Piše: Gordana Kovač Bluha, prosinac 2019. Foto: screenshot s N1 TV (nije fotomontaža) „Druga strana priče o štrajku – kako su pobjedu pokušali pretvoriti u izdaju“ Tako je svoj tekst, koji je nedavno poslan povjerenicima SHU-a, naslovila glavna tajnica SHU-a Ana Tuškan, pa potom započela pojašnjavati neobjašnjivo. A sve  to u želji da svima ( koji su  valjda bili zavedeni ili od svega što se zbivalo u ovom najduljem štrajku  kojeg su vodili obrazovni sindikati, nisu razumjeli ništa)  „prenese istinu o borbi za nenastavno osoblje“. Pojašnjavala je tako, u podužem pismu,  zahtjevnu „akciju uključivanja svih zaposlenika u akciju povećanja koeficijenata“. Pri tom je spominjala prijedloge za izmjenu Uredbe ( vjerujem da je mislila na Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama), potom sastanke u MZOŠ-a, zahtjevne akcije, pa njihove krive procjene MZOŠ-a misleći kako je na njihovoj strani, pa je spominjala dva najjača sindikata, pa Premijera,  pa političke igre… Potom je pokušala pojasniti težak posao pregovaranja i borbe sa „zadnjim atomima snage“ uključujući ogromne napore njihove predsjednice  Sanje Šprem da ne popusti pred brojnim pritiscima, sve u cilju  osiguravanja povećanja plaća svima, jer se oni godinama sustavno bore za... I da, tada počinje već nebrojeno puta i čujeno i viđeno - optužbe na račun Preporoda i našeg predsjednika Željka Stipića! I sve to  po starom i ustaljenom principu- kad je dobro, SHU je zaslužan! Kad nije dobro, uvijek imaju džokera u rukavu – kriv je Preporod! I tako već dugi niz godina, uvijek ispočetka, po istom modelu. U tekstu su se mogli pročitati i hvalospjevi kako, jadan, SHU nije izlazio s nekim informacijama u javnost jer, pazite  sad, oni „ NISU HTJELI UNIŠTAVATI JEDINSTVO I VJERU KOJU SU ZAPOSLENICI IMALI U NJIH“! I sve to usprkos činjenici da je Stipić  svo vrijeme imao „asa u rukavu“ u vidu “neskrivenog poticanja zabrane štrajka!“ jer bi se tada „mogao obrušiti na SHU jer je štrajk zabranjen jer ga mi nismo dobro organizirali!“  Dalje nema smisla nabrajati ni izdvajati napisano. Jer je tužno! I jadno!

Naime, ja ovu priču vidim puno drukčije. Prije svega ne razumijem kako se moglo uništavati nešto čega nije ni bilo!? Jer, istine radi, kad se govori o dva najjača sindikata i uništavanju međusobnog sindikalnog jedinstva, treba reći kako je za dojam sindikalnog jedinstva zaslužan jedino i isključivo Preporod! Zašto? Zato što ga „najjači sindikati“ prije kretanja u akciju nisu ni informirali o svojim namjerama, a kamoli pozvali na neki sastanak ili se , ne dao Bog, konzultirali. Čak ni onda kada je bilo svima sasvim jasno da se Preporod vrlo ozbiljno i u potpunosti priključio štrajku, budući smo štrajkali svaki dan. Pri tom, „Stipe u gostima“,  kako je spomenuta gđa. Tuškan, želeći valjda biti duhovita, prozvala našeg predsjednika Željka Stipića,  ni u jednoj izjavi za medije nije rekao baš ništa protiv „najjačih sindikata“ i njihovih čelnika! Nije rekao usprkos traženjima nekih naših članova, da se javnost upozna i s činjenicom ignoriranja i omalovažavanja kojima je Preporod bio izložen od strane „najjačih sindikata“. Naime,  ne samo da nije bilo jedinstva, nego nam se svakodnevno otežavao rad na terenu, obzirom da poslodavcu nismo mogli uručiti obavijest o štrajku prije konferencije za medije koju su svaki dan održavala dva „najjača sindikata“ i saznavati koje će županije idući dan štrajkati, jednako kao i ostala javnost,.  