Zakinute radnike može se podijeliti u nekoliko skupina. Prvu skupinu čine radnici kojima se isplaćuje naknada u visini stvarnih ili umanjenih troškova javnog prijevoza koji radnicima, zbog rijetkih linija, omogućava dolazak na posao uz veliki gubitak vremena. U praksi se nekažnjeno krši odredba prema kojoj u slučaju čekanja prijevoza duže od 45 odnosno 30 minuta radnik ostvaruje pravo na korištenje osobnog automobila.
Drugoj zakinutoj skupini pripadaju radnici koji imaju više mogućnosti korištenja organiziranog prijevoza, npr. prijevoz autobusom ili vlakom. Njima poslodavci uvijek priznaju onaj jeftiniji prijevoz. U pravilu se radi o prijevozu vlakom. Bizaran je primjer učiteljice iz Daruvara kojoj se isplaćuju troškovi prijevoza vlakom, iako je zadnji vlak prugom u mjestu gdje dotična radi prošao prije 10-ak godina.
Trećoj skupini pripadaju radnici koji, zbog nepostojanja organiziranog javnog prijevoza, ostvaruju pravo na korištenje osobnog automobila. Njima je priznat trošak u visini 0.75 kn/km, odnosno 0.65kn/km. Spomenuti je iznos utvrđen odokativno bez ikakvih izračuna o tome koliko iznosi stvarni trošak. Punih 5 godina ne želi se ispraviti postojeće rješenje.
Nastojeći saznati o kolikom se zakidanju radi, ali ponajprije iz razloga da se u novom kolektivnom ugovoru ugovori pravično rješenje, Sindikat Preporod je dao izraditi vještačenje o cijeni o visini stvarnog troška korištenja osobnog automobila. Želja nam je bilo jednom za svagda prekinuti s dosadašnjom praksom odokativnog ugovaranja važnih materijalnih prava.
Rezultati provedenog vještačenja su pokazali da su pojedinci, koji dnevno putuju na udaljenostima između 100 i 200 km, na razlici između ugovorene visine naknade i visine stvarnog troška zakinuti i za više od 50 tisuća kuna. Ti su radnici, doslovce, dovedeni na prosjački štap. Njihovi automobili su 5 godina stariji te se njihova starost sada kreće između 10 i 20 godina. O kupovini čak i polovnih vozila ne mogu ni sanjati. Sve je više njih koji jedini izlaz vide u napuštanju npr. posla u školi.
Kako ovih dana pregovori o novom TKU-u ulaze u odlučujuću fazu, a kako je naknada za prijevoz jedno od materijalnih prava oko kojeg će se najviše lomiti koplja, zbog važnosti ovog pitanja odlučili smo se za javno predstavljanje rezultata provedenog vještačenja.
Osim vještačenja u Preporodu smo izradili i analizu važećih kolektivnih ugovora u javnim poduzećima (Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske autoceste…). Iz analize jasno proizlazi kako za pojedina rješenja ne treba otkrivati toplu vodu jer su ih predstavnici iste države, koja na prijevozu zakida učitelje, liječnike i medicinske sestre, već ugradili u kolektivne ugovore (npr. formulacija o nadoknadi troška koji je najpogodniji za poslodavca, ali i koje radniku osigurava najkraće vrijeme čekanja prijevoza.
Sindikalna je strana u pregovore o prijevozu, među ostalim, ušla i s vještačenjem prof. Željka Marušića. Vladina strana, zasad nije ponudila nikakve izračune koji bi osporili rezultate vještačenja. Vođeni krilaticom Svoje nemamo, vaše nećemo pojedini predstavnici Vlade zasad tek omalovažavaju argumentirani zahtjev sindikalne strane. Sramotno je da ista vlast koja pojedinim interesnim skupinama značajno diže visinu njihovih primanja i predviđa poboljšanje pojedinih prava, istovremeno uporno odbija radnicima u javnim službama nadoknaditi njihov stvarni trošak.
