Strategije oporavka učenja provodi tek manje od polovice ispitanih zemalja

Ako sve zemlje ne provedu i ne prošire programe nadoknade znanja u idućim mjesecima, riskiraju potpuni gubitak jednoga naraštaja. Više od 80 posto zemalja zaostaje u učenju, a kombinirano je ukupno izgubljeno 2 bilijuna sati nastave uživo zbog zatvaranja škola od početka pandemije

Priredila Ivana Čavlović

U novom zajedničkom izvješću koje su krajem ožujka ove godine objavili UNESCO, UNICEF i Svjetska banka ističu se zapanjujuće razine gubitka znanja na globalnoj razini te se sagledavaju mjere koje zemlje poduzimaju kako bi ublažile te gubitke dok se škole u mnogim zemljama ponovno otvaraju. Izvješće naziva „Gdje smo na putu oporavka obrazovanja?” temelji se na istraživanju provedenom u 122 svjetske zemlje, a podatci izneseni u tom dokumentu ističu važnost i napredak učenja i poučavanja postignut kroz pet ključnih mjera za oporavak obrazovanja:

• doprijeti do svakog djeteta i zadržati ga u školi
• procijeniti razinu znanja
• usredotočiti se na poučavanje osnova
• istaknuti važnost oporavka znanja i užurbano raditi na nadoknadi izgubljenoga
• razvijati psihosocijalno zdravlje i dobrobit kako bi svako dijete bilo spremno učiti.

Kako je u prethodnom zajedničkom izvješću, objavljenome u srpnju prošle godine, istaknula ravnateljica UNESCO-ova Instituta za statistiku Silvia Montoya, mjerenje gubitka znanja ključan je prvi korak prema ublažavanju njegovih posljedica. Iznimno je važno da zemlje ulažu u procjenu veličine takvih gubitaka kako bi provele odgovarajuće korektivne mjere. Tad je istaknuto da otprilike trećina zemlja u kojoj su škole bile zatvorene tijekom pandemije bolesti COVID-19 još ne provodi programe oporavka, a samo trećina zemalja poduzima korake za mjerenje gubitaka u učenju na primarnoj i nižoj sekundarnoj razini.

Nedostatak osnovnih vještina i znanja

Situacija se nije promijenila ni više od dvije godine nakon početka pandemije pa svjedočimo golemom gubitku znanja i vještina kod djece. Dapače, trenutačno manje od polovice ispitanih zemalja provodi strategije oporavka učenja. Stoga pomoćnica glavne ravnateljice UNESCO-a zadužena za obrazovanje Stefania Giannini ističe:

„Ako sve zemlje ne provedu i ne prošire programe nadoknade znanja u idućim mjesecima, riskiraju potpuni gubitak jednoga naraštaja. Više od 80 posto zemalja zaostaje u učenju, a kombinirano je ukupno izgubljeno 2 bilijuna sati nastave uživo zbog zatvaranja škola od početka pandemije. Najmarginaliziraniji – oni koji žive u siromaštvu i ruralnim područjima, djeca s teškoćama u razvoju i najmlađi učenici – najviše su zaostali.

Osnovne, temeljne vještine, na kojima se gradi svaki aspekt obrazovanja, gotovo su izbrisane u mnogim zemljama. Djeca su zaboravila čitati i pisati, a neki ne znaju ni prepoznati slova. Oni koji su trebali prvi put krenuti u školu nikad nisu dobili priliku naučiti ove vještine, jer je rani i predškolski odgoj takoreći nestao u većini zemljama. Bez hitnoga korektivnog djelovanja to bi moglo ostaviti ozbiljne doživotne posljedice na zdravlje, dobrobit, buduće učenje te zapošljavanje.”

Pa ipak, podatci iz ožujka 2022. pokazuju da manje od polovice ispitanih zemalja provodi strategije oporavka učenja kako bi pomogle djeci nadoknaditi propušteno znanje. Iako postoje podatci koji upozoravaju na zapanjujući broj djece koja se ne vraćaju u školu nakon što su se njihove učionice ponovno otvorile, neke zemlje ni ne prikupljaju informacije, ili ih ne mogu prikupiti, o tome koliko se djece još nije vratilo u školu.

„Zvuk za uzbunu oglašen je mnogo puta. Već smo šest mjeseci nakon početka pandemije znali da je najmanje trećina učenika uskraćena za redovno školovanje zbog nedostatka pristupa online učenju. Također, znali smo da je oko 24 milijuna djece i mladih bilo u opasnosti da potpuno odustanu od školovanja. Znali smo i da će postotak dječjega rad i dječjih brakova porasti. Pa ipak, ne činimo dovoljno kako bismo pomogli djeci da vrate ono što su izgubili”, rekao je Jaime Saavedra, globalni direktor za obrazovanje u Svjetskoj banci.

Premalo novca za obrazovanje

U vrijeme kad je to najpotrebnije, financiranje obrazovanja gotovo je potpuno izostalo. Zemlje su u prosjeku izdvojile samo 3 posto od svojih pandemijskih paketa poticaja za napredak obrazovanja, a zemlje s niskim prihodima niti toliko ‒ manje od 1 posto. Gotovo su svi na svome putu oporavka previdjeli jedinstveni, najučinkovitiji dugoročni alat – obrazovanje, smatra dužnosnik odjela za obrazovanje u UNICEF-u Robert Jenkins:

„Vlade sad moraju udvostručiti napore kako bi svakom djetetu omogućile pristup obrazovanju, jer je to temeljno ljudsko pravo. Višestruke prepreke, uključujući siromaštvo, kulturne norme i nekvalitetno poučavanje, koje djeci onemogućuju pristup obrazovanju, moraju biti srušene. Svako bi dijete trebalo procjenjivati na temelju njegovih rezultata i mora mu se omogućiti pristup kvalitetnim, prilagođenim programima nadoknade znanja. Učiteljima se pak mora omogućiti osposobljavanje, podrška i svi potrebni resursi. I na kraju, škole moraju biti više od mjesta na kojemu se uči, one trebaju poticati dobrobit i sigurnost djece. Sad ili nikad ‒ ovo je trenutak za djelovanje i preobrazbu obrazovanja kako bi se spasila ova generacija.”