Zagreb, 9. listopada 2019. godine Kolegice i kolege! Razlog zašto danas nismo u našim učionicima s našim učenicama – štrajk je koji s današnjim danom započinjemo.  U štrajk su nas pozvala tri sindikata koji djeluju u osnovnim i srednjim školama. Iako su školski sindikati, na žalost, razjedinjeni oko brojnih pitanja, među njima nema prijepora oko toga  da materijalni položaj  zaposlenih u školama nije dobar i da je štrajk posljednje i  najefikasnije sredstvo da zaposleni u školama dobiju ono što im pripada – plaću od koje se može dostojanstveno živjeti, plaću koja odgovara važnosti i složenosti posla, plaću koja će poticati zaposlenike u školama na još kvalitetnija odgojno-obrazovna postignuća u radu s učenicima. Na žalost, naša plaća ne ispunjava sve ove zadaće. Naša nas plaća ponižava i društveno degradira, naša plaća omalovažava složenost našega posla, naša nas plaća obeshrabruje i demotivira. Mjesecima nas je ministrica Blaženka Divjak, uz potporu dvaju većinskih sindikata, uvjeravala da je makar i simbolično povećanje koeficijenata od 6-posto „gotova stvar“, da pokretanje Škole za život automatski znači i povećanje plaće zaposlenima u školama. Zahtjev za povećanjem plaća, tako se barem isticalo,  temeljio se na novim obvezama koje reformske promjene donose sa sobom za sve zaposlene u školama. Čak se s i naš zahtjev za odgodom početka frontalne primjene Škole za život, koji smo pokrenuli u srpnju,  u mnogim školama odbijalo potpisati uz obrazloženje da Škola za život sa sobom već u rujnu  donosi i veće plaće. Danas, dan nakon što su iz Vlade neuvijeno odbili povećanje koeficijenata i ponudili povećanje plaće od 2-posto kroz dodatak, svima bi nam trebalo biti jasno da promjene u odgojno-obrazovnom sustavu nisu preduvjet povećanja plaća i da zadovoljavajuće povišice naših plaća nema bez pritiska, bez pokazivanja snage, bez štrajka. Nismo mi u Sindikatu Preporod  zadovoljni s onim što su po pitanju plaća od svibnja  usuglašeno radili ministrica Divjak i predstavnici dvaju sindikata. Smetalo nas je što se do povišice pokušalo doći isključivo dizanjem koeficijenata, dakle, instrumentom koji je od triju predviđenih,  druga dva su povećanje osnovice i ugovaranje dodatka na plaću,  najmanje u rukama sindikata.  Smetalo nam je što se razgovore proglašavalo pregovorima. Smetalo nam je što su naš sindikat, ruku pod ruku, diskriminirali i omalovažavali ministrica Divjak i predstavnici sindikata. Smetalo nas je što nas se proglašavalo nereprezentativnim iako je naš sindikat reprezentativan i u javnim službama i u srednjem školstvu. Smetao nas je ignorantski stav većinskih sindikata koji su u štrajk pozivali čak i one zaposlenike koji nisu ni u jednom sindikatu, ali ne i članove Preporoda. Unatoč svemu ovomu što nas je itekako smetalo, ni jednom svojom izjavom, ni jednim svojim istupom ili odlukom, nismo doveli u pitanje zajedništvo svih sindikata u štrajku koji danas kreće.  Uvijek smo i svugdje isticali da nikakva soliranja od strane našeg sindikata u ovom štrajku neće biti. Još je 2. rujna, dakle pred više od mjesec dana, Glavno vijeće našeg sindikata odlučilo da će članstvo Preporoda, zajedno s članstvom druga dva školska sindikata, u štrajku sudjelovati, da se naš štrajk ničim neće razlikovati od štrajka kolegica i kolega iz drugih školskih sindikata.  