Andrej Plenković – novi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, barem za sada i barem kada je riječ o obrazovanju, nije donio ama baš ništa nova. Takav se dojam stječe kako temeljem održanog televizijskog P&M sučeljavanja, tako i  uvidom u sadržaj HDZ-ova Izbornog programa. Čuto i pročitano gotovo se ničim ne razlikuje u odnosu na prethodno iznesena predizborna obećanja Narodne koalicije. Na nekonkretan program Narodne koalicije, HDZ je uzvratio istom mjerom. I dok  Narodnjaci barem licitiraju nekakvim milijardama koje će se u iduće četiri godine dodatno uložiti u znanost i obrazovanje, Hadezeovci brojke izbjegavaju. Ako se neki novci i spominju, kao na primjeru studentskih i učeničkih stipendija (6 i 8 tisuća), onda se i ovdje računa s odgođenom primjenom negdje u, ko živ, ko mrtav, drugoj godini mandata, odnosno u 2018. godini. Hadezeovu je nekonkretnosti tim teže prihvatiti jer se u njihovu predizbornom dokumentu susrećemo s mnoštvom preciznih brojki. I dok pojedina hadezeova obećanja, kao što su rast stope zaposlenosti s 60 na 68 posto ili smanjenje PDV-a s 25 na 23 posto, čak i iritiraju svojom preciznošću, u pogledu eventualnih brojčanih pokazatelja u obrazovanju, hadezeovci su i više nego suzdržani. Vjerojatno i stoga jer da su se neka njihova prijašnja obećanja obistinila, odavno bi stanje u našem školstvu bilo daleko bolje. Učenje robotike i programiranja, a ni jednog ni drugog nema bez bolje informatizacije naših škola, kvalitetniju nastavu dvaju stranih jezika tijekom školovanja i izgradnja novih školskih objekata tzv. škologradnja – jedina su tri konkretna poteza u izbornom programu „Gospodarski rast, nova radna mjesta i društvena pravednost“. U Programu ni riječi  o tome koliko će to koštati i odakle će se potreban novac namaknuti? Računaju u HDZ-u valjda s tim da se nekakva računala i sad nabavljaju, da se nekakvi strani jezici i sad u školama uče i da kakvu-takvu izgradnju škola čak ni dugotrajna kriza nije uspjela dokraja zaustaviti. A u tim školama, onima odavno izgrađenima kao i onima koje ćemo tek sagraditi, školama koje smo i koje ćemo tek informatički opremiti – u tim našim školama netko će morati poučavati i raditi. A o učiteljima, nastavnicima i svima ostalima, o svima njima od HDZ-a ni riječi, ni slova. A te učitelje i nastavnike jako bi zanimalo hoće li se i kako postizborno posrećiti njima, nakon što se eventualno izborno posreći HDZ-u? Zanimalo bi ih npr. što će biti s njihovim plaćama? Naime i nakon punih sedam godina, unatoč činjenici da je ispunjen uvjet za značajniju povišicu, HDZ-ov je Sporazum o osnovici i dalje mrtvo slovo na papiru. Znaju to u HDZ-u jako dobro, no oni se ponašaju kao da ih se ovo ne tiče. A tiče ih se itekako. Osobito ako se kroz mjesec dana ponovno vrate na vlast. Nastavak kurikularne reforme – drugo je važno pitanje na koje iz HDZ-a nismo dobili konkretan odgovor. Iako su se u HDZ-u spremni odreći budućih usluga ministra Predraga Šustara, izostao je konkretan odgovor na pitanje misli li se i ako misli kako ispraviti neodgovorne poteze bivšega ministra? Kako neukusnim svojatanjem, u predizborne svrhe, Borisa Jokića i kurikularne reforme, iz SDP-a sada potvrđuju ono što su dosad ustrajno opovrgavali, potpuno je  neshvatljivo je da iz HDZ-a, još nismo čuli jasan stav kako i Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije i Kurikularna reforma, zbog nacionalne važnosti, nisu stranačkom prčijom ni SDP-a niti HDZ-a. Izostao je i jasan HDZ-ov stav, a to mnoge itekako zanima, o tome da li će nakon provedene stručne i javne rasprave na popravci ili prepravci spornih rješenja prvo dobiti priliku raditi smijenjeni Jokić i njegovi suradnici. Ama baš ništa, u ovome smislu, nismo ovih dana niti čuli iz usta Andreja Plenkovića niti pročitali u Izbornom programa njegove stranke. Zbog svega ovoga, lako bi se moglo dogoditi da se centristički dio HDZ-u sklonih birača na rujanskim izborima okrene prema onim strankama koje će obrazovanju pristupiti odgovornije, poštenije i konkretnije.   Predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić