Bez visoko motiviranog učitelja i nastavnika jedan tako složen i zahtjevan projekt kao što je Škola za život osuđen je na neuspjeh. Da je toga svjesna i aktualna ministrica Blaženka Divjak bilo je očito kada se pred sam početak ove školske godine učiteljima i nastavnicima u 74 eksperimentalne škole krenulo plaćati dodatne obveze. Kako se rješenje s prekovremenim radom pokazalo pravno dvojbenim, a svjesna da će bez mrkve stvar teško klapati, ministrica ovih dana, kroz Pravilnik o nagrađivanju, uvodi mjesečne nagrade koje će pripasti onima koji u eksperimentu sudjeluju. I prekovremeni rad i mjesečne nagrade – mrkve su namijenjene radnicima kako bi ih se nagradio njihov dodatni napor, ali i ušutkalo njihovo eventualno nezadovoljstvo.
I stvarno, kako je jesenas krenulo, izgledalo je da je Teorija mrkve (Chester Elton, The Carrot Principle) kao motivacijskog sredstva pretpostavljenog batini, u ministrici Divjak dobila svoju zagovornicu i promicateljicu. Motivacija radnika mrkvom odnosno batinom, nagradom odnosno kaznom, podsjetimo se, temelji se na priči o tvrdoglavom magarcu koji se nikako nije želio pokrenuti te mu je gazda mrkvom mahao ispred njuške; a kad to nije dalo rezultata, onda ga je gazda korbačem lupao po stražnjici. Teoretičari motivacije, potaknuti pričom o tvrdoglavom tovaru, davali su ili prednost mrkvi ili prednost batini ili smatrali da se motivacija uspostavlja kombinacijom jednog i drugog.
Govoreći o poticanju učitelja i nastavnika na izvršavanje novih zadaća koje pred njih stavlja reforma, ministrica se u svakoj prigodi trudila isticati kako nema ni govora o bilo kakvoj prisili, kako učitelji nove obveze ne samo dragovoljno nego i oduševljeno prihvaćaju. Naravno, iza jednog i drugog stajala je kakva-takva povišica plaće. Zahvaljujući makar i skromnom povećanju plaće, čak su i sindikalne kritike ministričina projekta bile suzdržane i stizale su, doslovce, na kapaljku. Sindikat je uvijek u teškoj poziciji kada treba napadati bilo koje rješenje od kojeg njegovi članovi imaju makar i neprimjerenu korist. A kako je teško kuditi jedno, a hvaliti drugo, povišica plaće bila je razlog što se tek stidljivo javno progovaralo o krupnim problemima kao što su nekvalitetni tableti, kašnjenje udžbenika i opreme i sl.
Kako se približava jesen i početak frontalnog ulaska Škole za život u osnovne i srednje škole, s terena sve češće stižu dojave da se na raznim skupovima moglo čuti kako se u buduće neće moći učitelje motivirati samo nagradama jer (Bože moj, novca nema!), nego mrkvu morati zamijeniti batina. Spominju se tako npr. problemi s napredovanjem onih koji nisu prikupili dovoljno značaka ili nisu uopće pokazali „kolekcionarske“ sklonosti, uskraćivanje zaduženja „nepripremljenim“ učiteljima i nastavnicima u razrednim odjelima koji rade prema novim kurikulumima… Navodno se moglo čuti čak i kako, prema „lumenizaciji“ nepovjerljivi učitelji, nisu zaslužili nikakvu povišicu plaće.
Ako se ove glasine obistine, a ne kaže naš narod uzalud gdje ima dima ima i vatre, aktualna će ministrica u manje od godinu dana, kada je o motivaciji riječ, prevaliti poprilično dug put od zagovornice mrkve do poslodavca koji radnike motivira isključivo batinom. Kad novca uzmanjka, a to bi se naskoro moglo dogoditi, onda bi batina mogla postati isključivo motivacijsko sredstvo prosvjetne vlasti. Ako priča krene ovim smjerom, onda će tu biti itekako posla i za sindikate. Svaka vlast koja govori jedno, a radi nešto sasvim drugo, a napose ona vlast koja mijenja pravila igre za vrijeme utakmice, mora računati s otporom onih kojima je zadaća štititi radnike od bilo čije samovolje.
Mrkva i batina
Objevljeno: Promise.hr 29.05.2019.
