Piše: Martina Gelenčir, Srednja.hr, 10.07.2019. Često se iz usta političkih elita može čuti kako obrazovnom sustavu očajnički nedostaje nastavnika informatike. No, sljedeći primjer pokazuje suprotno. Profesorica Ivana Stuparić iz Međimurja uputila je Vladi Republike Hrvatske oštro pismo kojime upozorava na poprilično loše uvjete zapošljavanja nastavnika informatike. Naime, već pet godina radi kao zamjena i, unatoč izvrsnosti, stalan posao samo je nedostižan san. Koncem svake nastavne godine strepi hoće li u sljedećoj pronaći posao u skladu s diplomom koju je stekla svojim trudom i radom, a dok se to ne dogodi – morala se preko ljeta zaposliti u Konzumu. Pismo profesorice Stuparić upućeno Vladi, uz dozvolu, prenosimo u cijelosti.   Poštovana Vlado Republike Hrvatske! Evo došao je kraj nastavne godine pa imam nekoliko samo kratkih informacija za podijeliti s Vama. Naime, radim kao profesorica informatike evo već 5 godina kao vječita zamjena. Svakodnevno čujem i na vijestima, portalima, od ljudi s kojima razgovaram u dućanu… nebitno kako je eto moje baš zanimanje deficitarno i kako nastavnika informatike nema. Isto je izjavio i ministar Ivan Vrdoljak a podržala ga ministrica Blaženka Divjak kad su pametno zaključili da se učitelji geografije i povijesti mogu prekvalificirati u informatičare. Ono što mene zanima u kojoj vi to zemlji živite da nema tih informatičara jer ću se vrlo rado preseliti?! Ovim putem vam jasno i glasno hoću poručiti – NAS INFORMATIČARA IMA, ALI NEMA RADNIH MJESTA. U redu neki će reći “čekaj pa sad će informatika biti od prvog razreda, uvela se obvezna informatika bit će posla”. Pa uvjeravam vas da i dalje neće. I dalje će neki kolege koji sad rade na dvije ili tri škole popuniti djelomično satnicu na jednoj školi, pa će drugi koji je unutar sustava preuzeti njegov dio i tako u krug te opet za nas “na određeno” neće ostati ništa! Molim vas, zaista vas molim da prestanete okolo širiti tu propagandu na fali nas informatičara, jer vjerujte mi nemam više to živaca slušati. Slušam to već 5 godina i pitanje je koliko još! Znam i da će neki moji kolege pomisliti “5 godina je ništa, ja sam i x godina tako radio”. Ali ljudi zar to nije jadno i prejadno?! 5 godina studiranja, vrhunski si u svom poslu (što potvrđuju i kolege i učenici i ravnatelji), a opet si ti taj koji izvisiš i koji svako ljeto kada završi nastavna godina krajaš i prekrajaš da preživiš i doživiš početak nove školske godine i moliš se za neki natječaj pa sa si skrpaš nekoliko sati da možeš preživjeti i dalje. Evo, htjela bih se nadovezati i na ne tako davnu izjavu bivšeg ministra Veljka Ostojića, onu pametnu da idemo na more raditi preko ljeta. Vrh vrhova! Evo dragi bivši ministre, ne idem na more, ali evo počela sam raditi u Konzumu. Čestitam vam naša Vlado da ste fakultetski obrazovanog, tog deficitarnog nastavnika informatike prisili na ovaj korak. Svaka čast! Napominjem, ne podcjenjujem niti jedan posao i ne sramim se raditi, ali zar to nije jadno?! Zar smo mi nastavnici toliko manja bića od vas gore na vrhu da smo spali na ovakvo životarenje?! Zanima me kako bi vi gore u Saboru živjeli da vam se svake godine raskine ugovor polovicom 6. mjeseca i da morate kalkulirati kako preživjeti do 9. kada vam eventualno opet počne novi ugovor (naravno ako prođete natječaj)? Baš bi voljela vidjeti tu sliku! Naravno uz plaću za ostale mjesece kakvu mi imamo. Recite mi da li ne zaslužujemo više?! Svaka neka školska “reforma” uvijek nosi sve više obveza nama nastavnicima (premda se to zakamuflira u takozvanu autonomiju nastavnika), ali nikad taj rast obveza ne prati i rast plaća. Nije li sramota da mi nastavnici imamo plaću kao i djelatnik koji naplaćuje kazne za parking po Zagrebu?! Sumirat ću samo još jednom bit ovog mog posta: Molim vas prestanite lagati sve nas da posla za informatičare ima, a nema ga jer ja sad ne bi bila prisiljena raditi u dućanu za 2.000 kn jer drugog izbora nemam!