Doduše, u samom početku je izgledalo kako će se dogovor između Vlade i sindikata vrlo brzo postići, obzirom da je podrška ministrice bila velika, gotovo kao da je sama sudjelovala u organizaciji štrajka, pa se pretpostavljalo kako će zasluge i hvalospjeve za pobjedu u štrajku moći pripisati samo sebi. No, kad se situacija zakomplicirala ili, kako je to lijepo gđa. Tuškan nazvala – kad su „krenule političke igre“, - bilo je korisno osigurati se malo sa strane kako bi se, eventualna, vlastita odgovornost mogućeg neuspjeha mogla podijeliti. Tek od tog trenutka Preporod je bio dobrodošao! A o odgovornosti bi se sada zaista trebalo malo popričati!  Ima dosta toga za pojašnjavanje. I odgovori na neka pitanja bi se trebali dati. Npr. zašto smo uopće morali ići u štrajk? Zašto ovu jesen nismo pregovarali? Dakako, to je pitanje na koje možda ne bi trebala odgovarati gđa. Tuškan. Pretpostavka je da bi na  pitanje zašto je Kolektivni ugovor potpisan na 4 godine, puno bolje  mogla i trebala odgovoriti njena poslodavka, gđa. Šprem? Ili, zašto se povećanje plaća za sve ono o čemu je ministrica govorila, a vezano je za Školu za život, nije ugradilo u potpisani kolektivni ugovor? Prije godinu i pol dana se baš nikako nije moglo  pretpostaviti što to sve Škola za život nosi? I zašto ne dodatci na plaću? Pa i sam gospodin Mihalinec je nakon završenog štrajka pojašnjavao kako su „dodatci sigurniji“! A zakonitost štrajka? Osobno sam o mogućnosti proglašavanja štrajka protuzakonitim prvo čula od Viktora Gotovca, profesora s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu (a ono  što sam čula, nema baš puno veze sa Željkom Stipićem i njegovim „asom u rukavu“). Naime prof. Gotovac (pri tom je bilo i drugih koji su govorili isto) je tijekom ovog  štrajka u više navrata u medijima izjavljivao kako se štrajk može proglasiti nezakonitim, jer se koeficijenti ne uređuju kroz kolektivne ugovore već se uređuju Uredbom o koeficijentima  koja je ovlast  Vlade, a kada je nešto ovlast Vlade onda se oko toga ne može štrajkati! Istovremeno je rekao kako su sindikati mogli tražiti izmjene kolektivnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti (kako su to napravili liječnici) te tražiti dodatak zbog povećanih poslova radi kurikuluma i/ili sl. i tada bi zahtjev nedvojbeno bio zakonit! Dakle, zaključujem, „najjači sindikati“ su nas uveli u jednu, potencijalno, opasnu akciju! Svjesno ili nesvjesno! I jedno i drugo je prestrašno!  I to sasvim sigurno nema baš nikakve veze s nečijim „asom u rukavu“, a još manje „razmišljanjem odgovorno i hladne glave“ istih „najjačih sindikata“!. Baš kao ni konstatacija da je Preporod kroz Stipića „oslabio zajedničku pregovaračku poziciju“ dok su se oni trudili da „ne unište jedinstvo“. Naime, privid zajedništva je održavalo koliko toliko živim jedino ponašanje predsjednika Preporoda. Što je i danas provjerljivo iz niza medijskih zapisa. A „informacijom iznutra“ sa zadnjeg sastanka u Vladi, kojom je gđa. Tuškan pokušala, slobodno bih rekla, obmanuti naivne čitače svojih redaka, jer reći kako je „nakon konačne ponude Vlade definitivno mogla na red doći zabrana štrajka…“u najmanju ruku je smiješno. Naime, izjaviti kako bi nekome, bilo kome, palo na pamet da nakon više od mjesec dana trajanja štrajka, baš tada, isti taj štrajk proglasi nezakonitim, i sve to bez ozbiljnijih posljedica prvenstveno po samoga sebe,  i pri tom vjerujući kako će netko povjerovati u tu izjavu, krajnje je ponižavajuće! Moram još spomenuti i 25. studeni, prosvjed! S tim u vezi i poziv tri facebook grupe dva-tri dana ranije, upućene sindikatima od kojih su tražili pomoć svih sindikata u vidu omogućavanja učiteljima iz raznih krajeva Hrvatske dolazak na prosvjed. Pozivu se, osim Preporoda, nije odazvao nijedan drugi sindikat. Navodno se u to vrijeme održavao sastanak sindikalnih povjerenika u središnjici SHU. Dotični sastanak je napustila samo jedna njihova povjerenica. U početku smo svi mislili kako je kolegica predstavnik SHU.  