Sutra, 28. listopada, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava održat će se sastanak pregovaračkih odbora sindikata i Vlade. Sastanak je sazvan, kako to u pozivu za sastanak piše, radi pokretanja pregovora o sklapanju Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim sužbama. Nakon što je proljetos Vlada predložila, a dio sindikata prihvatio, ovogodišnje povećanje osnovice u dva navrata, sa zabrinutošću sindikati odlaze na sutrašnji sastanak. Evo što o pokretanju pregovora piše predstavnik Preporoda u pripremnoj bilješci uoči sastanka. Dodatak Kada, nakon pet mjeseci, ovih dana ponovno za stol sjednu ministri i predstavnici sindikata javnih službi, teško da tu može biti iznenađenja.  Predstavnici Vlade će tražiti razumijevanju za nikad gore stanje državnih financija, dok će sindikalisti inzistirati da se ostane pri dogovorenom, odnosno da  odustane od restriktivnih rješenja. Odbijanje se očekuje od sindikata koji su proljetos prihvatili Vladinu ponudu o odustajanju od povećanja osnovice sve do siječnja, ali i od sindikata koji su tada Vladi dali košaricu.  Da u Vladi ne računaju kako će nekim novim trulim kompromisom dobiti za svoje prijedloge barem većinu sindikata, vjerojatno nikakvih pregovora ne bi ni bilo. Zanimljivo će biti ponašanje u predstojećim pregovorima svake od triju strana, Vlade i podijeljenih sindikata.  Oni isti  ministri koji su, zbog smanjenja gospodarskih aktivnosti,  predstavnike radnika uvjeravali da prolongiraju povišicu plaće do siječnja, sada će unatoč činjenici, da pokazatelji i nisu tako loši kao što se proljetos naslućivalo,  iste sindikaliste uvjeravati u potrebu opetovanja odgode. Kooperativne sindikate Vlada će opet, ukoliko im se ponudi nešto za stolom ili ispod stola, pridobiti na svoju stranu. Neizvjesno je tek držanje tada  odmetnutih sindikata.  Svi su se oni, s izuzetkom Preporoda, po prvi puta našli u situaciji  da odbiju ponudu Vlade. Ukoliko odnos snaga na sindikalnoj strani ostane isti, ili ako se kooperativnim sindikatima pridruži  neki od odmetnutih sindikata, Vlada će uspjeti u onome što je naumila. Ako bi se dogodilo suprotno, odnosno ako bi se disidentski tabor ojačao, onda nije predvidiv ishod cijele ove priče oko spornog Dodatka.  Vlada je u svibnju na jedvite jade uspjela na svoju stranu privući potreban broj sindikata.  U ovom trenutku nije lako odgovoriti na pitanje hoće li joj isto poći za rukom i pri  novom pokušaju.  Pri tom poziciju Vlade ništa ne ugrožava koliko njeni vlastiti potezi, odnosno  Vlada je ta, koja svojim odlukama i još više najavama, otklanja svaku mogućnost pomirljivog rješenja spora sa sindikatima. Nemoguće je očekivati od sindikata javnih službi  pristanak na  odustajanje od onoga na što imaju pravo, u situaciji kada se npr. novcem poreznih obveznika spašavaju radna mjesta u firmama koje solidno posluju, ili kada se  prema dvojbenim kriterijima, proračunskim novcem obnavlja u potresu stradala privatna imovina ili kada se forsira kupovina basnoslovno skupih borbenih aviona ili kada se najavljuje izgradnje  autoceste čiji će kilometar koštati 200 milijuna kuna.  Dosta bi se toga još moglo spomenuti što ukazuje  na rastrošnost države. A rastrošnost, na jednoj strani, i štednja, na drugoj strani, nikako ne idu ruku pod ruku. Ovo se ne shvaća u Vladi, ali ni među onim sindikatima koji imaju razumijevanja za nakaradan poredak stvari.  Sve ovo, na sindikalnoj strani, za posljedicu ima gubitak povjerenja članstva u sindikate. Poslije svakog Dodatka kojim se nisu „dodavala“ nova nego smanjivala ili ukidala postojeća prava, opadala je spremnost članstva za sudjelovanjem u aktivnostima iza kojih su stajali sindikati.  Vrč ide na vodu dok se ne razbije -  izreka je koje bi se trebalo prisjetiti uoči  pregovora o sklapanju Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.