Piše: Željko Stipić
Kad novca uzmanjka, BATINA bi mogla biti jedino motivacijsko sredstvo PROSVJETNE VLASTI
Aktualna će ministrica u manje od godinu dana, kada je o motivaciji riječ, prevaliti poprilično dug put od zagovornice mrkve do poslodavca koji radnike motivira isključivo batinom. Ako priča krene ovim smjerom, onda će tu biti itekako posla i za sindikate. Svaka vlast koja govori jedno, a radi nešto sasvim drugo, mora računati s otporom onih kojima je zadaća štititi radnike od bilo čije samovolje
Bez visoko motiviranog učitelja i nastavnika jedan tako složen i zahtjevan projekt kao što je Škola za život osuđen je na neuspjeh. Da je toga svjesna i aktualna ministrica Blaženka Divjak bilo je očito kada se pred sam početak ove školske godine učiteljima i nastavnicima u 74 eksperimentalne škole krenulo plaćati dodatne obveze. Kako se rješenje s prekovremenim radom pokazalo pravno dvojbenim, a svjesna da će bez mrkve stvar teško klapati, ministrica ovih dana, kroz Pravilnik o nagrađivanju, uvodi mjesečne nagrade koje će pripasti onima koji u eksperimentu sudjeluju. I prekovremeni rad i mjesečne nagrade – mrkve su namijenjene radnicima kako bi ih se nagradio njihov dodatni napor, ali i ušutkalo njihovo eventualno nezadovoljstvo.
I stvarno, kako je jesenas krenulo, izgledalo je da je Teorija mrkve (Chester Elton, The Carrot Principle) kao motivacijskog sredstva pretpostavljenog batini, u ministrici Divjak dobila svoju zagovornicu i promicateljicu. Motivacija radnika mrkvom odnosno batinom, nagradom odnosno kaznom, podsjetimo se, temelji se na priči o tvrdoglavom magarcu koji se nikako nije želio pokrenuti te mu je gazda mrkvom mahao ispred njuške; a kad to nije dalo rezultata, onda ga je gazda korbačem lupao po stražnjici. Teoretičari motivacije, potaknuti pričom o tvrdoglavom tovaru, davali su ili prednost mrkvi ili prednost batini ili smatrali da se motivacija uspostavlja kombinacijom jednog i drugog.
Govoreći o poticanju učitelja i nastavnika na izvršavanje novih zadaća koje pred njih stavlja reforma, ministrica se u svakoj prigodi trudila isticati kako nema ni govora o bilo kakvoj prisili, kako učitelji nove obveze ne samo dragovoljno nego i oduševljeno prihvaćaju. Naravno, iza jednog i drugog stajala je kakva-takva povišica plaće. Zahvaljujući makar i skromnom povećanju plaće, čak su i sindikalne kritike ministričina projekta bile suzdržane i stizale su, doslovce, na kapaljku. Sindikat je uvijek u teškoj poziciji kada treba napadati bilo koje rješenje od kojeg njegovi članovi imaju makar i neprimjerenu korist. A kako je teško kuditi jedno, a hvaliti drugo, povišica plaće bila je razlog što se tek stidljivo javno progovaralo o krupnim problemima kao što su nekvalitetni tableti, kašnjenje udžbenika i opreme i sl.
Kako se približava jesen i početak frontalnog ulaska Škole za život u osnovne i srednje škole, s terena sve češće stižu dojave da se na raznim skupovima moglo čuti kako se u buduće neće moći učitelje motivirati samo nagradama jer (Bože moj, novca nema!), nego mrkvu morati zamijeniti batina. Spominju se tako npr. problemi s napredovanjem onih koji nisu prikupili dovoljno značaka ili nisu uopće pokazali „kolekcionarske“ sklonosti, uskraćivanje zaduženja „nepripremljenim“ učiteljima i nastavnicima u razrednim odjelima koji rade prema novim kurikulumima… Navodno se moglo čuti čak i kako, prema „lumenizaciji“ nepovjerljivi učitelji, nisu zaslužili nikakvu povišicu plaće.
Ako se ove glasine obistine, a ne kaže naš narod uzalud gdje ima dima ima i vatre, aktualna će ministrica u manje od godinu dana, kada je o motivaciji riječ, prevaliti poprilično dug put od zagovornice mrkve do poslodavca koji radnike motivira isključivo batinom. Kad novca uzmanjka, a to bi se naskoro moglo dogoditi, onda bi batina mogla postati isključivo motivacijsko sredstvo prosvjetne vlasti. Ako priča krene ovim smjerom, onda će tu biti itekako posla i za sindikate. Svaka vlast koja govori jedno, a radi nešto sasvim drugo, a napose ona vlast koja mijenja pravila igre za vrijeme utakmice, mora računati s otporom onih kojima je zadaća štititi radnike od bilo čije samovolje.
