenjivati na sve javne službe što u ovom trenutku nije moguće.
Mihalinec također predlaže da se bolje regulira rad mentora koji rade s pripravnicima u vrijeme pripravničkog staža. Kaže da u situaciji kad pripravnik ode iz škole prije nego je odradio pripravnički staž njegov mentor ostaje bez ikakve naknade bez obzira koji dio pripravničkog staža je odradio s njim. Gospodin Prskalo, pomoćnik ministrice, kaže da je u tom slučaju mentoru srazmjerni dio naknade isplaćivala škola u kojoj je pripravnik nastavio svoj pripravnički staž. E sad hoće li tu biti neki izmjena ili neće nismo zaključili.
Članak 21.- Posebni uvjeti rada u vezi kojeg će se u četvrtak sastati radna skupina sastavljena od predstavnika Ministarstva i obaju sindikata i pokušati riješiti pitanja vrednovanja rada nastavnika koji rade s učenicima po prilagođenom i individualiziranom programu. Gospodin Stipić predlaže da to bude riješeno kao u osnovnoj školi i da se vrednuje rad po broju učenika, a ne po broju razrednih odjela. Jer ako, primjerice u nekom razredu postoje 3 učenika koji pohađaju nastavu po prilagođenom programu za svaki nastavni sat potrebno je napisati 4 pripreme.
Očekivano, oko Članka 35. došlo je do dijametralno suprotnih stavova na sindikalnoj strani. Nezavisni sindikat bi htio da se tu ništa ne mijenja i da na području zapošljavanja oni imaju monopol i potpuno kontroliraju raspoređivanje tehnoloških viškova s čim se predsjednik Preporoda nikako nije složio i smatra da se to pitanje treba regulirati kao i u osnovnoj školi. Na to su od strane gospodina Mihalinca počele padati optužbe i riječi koje nisu primjerene ovom mjestu i poziciji koju gospodin Mihalinec obnaša: kako je Preporod lagao da je u Gradu Zagrebu većinski sindikat i na taj način onemogućavao rad povjerenstva; kako u onim županijama u kojima i jest većinski nije radio na raspoređivanju tehnoloških viškova i kako su oni morali odrađivati posao Preporoda. Bilo je toga još, ali nisam uspjela sve zapamtiti i zapisati, a ne bih htjela napisati nešto u što nisam u potpunosti sigurna da me ne bi optužili za laž.
Gospodin Stipić je rekao da mi nikad nismo tvrdili da smo većinski sindikat već da samo tražimo da se donesu jasni kriteriji kako će se određivati reprezentativnost na razini županije i koliko će ona trajati. Stav je Preporoda da se raspoređivanje tehnoloških viškova treba rješavati zajednički.
Vrijeme predviđeno za trajanje sastanka bilo je pri kraju, a i rasprava o raspoređivanju tehnoloških viškova poprilično je digla temperaturu tako da je najbolje bilo sastanak privesti kraju.
Na prošlom sastanku mi se činilo da čak ima nade da se ovim pregovorima uspijemo pomaknuti u pozitivnom smjeru bar malo. Nakon ovog me entuzijazam pomalo napustio. Sa strane ministarstva su napomenuli da bez obzira što smo mi neke članke načelno usuglasili to ne mora biti tako dok se ne potpiše, a i Nezavisni sindikat napominje da GKU ne može biti sklopljen dok ga oni ne potpišu. Tako mi se ponekad čini da je cilj ovih pregovora samo pregovaranje, a ne što bolji GKU za sve zaposlenike.
Pregovori za GKU u srednjim školama – 5. dio
Piše: Biljana Pavelić/12.12.2017.
Danas ću, za razliku od prethodnih bilješki sa sastanaka, krenuti od sredine. Naime danas je atmosfera bila nekako čudna. Predstavnici Nezavisnog sindikata su bili pomalo svađalački raspoloženi. Nisam vidjela nekog posebnog razloga za to, jer do sad je sve teklo u normalnoj atmosferi i komunikaciji, možda za pregovore i prenormalnoj.
