– Dora, samo da ministrica ostane ministrica i bit će svega toga što sada fali, dobila sam umjesto skrivenog trenutka iskrenosti kojeg sam priželjkivala.Šira i uža slika ministrice koja mora ostati ministricom Kasnije sam prevrtala po glavi ovu ‘samo da ministrica ostane ministrica’. Bila mi je jasna šira slika koju mi je osoba time slikala – radi se o političkoj situaciji te bipolarnom odnosu HNS-a i HDZ-a. No puno važnije od toga, bila mi je jasna i uža slika koju mi je osoba svojim odgovorom nesvjesno naslikala – neupitna, slijepa, gotovo sljedbenička vjernost ministrici koja samo treba ostati ministricom i svemir će biti u ravnoteži. Tada sam već otprilike znala pozadinu koja se skriva iza te slijepe vjernosti. Tu smo vam pozadinu ispričali u protekla dva dana kroz dva teksta o pozamašnim svotama isplaćenim nastavnicima koji rade na pripremi i uvođenju eksperimenta Divjak-Kralj. U trećem tekstu, ispovijesti ‘osobe iznutra’, dali smo glas onima koji su od rezignacije, srama ili pak straha bez glasa ostali. Milijuni razloga za šutnju U proteklih godinu dana, bilo je gotovo nemoguće dobiti ‘on the record’ informaciju iznutra o tome kako stvari sa Školom za život u pripremi i provedbi funkcioniraju. To se odnosi i na ljude koji su eksperiment pripremali, kao i na one koji ga u 74 škole provode. U ‘off the record’ svijetu, bilo je moguće čuti pokoju jadikovku da je cijela priča jalova, no na prste jedne ruke dalo bi se nabrojati one koji su bili spremni imenom i prezimenom progovoriti. U tom zavjetu šutnje, s neobjašnjivim strahom onih kojima su se pitanja postavljala, pomiješali su se vrlo konkretni razlozi zaglušujuće tišine. Točnije, kako se ispostavilo, njih više milijuna. Šuškalo se dugo o tih više milijuna razloga, no bilo ih je gotovo nemoguće potvrditi. Pojedine apele da se sve isplate javnog novca u javnom projektu transparetno objave, Ministarstvo koje se, paradoksalno, voli pozivati na transparetnost jednostavno je ignoriralo. Ukratko, u javnoj slici Škole za život, svi su beskrajno sretni i entuzijastični, a projekt nema mane. Sistemska greška Škole za život I tu dolazimo do sistemske greške Škole za život.
On je stvoren i postoji samo kako bi bio u službi spasa statističke pogreške postojanja HNS-a, stranke koja je dosta priprosto iskoristila obrazovanje za neke svoje, više interese. Podršku projektu kojega ne može smisliti prešutno daje i premijer pa je cijeli krug neprobojno zatvoren.Biti u službi HNS-ova opstanka i postojanja, znači igrati po njihovim pravilima, sviđalo vam se to ili ne. Ako vam se ne sviđa, brutalno će vam platiti da vam se sviđa. Sve to dosta je problematično kada to radite u razorenom, godinama zanemarivanom resoru. Odlučiti se na isplatu iznosa koji su u prosvjeti znanstvena fantastika, isplaćivati ih (nejasno) odabranoj nekolici i to u trenutku kad se po nastavničkim grupama vrlo aktivno raspravlja o štrajku zbog mizernih plaća – e to može samo kratkovidna, koristoljubiva i stručno potkapacitirana ekipa. Pare su ulupane, posao ne valja, a pitanje je hoće li para uopće biti. Naime, netko treba staviti zelenu kvačicu na sve što je utrošeno kako bi s nebesa sišao mitski EU novac. Ne padne li, eto veselja državnom proračunu. Stariji brat i mlađa sestra Na kraju, zašto obrazovni Agrokor? Jer su svi elementi starijeg brata Škole za život, Agrokora, prisutni. Netransparentnost države oko trošenja novca, nejasno i netransparentno formiranje skupine koja je u devet mjeseci ukupno uprihodila i podijelila više od 10 milijuna kuna, kao i višemjesečno zataškavanje da specijalni nastavnički odred Blaženke Divjak i Lidije Kralj već jednokratnim isplatama ostvaruje dvogodišnju prosvjetarsku plaću. Ne manje bitno, tu je i ljudska dimenzija. Ona na kojoj trenutna postava u Ministarstvu obrazovanja uporno pada. *Komentar je stav autorice.