kolumna LADISLAV TOMIČIĆ Oni odgajaju djecu sami protiv svih Piše: Ladislav Tomičić Izvorni link: Novi list, 09.12.2018. Profesor Tehničke škole u Čakovcu Franjo Dragičević možda će dobiti otkaz. O incidentu zbog kojeg bi mogao biti najstrože kažnjen mediji su hrvatsku javnost izvijestili u srijedu, bombastičnim naslovima koji garantiraju dobru klikanost: »Profesor u Čakovcu pod satom fizički napao učenike: Jednog je udarao u glavu«, »Nezapamćeni incident u srednjoj školi u Čakovcu: Profesor fizički nasrnuo na dvojicu 16-godišnjih učenika! Intervenirala i policija«. – Profesor je znao lomiti trokute, vikati, vrijeđati učenike, bilo je svašta, prijetnje..., prijetio je da će zvati policiju, svašta..., rekao je jedan od neimenovanih učenika novinarima. Nakon ovakvih naslova i svjedočenja iz Tehničke škole ostalo je samo da Franju Dragičevića stroga, ali pravedna javnost divljeg istoka uvalja u katran i perje i pusti ga da trči središtem grada. Međutim, već dan kasnije u medijima smo mogli čuti drugu stranu priče, koja kaže da su učenici gađali profesora kredom, da je jedan od njih pljunuo na stol, nakon čega je Franjo Dragičević naprosto – »pregorio«. – Ja sam odreagirao na način, kad sam ustanovio koji je učenik to napravio, da sam ga gurnuo nogom, nisam ga ozlijedio. Onda sam u kabinetu, nisam ga mlatio, ali sam gurnuo isto tako drugog učenika. On je pljunuo na stol učenika, pa sam prema obojici primijenio isti tretman. Ja sam to napravio i ako bih morao, opet bi napravio, sram me da sam morao, rekao je u svoju obranu profesor, kojem je ostalo godinu dana do mirovine. Također, profesor je rekao i najvažniju, ključnu stvar, koja bi hrvatsku javnost i obrazovni sustav morala zaintrigirati više od bombastičnih naslova: »Mene ne štiti sustav, mene ne štiti uprava škole, ravnatelji su ok, ali sustav nastavnike ne štiti.« Uistinu, iza Franje Dragičevića stao je njegov ravnatelj, ali taj kolegijalni istup ne mora značiti ništa pred paragrafima iz kojih će resorno ministarstvo zagrabiti i po njima suditi neprimjeren postupak čakovečkog profesora. Da bi kazna mogla biti oštra daje naslutiti prva reakcija Ministarstvo znanosti i obrazovanja, iz kojeg su poručili da je »škola mjesto nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja«. Međutim, pri »suđenju« čakovečkom profesoru, Ministarstvo znanosti i obrazovanja moralo bi uzeti u obzir i vlastiti dio krivnje, jer slučaj nasilja u tehničkoj školi naprosto se mora sagledati kao dio šireg društvenog (i obrazovnog) konteksta, odnosno situacije u školstvu koja dovodi do ovakvih slučajeva. Naime, nastavnici i profesori u hrvatskim školama nerijetko su izloženi dugogodišnjem maltretiranju, a da pritom ne postoji pravi i učinkovit način koji ih od takvog maltretiranja može zaštititi. Svi koji su zaposleni u školstvu znaju da je ovaj problem naročito izražen u tehničkim i strukovnim školama, onima gdje gro učeničke populacije čine muška djeca. Rad u ovim školama ponekad je neizdrživ, jer zapravo ne postoji sustav mjera koji bi obuzdao neodgojene i nasilne učenike, kakvih ima u svakoj školi. Još 2012. godine zaposleni u školama pisali su peticiju kojom su od resornog ministarstva tražili uvođenje sustava učinkovitijih pedagoških mjera, navodeći kako vjeruju da bi takve mjere pomogle »vraćanju reda u hrvatske odgojno-obrazovne ustanove«. Naravno, peticija je ostala mrtvo slovo na papiru; na ono na što su se žalili 2012. godine zaposleni u školstvu se žale i danas. Tad su tvrdili da sustav uopće ne predviđa načine suzbijanja ekscesnog ponašanja učenika. Zapravo, hrvatski obrazovni sustav otišao je u drugu krajnost. Iz vremena u kojem su nastavnici i profesori u školama bili bog i – doslovno – batina, stigli smo u vrijeme kad ljudi koji školuju našu djecu ne uživaju nikakav autoritet, a sam posao kojim se bave u potpunosti je obezvrijeđen pa se svakih nekoliko godina s državom moraju natezati za par stotina kuna. Roditelji koji su im nekoć na roditeljskom govorili – »tuci ga kao da je tvoj«, danas su vrlo često u potpunosti nespremni prihvatiti da im je dijete neodgojeno ili čak nasilno. U takvim okolnostima, ljudi koji bi trebali djecu nečemu naučiti zapravo su ostavljeni na vjetrometini, sami protiv svih. Zbog svega navedenog, resorno ministarstvo i sveukupna javnost za profesora Tehničke škole iz Čakovca Franju Dragičevića morali bi imati puno razumijevanja. Incident u Čakovcu ne bi smio biti povod za otkaz. Prije bi trebao biti povod za donošenje niza mjera koje će nastavnicama i nastavnicima, profesoricama i profesorima napokon omogućiti da u normalnim okolnostima rade svoj vrlo važan i odgovoran posao.