No, vratimo se na početak. Najprije smo oko pola sata čekali gospodina Šlezaka, potom ponovili gradivo od prošlog puta. Predstavnici Ministarstva, prema dogovoru, trebali su usuglasiti stavove oko formalnih izmjena u člancima 8., 14., 15. i 18. što nisu učinili. Opravdavaju se sudjelovanjem u 4 pregovaračka odbora, ali svakako će to napraviti. Krenuli smo dalje članak po članak. Smatram da stvarno nema potrebe zamarati vas detaljima koja riječ se u kojem članku zamjenjuje nekom drugom. Osvrnut ću se samo na najbitnije:
Članak 9. – Gospodin Mihalinec predlaže da se osnovna plaća zaposlenika uveća za 6% ukoliko zaposlenik ima završen specijalistički studij što je za gospodina Mamića neprihvatljivo jer bi se to moralo primjenjivati na sve javne službe što u ovom trenutku nije moguće.
Mihalinec također predlaže da se bolje regulira rad mentora koji rade s pripravnicima u vrijeme pripravničkog staža. Kaže da u situaciji kad pripravnik ode iz škole prije nego je odradio pripravnički staž njegov mentor ostaje bez ikakve naknade bez obzira koji dio pripravničkog staža je odradio s njim. Gospodin Prskalo, pomoćnik ministrice, kaže da je u tom slučaju mentoru srazmjerni dio naknade isplaćivala škola u kojoj je pripravnik nastavio svoj pripravnički staž. E sad hoće li tu biti neki izmjena ili neće nismo zaključili.
Članak 21.- Posebni uvjeti rada u vezi kojeg će se u četvrtak sastati radna skupina sastavljena od predstavnika Ministarstva i obaju sindikata i pokušati riješiti pitanja vrednovanja rada nastavnika koji rade s učenicima po prilagođenom i individualiziranom programu. Gospodin Stipić predlaže da to bude riješeno kao u osnovnoj školi i da se vrednuje rad po broju učenika, a ne po broju razrednih odjela. Jer ako, primjerice u nekom razredu postoje 3 učenika koji pohađaju nastavu po prilagođenom programu za svaki nastavni sat potrebno je napisati 4 pripreme.
Očekivano, oko Članka 35. došlo je do dijametralno suprotnih stavova na sindikalnoj strani. Nezavisni sindikat bi htio da se tu ništa ne mijenja i da na području zapošljavanja oni imaju monopol i potpuno kontroliraju raspoređivanje tehnoloških viškova s čim se predsjednik Preporoda nikako nije složio i smatra da se to pitanje treba regulirati kao i u osnovnoj školi. Na to su od strane gospodina Mihalinca počele padati optužbe i riječi koje nisu primjerene ovom mjestu i poziciji koju gospodin Mihalinec obnaša: kako je Preporod lagao da je u Gradu Zagrebu većinski sindikat i na taj način onemogućavao rad povjerenstva; kako u onim županijama u kojima i jest većinski nije radio na raspoređivanju tehnoloških viškova i kako su oni morali odrađivati posao Preporoda. Bilo je toga još, ali nisam uspjela sve zapamtiti i zapisati, a ne bih htjela napisati nešto u što nisam u potpunosti sigurna da me ne bi optužili za laž.
Gospodin Stipić je rekao da mi nikad nismo tvrdili da smo većinski sindikat već da samo tražimo da se donesu jasni kriteriji kako će se određivati reprezentativnost na razini županije i koliko će ona trajati. Stav je Preporoda da se raspoređivanje tehnoloških viškova treba rješavati zajednički.
Vrijeme predviđeno za trajanje sastanka bilo je pri kraju, a i rasprava o raspoređivanju tehnoloških viškova poprilično je digla temperaturu tako da je najbolje bilo sastanak privesti kraju.
Na prošlom sastanku mi se činilo da čak ima nade da se ovim pregovorima uspijemo pomaknuti u pozitivnom smjeru bar malo. Nakon ovog me entuzijazam pomalo napustio. Sa strane ministarstva su napomenuli da bez obzira što smo mi neke članke načelno usuglasili to ne mora biti tako dok se ne potpiše, a i Nezavisni sindikat napominje da GKU ne može biti sklopljen dok ga oni ne potpišu. Tako mi se ponekad čini da je cilj ovih pregovora samo pregovaranje, a ne što bolji GKU za sve zaposlenike.