Bez visoko motiviranog učitelja i nastavnika jedan tako složen i zahtjevan projekt kao što je Škola za život osuđen je na neuspjeh. Da je toga svjesna i aktualna ministrica Blaženka Divjak bilo je očito kada se pred sam početak ove školske godine učiteljima i nastavnicima u 74 eksperimentalne škole krenulo plaćati dodatne obveze. Kako se rješenje s prekovremenim radom pokazalo pravno dvojbenim, a svjesna da će bez mrkve stvar teško klapati, ministrica ovih dana, kroz Pravilnik o nagrađivanju, uvodi mjesečne nagrade koje će pripasti onima koji u eksperimentu sudjeluju. I prekovremeni rad i mjesečne nagrade – mrkve su namijenjene radnicima kako bi ih se nagradio njihov dodatni napor, ali i ušutkalo njihovo eventualno nezadovoljstvo.
I stvarno, kako je jesenas krenulo, izgledalo je da je Teorija mrkve (Chester Elton, The Carrot Principle) kao motivacijskog sredstva pretpostavljenog batini, u ministrici Divjak dobila svoju zagovornicu i promicateljicu. Motivacija radnika mrkvom odnosno batinom, nagradom odnosno kaznom, podsjetimo se, temelji se na priči o tvrdoglavom magarcu koji se nikako nije želio pokrenuti te mu je gazda mrkvom mahao ispred njuške; a kad to nije dalo rezultata, onda ga je gazda korbačem lupao po stražnjici. Teoretičari motivacije, potaknuti pričom o tvrdoglavom tovaru, davali su ili prednost mrkvi ili prednost batini ili smatrali da se motivacija uspostavlja kombinacijom jednog i drugog.
Govoreći o poticanju učitelja i nastavnika na izvršavanje novih zadaća koje pred njih stavlja reforma, ministrica se u svakoj prigodi trudila isticati kako nema ni govora o bilo kakvoj prisili, kako učitelji nove obveze ne samo dragovoljno nego i oduševljeno prihvaćaju. Naravno, iza jednog i drugog stajala je kakva-takva povišica plaće. Zahvaljujući makar i skromnom povećanju plaće, čak su i sindikalne kritike ministričina projekta bile suzdržane i stizale su, doslovce, na kapaljku. Sindikat je uvijek u teškoj poziciji kada treba napadati bilo koje rješenje od kojeg njegovi članovi imaju makar i neprimjerenu korist. A kako je teško kuditi jedno, a hvaliti drugo, povišica plaće bila je razlog što se tek stidljivo javno progovaralo o krupnim problemima kao što su nekvalitetni tableti, kašnjenje udžbenika i opreme i sl.
Kako se približava jesen i početak frontalnog ulaska Škole za život u osnovne i srednje škole, s terena sve češće stižu dojave da se na raznim skupovima moglo čuti kako se u buduće neće moći učitelje motivirati samo nagradama jer (Bože moj, novca nema!), nego mrkvu morati zamijeniti batina. Spominju se tako npr. problemi s napredovanjem onih koji nisu prikupili dovoljno značaka ili nisu uopće pokazali „kolekcionarske“ sklonosti, uskraćivanje zaduženja „nepripremljenim“ učiteljima i nastavnicima u razrednim odjelima koji rade prema novim kurikulumima… Navodno se moglo čuti čak i kako, prema „lumenizaciji“ nepovjerljivi učitelji, nisu zaslužili nikakvu povišicu plaće.
Ako se ove glasine obistine, a ne kaže naš narod uzalud gdje ima dima ima i vatre, aktualna će ministrica u manje od godinu dana, kada je o motivaciji riječ, prevaliti poprilično dug put od zagovornice mrkve do poslodavca koji radnike motivira isključivo batinom. Kad novca uzmanjka, a to bi se naskoro moglo dogoditi, onda bi batina mogla postati isključivo motivacijsko sredstvo prosvjetne vlasti. Ako priča krene ovim smjerom, onda će tu biti itekako posla i za sindikate. Svaka vlast koja govori jedno, a radi nešto sasvim drugo, a napose ona vlast koja mijenja pravila igre za vrijeme utakmice, mora računati s otporom onih kojima je zadaća štititi radnike od bilo čije samovolje.