No, nakon upućenih joj pitanja zašto se Preporod ignorira u ovom štrajku, zašto se ne obavještava o akcijama, ne informira ni o čemu i time stvara dodatne probleme na terenu, a cilj bi svima trebao biti isti, kolegica je izjavila kako Preporodu nitko ne priječi da u ovom štrajku sam osmisli svoje akcije. Jednako tako, rekla je, nitko mu ne brani da nazove čelnike dva „najjača sindikata“ ili dođe do njih i informira se o planiranim akcijama sindikata. Nakon očekivanih burnih reakcija sudionika sastanka, kolegica se izjasnila kako upućujemo pitanja na krivu adresu. Naime, pojasnila je kako ona na sastanku ne sudjeluje kao predstavnik SHU-a, već je njihov sastanak napustila i došla na ovaj sastanak odazivajući se pozivu svoje facebook grupe. Pametnom dosta! Posebno što se „najjači sindikati“ ni na koji način kasnije nisu odazvali! A 30-tak autobusa koji su dovezli učitelje na prosvjed, platio je Preporod. Toliko o jedinstvu, istom cilju  i zajedničkoj borbi! Osobno, po nizu dugogodišnjih postupaka SHU-a zaključujem kako su uvijek bili mnogo važniji neki, manji ili veći, ali uvijek nekako, gotovo osobni ustupci kroz kolektivne ugovore. Nisu se mogla vidjeti  značajnija i dugotrajnija promišljanja vidljiva  kroz ugrađivanja pogodnosti u kolektivne ugovore, u cilju dobrobiti svih djelatnika. A zajedništvo? Ono je oduvijek bila mislena imenica. I nisu u pitanju samo kolektivna pregovaranja, razmišljam i o Školi za život. O tome kako smo se naslušali, mjesecima prije uvođenja Škole za život, kako kvaliteta obrazovanja ovisi upravo o motiviranim, dobro plaćenim i educiranim učiteljima. Svi smo svjedočili vremenu koje je protjecalo, a adekvatna i kvalitetna edukacija je izostala. Samim tim i motivacija nije bila na visini. Kad je  Preporod, s tim u vezi,  počeo prikupljati potpise za peticiju kojom bismo tražili odgodu primjene Škole za život i time omogućili bolju pripremljenost učitelja i sustava u cjelini, baš u to vrijeme krenule su najave o povećanju plaća učiteljima. I to 4+2%. Tih svibanjskih dana to je izgledalo kao gotova stvar! Doimalo se kao da je stvar povećanja plaća dogovorena između „najjačih sindikata“ i  ministrice, te ju još samo treba sprovesti u djelo. Ali, ne lezi vraže, Škola za život je ušla u sve škole, učitelji rade nedovoljno educirani (što evidentno nikoga ne brine), a na kraju smo se i za plaće i za dostojanstvo morali sami izboriti na cesti! Pobjedom pak moramo proglasiti povećanje plaća koje će se po Sporazumu, u punom opsegu, dogoditi tamo neke 2021. Želim vjerovati da hoće! I ovaj puta. Baš kao što sam vjerovala i Sporazumu iz 2009. zbog kojeg sam danas na sudu! Razmišljam i o zajedništvu koji se u tekstu spominje kao krimen Preporoda,  obzirom da, za razliku od „dva najjača sindikata“, nije za suradnju. Osobno, sve mi se više čini kako baš i nisam dobrohotna poput našeg predsjednika! Ja, naime nekako ne mogu ( ili ne želim, nisam sasvim sigurna) neke stvari predsjednici Šprem zaboraviti. Tako na primjer jako dobro pamtim kako je neposredno nakon potpisivanja kolektivnog ugovora u svibnju 2018. (na četiri godine!) rekla  kako bi bilo bolje da mi u Preporodu (ili je mislila samo na Stipića?!?) nešto radimo, osim što samo kritiziramo. Razumljivo