Sorkočević, Luka Ignacije Antunov (Luca Sorgo), hrvatski diplomat i skladatelj (Dubrovnik, 13. I. 1734 – Dubrovnik, 11. IX. 1789). Učio je privatno glazbenu teoriju s G. A. Valenteom u Dubrovniku te kompoziciju s R. da Capuom u Rimu. Na temelju profesionalne naobrazbe, kao državni službenik i diplomat Dubrovačke Republike amaterski se bavio komponiranjem. U razdoblju od 1750-ih do 1770-ih skladao je jednu dvostavačnu i osam trostavačnih simfonija na tradiciji talijanske uvertire, namijenjenih uglavnom za gudače i dva para puhača (oboe i rogovi). Te skladbe prozračna sloga i dopadljivih, živahnih motiva u formalnom i sadržajnom smislu čine prijelaz između baroknog i klasicističkoga stilskog izričaja, osobito u povremenim trotaktnim motivima, nesimetričnim frazama i prozračnoj instrumentaciji. Manje su izrazita ostala njegova djela: trostavačna uvertira, duo Izgubljena vrlina (La Vertu perdue) za violinu, violončelo uz čembalo te dvije vokalne skladbe (arija Kao hrid usred mora [Qual rupe in mezzo all’onde] za sopran i orkestar te vjerojatno i psalam Babilonskiem nad riekama za sopran, tenor, bas i orgulje/continuo). Sve su sačuvane kao autografi ili prijepisi u samostanu Male braće u Dubrovniku. U iscrpnom dnevniku koji je vodio 1781. za vrijeme četveromjesečne diplomatske misije u Beču, Sorkočević je opisao i mnoge od svojih glazbenih veza, tako npr. s J. Haydnom i Ch. W. Gluckom te s libretistom P. Metastasiom. Čini se da nakon toga više nije skladao, nego se u okviru svojih zaduženja posvetio organiziranju glazbenog i kazališnog života u Dubrovniku.