Ovako smo postupali jer smo svjesni pogubnih posljedica koje  za uspjeh štrajka može imati sindikalna razjedinjenost. Unatoč svemu što smo spomenuli, nimalo se nije promijenio isključiv i omalovažavajući  stav prema Preporodu od strane druga dva  sindikata. Čak se inzistiralo da ni postupak mirenja ne bude objedinjen, da se u istom sporu provedu dva odvojena postupka mirenja. Čak ni ovaj nerazuman i neshvatljiv  postupak nismo ni na koji način problematizirali niti javno isticali. Štoviše,  pozivali smo na zajedništvo jer svaka razjedinjenost sindikata u štrajku  neminovno  ide na ruku vlasti i vodi neuspjehu samoga štrajka. Borba za povećanje naših plaća, kolegice i kolege,  koju započinjemo danas može biti teška i dugotrajna, a krajnji ishod nepredvidiv. U toj su borbi mogući i različiti pritisci, kako prema povjerenicama i povjerenicima tako i članovima sindikata.  Moguće je da ćemo zbog sudjelovanja u štrajku biti javno difamirani i izloženi neugodnim pritiscima.  U slučaju pritiska od bilo koga,  važno je znati da u sindikatu imamo  znanje, iskustva   kojima ćemo se pritiscima znati oduprijeti. Pritisak koji  u ovom štrajku očekujemo, dovođenje je u pitanje zakonitosti samoga štrajka.  O tomu je li ili nije naš štrajk zakonit odlučiti može jedino sud koji je ovlašten prosuđivati zakonitost štrajka.  Znači, ovo nije u ovlasti ravnatelja  ili tajnika škole.  Županijski sud u Zagrebu jedini je ovlašten naš štrajk proglasiti protuzakonitim ili ga čak i  zabraniti.  Kako nikakve zabrane nema , nema govora o nezakonitosti našega štrajka. Štrajk smo najavili ravnateljima naših škola.  Pravo na štrajk zajamčeno je međunarodnim konvencijama, Ustavom, Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima. U ovaj smo štrajk, kolegice i kolege, ušli zajedno s ostalim sindikatima. Naši su zahtjevi utemeljeni na neosporivim činjenicama.  Koeficijenti u pojedinim javnim službama prethodno su već  povećani, kroz dodatke na plaće  nedavno je povećana plaća zaposlenima u zdravstvu. Ne protivimo se mi povećanju koeficijenata u socijalnoj skrbi kao ni povećanju dodataka u zdravstvu. Štoviše, mi pozdravljamo oba  ova povećanja plaće. No, ovim štrajkom zahtijevamo da se novac pronađe i za nas.  Ne može novca biti za raznorazne sanacije, za proširivanje svakojakih prava, za financiranje koječega nepotrebnog, a pri tom zaposlene u školama uvjeravati da novca za prosvjetarske plaće nema. Kako su se naše kolege iz većinskih sindikata opredijelili za provedbu tzv. cirkularnog štrajka, te kako će se nakon  prvog dana svakoga dana štrajkati u drugoj županiji, dužnost je povjerenica i povjerenika sindikata ali i svih članova pratiti način odvijanja štrajka.  Kada je donijeta odluka o tomu da se naš štrajk neće razlikovati od štrajka drugih sindikata, naša se odluka odnosila i na način odvijanja štrajka. Iako nismo zadovoljni ovakvim  načinom odvijanja štrajka, svojim bi eventualnim drugačijim načinom štrajka pridonijeli slabljenju pritiska, ali i olakšali poslodavcima možebitno sankcioniranje  sudionika štrajka. Nadamo se, kolegice i kolege, kako smo ovim dopisom pojasnili barem neke od prijepora koji bi se mogli pojaviti u svezi s ovim štrajkom. Na sva pitanja, na žalost, ne možemo jer odgovore na neka pitanja ili ni sami  ne znamo ili bismo svojim odgovorima oslabili jedinstven nastup sindikata. Osim što ovim putem šaljemo određena pojašnjenja, ovim dopisom želimo i potaknuti raspravu  među članstvom o situaciji u kojoj smo se našli. Odluka o stupanju u štrajk na svakom je od nas ponaosob. Nitko nas na štrajk ne smije prisiljavati, ali ni od štrajka odvraćati. Povećanje plaća za nas neće izboriti nitko umjesto nas. Zato, krenimo u štrajk i u njemu ustrajmo. Bude li nas  štrajk u koji danas krećemo više povezivao, nego dijelio, svakim će se danom izgledi na uspjeh štrajka povećavati. Ne izborimo li se sada sami za svoje bolje plaće, kolegice i kolege, nitko drugi neće to uraditi umjesto nas.