je kako njoj nije rad kad se borimo za vraćanje plaća učiteljima i stručnim suradnicima u posebnim ustanovama ( 28. lipnja 2018. „Svi smo mi posebni“),  budući je ona osobno kriva što su, ležerno ispregovaranim kolektivnim ugovorima, plaće neopravdano smanjene, nije joj rad ni kada se borimo za pravedne plaće učiteljima (jednosatni štrajk 28.studenog 2018.), ni kada se borimo za dignitet učitelja (15. prosinca 2018. „Za sigurnu školu“), ni kada tražimo izmjene Kaznenog zakona po kojima bi se izricale iste kazne za nasilje nad liječnicima i učiteljima (prisjećanja radi - 7. lipnja 2018. Preporod je prikupio 10 000 potpisa za peticiju  kojom je  tražio jednaku zaštitu od nasilja koju su zaposlenici u zdravstvenim ustanovama dobili), kada upozoravamo na nelegalna zapošljavanja po školama (16. rujna 2016. „Pet do 12“), kada se borimo za pravičnu naknadu prijevoza, kad se borimo za prava učitelja u produženom boravku… Sve to za predsjednicu Šprem nije nikakav rad! Pa onda valjda, u cilju zajedništva i zajedničkog djelovanja za dobrobit učitelja i svih ostalih djelatnika u obrazovanju, nema potrebe te akcije i zahtjeve ni podržati. Obzirom na moj, gore spomenuti karakter, prisjećam se tako i nekih detalja koji „idu u prilog“ izjavi gđe. Tuškan o SHU-ovskoj toleranciji, uvažavanju, zajedništvu, poštenju, transparentnosti…Sjećanja su vezana uz prebrojavanje sindikalnog članstva zbog određivanja reprezentativnosti i pregovaračkog tima za GKU 2018. Ovaj, četverogodišnji GKU! Ovaj, u  kojem se nisu mogli predvidjeti povećani poslovi zbog nastupajuće Škole za život! Naime, tih dana se predsjednica „najjačeg sindikata“ svim silama trudila da Preporod nikako ne postane dio pregovaračkog tima, pri čemu je (upitni) manjak od nešto manje od 300tinjak članova presudio i u pregovaračkom timu nije bilo Preporoda. Dugo pamtim, pa sam se  tako prisjetila i 22. ožujka 2017. i pregovora za onaj kratkoročni i brzinski ispregovaran  GKU. Vodeći zapisnik s pregovora za potrebe našeg sindikata, zamolila sam predsjednicu Šprem da mi potvrdi jesam li dobro čula  „kako se ne protivi ulasku ravnatelja u Povjerenstva za viškove i manjkove, ali se protivi ulasku člana Sindikata Preporod, smatrajući kao bi taj čin smatrala marginalizacijom Sindikata hrvatskih učitelja“. Odgovorila mi je kako nisam službeni zapisničar MZOŠ-a pa mi ne mora ništa ponavljati! I nije! Ali sasvim je sigurno da je SHU-a za suradnju i zajedništvo!!! A „Stipe u gostima“? On?  On je mrski neprijatelj! Što on ima pitati ljude jesu li zadovoljni kolektivnim ugovorom, Sporazumom, Školom za život, Loomenom, što on ima anketirati učitelje u produženom boravku (za koje ministrica nije, u ovoj turi, ni kurikulume osmislila)…?  I onda se još usuđuje javno obznaniti te rezultate!? A lijepo ima tijela, kao i svi ostali sindikati, koja bi, najvjerojatnije, trebala i misliti umjesto učitelja i ostalih djelatnika, jer oni su odabrani i valjda znaju bolje što je za njih dobro! Da, vjerojatno bismo se trebali ugledati na njih! Na  SHU-a i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama,  koji su to lijepo uredili svojim aktima i duuuugi niz godina sve odlično funkcionira! I na kraju, sva je sreća da je ovaj štrajk i ova borba koju su „najjačii sindikati vodili pod navalama bijesa, afekta i pod utjecajem raznoraznih širitelja mržnje, ali iskreno, pošteno i dostojanstveno usprkos pucanju u leđa, uspjela“! Eto, baš im hvala na  njihovoj svekolikoj suradnji i ustrajnosti u zajedništvu! Posebno mi je drago što sam svemu tome mogla i osobno svjedočiti!