Piše: Željko Stipić, 24.04.2020. Prva je moja pomisao bila, nakon što sam saslušao ministra Zdravka Marića u RTL-direktu o smanjenju plaća u javnim službama,  da nisam prethodno više od tri sata sudjelovao na sastanku sindikalista i Plenkovićevih ministara, među kojima je bio i ministar financija. A kako sam  nakon Marićeva istupa danas čuo  i izjavu još jednog od sudionika sastanka, ministra zaštite okoline Tomislava Ćorića, iz koje sam „doznao“ da predstavnici sindikata „ pokazuju da ne razumiju situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi“- nestalo je moje dvojbe treba li ili ne treba izvijestiti  s jučerašnjeg sastanka. Odmah na početku moram reći, za razliku od ministara, bez ikakva okolišanja, da obojica ne govore istinu i obmanjuju javnost.  Unatoč nastojanju pojedinih sudionica i sudionika sastanka , sa sindikalne strane, da se na  čistac izvede ministre i dobiju njihove jasne odgovore na izravne upite o mogućnosti smanjenja plaće, takav je odgovor izostao.  Jesu li ministri izbjegavali odgovor zato jer definitivna politička odluka o smanjenju plaća nije donijeta ili zato što žele, uz pomoć anketa o 70-postotnoj podršci ideji o smanjenju plaća radnicima u javnim službama među građanima,  što bolje „pripremiti teren“  – vidjet će se naskoro. Iako se iz poziva na sastanak, koji je nazvan konzultativnim, moglo nakon višetjednog „prepariranja“ javnosti,  pretpostaviti da će dvije strane razmijeniti mišljenja o smanjenju plaća i ukidanju pojedinih materijalnih prava, nitko sa Vladine strane nije, ovo ponavljam još jedanput, zatražio da se ova pitanja stave u fokus razmjene stajališta. Dvije su strane razmijenile stajališta o koječemu, od makroekonomskih pokazatelja do iznošenja svakodnevnih problema s kojima se susreću zaposlenici u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi, policiji i državnoj upravi. Dakle, stajališta se jesu razmjenjivala, dosta je bilo i ponavljanja, ali ni jednog trenutka nije se od nijednog predstavnika Vlade čulo, namjerava li se , kada i koliko smanjiti plaće ili ukidati pojedina materijalna prava. Jedino je ministar rada Josip Aladrović spomenuo mogućnost odustajanja od dvostrukog uvećanja osnovice plaće koje bi se  trebalo dogoditi u lipnju i u listopadu, a ministra Ćorića je zanimao stav sindikata o mogućnosti zamjene regresa turističkim vaučerom koji bi radnicima u javnim službama omogućio ljetovanje  na moru.  Još se moglo čuti i da svako smanjenje osnovice ili suspenzija pojedinih materijalnih prava, pretpostavlja otpočinjanje kolektivnih pregovora što bi se naskoro moglo i dogoditi. Riječ-dvije i o vlastitom izlaganju. Uz potrebu konkretne rasprave o 3 predvidiva scenarija u ovoj situaciji; moratorij na ugovorena povećanje osnovice, smanjenje ili neisplata regresa ili božićnice, te smanjenje plaće putem umanjenja osnovice. istaknuo sam još i ova pitanja:   Plaćanje prekovremenog rada svima onima koji u krizi rade više od osmosatnog radnog vremena, podmirivanje dodatnih troškova radnicima koji nastaju prilikom odvijanja Nastave na daljinu, razmjena stajališta o mogućnosti podizanja masovnih sudskih tužbi zbog neuvećanih  plaća u 2016 godini  i izostanak odgovora Vlade na poduzetničku harangu koja se vodi protiv javnih i državnih službi. Na kraju sam posebno istaknuo oštro protivljenje selektivnoj solidarnosti koja bi omogućila izuzeće iz restrikcija radnika u javnim i državnim službama  s „prve crte“, kao i umirovljenika s povlaštenim mirovinama većim od 4 tisuće kuna. Također, naglasio sam da svakom sporazumnom rješenju Vlade i sindikata, treba prethoditi izjašnjavanje članstva te sam, u ime našeg sindikata, najavio provođenje izjašnjavanja. Izlaganje sam završio, povlačeći analogiju s izostankom učinka smanjenja plaća zaposlenicima u javnim službama na izlazak iz gospodarske krize 2008. godine, znamenitim Einsteinovim citatom „da je ludost raditi istu stvar više puta i očekivati drugačiji rezultat“. Dakle, poslije jučerašnjeg konzultativnog sastanka, nismo ništa „pametniji“. Ipak, makar i između redaka, od ministara se ipak moglo doznati da će, zbog težine situacije u kojoj su se našle državne financije,  vrlo brzo uslijediti sastanak sa sindikatima koji neće biti samo konzultativnog karaktera.  A izvještaji, koji slijede, bit će iscrpniji i konkretniji.