Objavljeno na nastavnici.org 19.12.2018. Reakcija Tamare Šoić na otvoreno pismo i intervju više savjetnice Mirjane Kazije. Mreža Nastavnici organizirano pruža punu podršku kolegici i stoga objavljuje njezino pismo u cijelosti. Poštovana, temeljem otvorenog pisma objavljenog na portalu Index, 17. prosinca 2018., dotakli ste se problematike vezane za posao nastavnika i nasilja u školama pa osjećam potrebu odgovoriti Vam na jednak način, otvorenim pismom. Radim u srednjoj, strukovnoj školi 23 godine. Nastavnica sam hrvatskoga jezika. Osvrnut ću se na Vašu tvrdnju o “odgajanju poslušnika”. Malokoji nastavnik voli šutljivog učenika. Šutljiv učenik je neaktivan učenik. Malokoji nastavnik voli poslušnika. Ali većina nastavnika voli red u razredu. Ne voli istovremenu buku i žamor dvadeset i petero učenika jer tada informacija ne stiže niti do jednog od njih. Prošećite ponekad do razreda i uđite u razred. Učenici su živa bića, oni nisu samo anonimni podnesci koje čitate. A ako im dopustite, znaju biti jako glasni dok istovremeno pričaju, uglas. Odabrala sam ovaj posao jer volim djecu. Volim rad s djecom. Nećete vjerovati, ali imam beskrajno puno razumijevanja za njihove probleme, pitanja, strahove, želje i sve ono čime nas zasipaju tijekom nastavne godine. I nisam u razredu slučajno, ničijom tuđom željom – već vlastitom. A moji učenici nisu moji neprijatelji, koliko god se Vi trudili dokazati tu tezu i stvoriti nepostojeće neprijateljstvo između njih i nas nastavnika. Ako ste već odlučili postaviti “neprijateljske” strane u ovoj priči, onda ste odabrali pogrešne skupine. Točno je, postoje dvije strane, ali one u ovom slučaju predstavljaju nas, nastavnike i sustav koji onemogućuje, usporava, nameće, brani, izmišlja, promišlja, stagnira i silno želi nastavnika i učenika na suprotnim stranama, a tom sustavu pripadate baš Vi. Otvorenim nas pismom pozivate na šutnju. A istovremeno izjavljujete kako nastavnici vole učenike koji šute, učenike poslušnike. I sada to isto tražite od nas. Tražite šutnju i tražite poslušnost. Kritizirate nas zbog stvaranja učenika – poslušnika, a istovremeno tražite od nas, nastavnika – poslušnike. Nastavnike koji će (zauvijek) šutjeti. Otkako je započela akcija #ijasamfranjo, pitaju nas zbog čega kolege svoja svjedočanstva pišu anonimno. Upravo zbog ovakvih kao Vi, viša savjetnice Kazija. Upravo zbog onih koji će odgovornost za sve loše što se događa u razredima prebaciti na nastavnika. Kada bih bila zlonamjerna, poštovana savjetnice, pomislila bih da je ovo pismo naručeno, diktirano i napisano samo s jednim ciljem – zavadi pa vladaj! Kada bih bila zlonamjerna, zapitala bih se, zbog čega jedna viša savjetnica, ničim izazvana, stvara neprijateljsko ozračje između nastavnika i učenika? Ali nisam zlonamjerna pa ću Vaše pismo shvatiti kao iskrenu namjeru poboljšanja i unapređenja sustava koji neumitno tone, kao želju za promjenom, kao nastojanje da stvari učinimo boljima i kao jednostavnu, ljudsku potrebu ostavljanja traga u kaosu poznatom kao obrazovni sustav Republike Hrvatske. I za kraj, poštovana savjetnice, kritika onog što se dogodilo 15. prosinca 2018.,nije ništa drugo do neznanje, zlonamjernost i silna potreba da idućih 20 godina stojimo na mjestu. Ali mjesto na kojem se sada nalazimo, više ne može istrpjeti stajanje. Samo propast u provaliju ili korak naprijed. Pa neka svatko sam odabere kojim putem želi. Mi smo već odavno odabrali svoj put. Tamara Šoić, prof.