No, vratimo se na početak. Najprije smo oko pola sata čekali gospodina Šlezaka, potom ponovili gradivo od prošlog puta. Predstavnici Ministarstva, prema dogovoru, trebali su usuglasiti stavove oko formalnih izmjena u člancima 8., 14., 15. i 18. što nisu učinili. Opravdavaju se sudjelovanjem u 4 pregovaračka odbora, ali svakako će to napraviti. Krenuli smo dalje članak po članak. Smatram da stvarno nema potrebe zamarati vas detaljima koja riječ se u kojem članku zamjenjuje nekom drugom. Osvrnut ću se samo na najbitnije:
Članak 9. – Gospodin Mihalinec predlaže da se osnovna plaća zaposlenika uveća za 6% ukoliko zaposlenik ima završen specijalistički studij što je za gospodina Mamića neprihvatljivo jer bi se to moralo primjenjivati na sve javne službe što u ovom trenutku nije moguće.
Mihalinec također predlaže da se bolje regulira rad mentora koji rade s pripravnicima u vrijeme pripravničkog staža. Kaže da u situaciji kad pripravnik ode iz škole prije nego je odradio pripravnički staž njegov mentor ostaje bez ikakve naknade bez obzira koji dio pripravničkog staža je odradio s njim. Gospodin Prskalo, pomoćnik ministrice, kaže da je u tom slučaju mentoru srazmjerni dio naknade isplaćivala škola u kojoj je pripravnik nastavio svoj pripravnički staž. E sad hoće li tu biti neki izmjena ili neće nismo zaključili.
Članak 21.- Posebni uvjeti rada u vezi kojeg će se u četvrtak sastati radna skupina sastavljena od predstavnika Ministarstva i obaju sindikata i pokušati riješiti pitanja vrednovanja rada nastavnika koji rade s učenicima po prilagođenom i individualiziranom programu. Gospodin Stipić predlaže da to bude riješeno kao u osnovnoj školi i da se vrednuje rad po broju učenika, a ne po broju razrednih odjela. Jer ako, primjerice u nekom razredu postoje 3 učenika koji pohađaju nastavu po prilagođenom programu za svaki nastavni sat potrebno je napisati 4 pripreme.
Očekivano, oko Članka 35. došlo je do dijametralno suprotnih stavova na sindikalnoj strani. Nezavisni sindikat bi htio da se tu ništa ne mijenja i da na području zapošljavanja oni imaju monopol i potpuno kontroliraju raspoređivanje tehnoloških viškova s čim se predsjednik Preporoda nikako nije složio i smatra da se to pitanje treba regulirati kao i u osnovnoj školi. Na to su od strane gospodina Mihalinca počele padati optužbe i riječi koje nisu primjerene ovom mjestu i poziciji koju gospodin Mihalinec obnaša: kako je Preporod lagao da je u Gradu Zagrebu većinski sindikat i na taj način onemogućavao rad povjerenstva; kako u onim županijama u kojima i jest većinski nije radio na raspoređivanju tehnoloških viškova i kako su oni morali odrađivati posao Preporoda. Bilo je toga još, ali nisam uspjela sve zapamtiti i zapisati, a ne bih htjela napisati nešto u što nisam u potpunosti sigurna da me ne bi optužili za laž.
Gospodin Stipić je rekao da mi nikad nismo tvrdili da smo većinski sindikat već da samo tražimo da se donesu jasni kriteriji kako će se određivati reprezentativnost na razini županije i koliko će ona trajati. Stav je Preporoda da se raspoređivanje tehnoloških viškova treba rješavati zajednički.
Vrijeme predviđeno za trajanje sastanka bilo je pri kraju, a i rasprava o raspoređivanju tehnoloških viškova poprilično je digla temperaturu tako da je najbolje bilo sastanak privesti kraju.
Na prošlom sastanku mi se činilo da čak ima nade da se ovim pregovorima uspijemo pomaknuti u pozitivnom smjeru bar malo. Nakon ovog me entuzijazam pomalo napustio. Sa strane ministarstva su napomenuli da bez obzira što smo mi neke članke načelno usuglasili to ne mora biti tako dok se ne potpiše, a i Nezavisni sindikat napominje da GKU ne može biti sklopljen dok ga oni ne potpišu. Tako mi se ponekad čini da je cilj ovih pregovora samo pregovaranje, a ne što bolji GKU za sve zaposlenike.