KOLIKO DRŽAVA NA PRIJEVOZU ZAKIDA UČITELJE, LIJEČNIKE, MEDICINSKE SESTRE?
Jedno od pitanja koje, pored preniskih plaća, ponajviše muči radnike u javnim službama, a napose učitelje i nastavnike kojih je ponajviše, pitanje je neuređenosti prava na naknadu za prijevoz. Zahvaljujući loše ugovorenom pravu, unatrag 5 godina, dakle, u vrijeme važenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, deseci tisuća radnika u školstvu, zdravstvu, znanosti, socijalnoj skrbi i kulturi značajan dio svojih putnih troškova moraju plaćati iz vlastitoga džepa.
Zakinute radnike može se podijeliti u nekoliko skupina. Prvu skupinu čine radnici kojima se isplaćuje naknada u visini stvarnih ili umanjenih troškova javnog prijevoza koji radnicima, zbog rijetkih linija, omogućava dolazak na posao uz veliki gubitak vremena. U praksi se nekažnjeno krši odredba prema kojoj u slučaju čekanja prijevoza duže od 45 odnosno 30 minuta radnik ostvaruje pravo na korištenje osobnog automobila.
Drugoj zakinutoj skupini pripadaju radnici koji imaju više mogućnosti korištenja organiziranog prijevoza, npr. prijevoz autobusom ili vlakom. Njima poslodavci uvijek priznaju onaj jeftiniji prijevoz. U pravilu se radi o prijevozu vlakom. Bizaran je primjer učiteljice iz Daruvara kojoj se isplaćuju troškovi prijevoza vlakom, iako je zadnji vlak prugom u mjestu gdje dotična radi prošao prije 10-ak godina.
Trećoj skupini pripadaju radnici koji, zbog nepostojanja organiziranog javnog prijevoza, ostvaruju pravo na korištenje osobnog automobila. Njima je priznat trošak u visini 0.75 kn/km, odnosno 0.65kn/km. Spomenuti je iznos utvrđen odokativno bez ikakvih izračuna o tome koliko iznosi stvarni trošak. Punih 5 godina ne želi se ispraviti postojeće rješenje.
Nastojeći saznati o kolikom se zakidanju radi, ali ponajprije iz razloga da se u novom kolektivnom ugovoru ugovori pravično rješenje, Sindikat Preporod je dao izraditi vještačenje o cijeni o visini stvarnog troška korištenja osobnog automobila. Želja nam je bilo jednom za svagda prekinuti s dosadašnjom praksom odokativnog ugovaranja važnih materijalnih prava.
Rezultati provedenog vještačenja su pokazali da su pojedinci, koji dnevno putuju na udaljenostima između 100 i 200 km, na razlici između ugovorene visine naknade i visine stvarnog troška zakinuti i za više od 50 tisuća kuna. Ti su radnici, doslovce, dovedeni na prosjački štap. Njihovi automobili su 5 godina stariji te se njihova starost sada kreće između 10 i 20 godina. O kupovini čak i polovnih vozila ne mogu ni sanjati. Sve je više njih koji jedini izlaz vide u napuštanju npr. posla u školi.
Kako ovih dana pregovori o novom TKU-u ulaze u odlučujuću fazu, a kako je naknada za prijevoz jedno od materijalnih prava oko kojeg će se najviše lomiti koplja, zbog važnosti ovog pitanja odlučili smo se za javno predstavljanje rezultata provedenog vještačenja.
Osim vještačenja u Preporodu smo izradili i analizu važećih kolektivnih ugovora u javnim poduzećima (Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske autoceste…). Iz analize jasno proizlazi kako za pojedina rješenja ne treba otkrivati toplu vodu jer su ih predstavnici iste države, koja na prijevozu zakida učitelje, liječnike i medicinske sestre, već ugradili u kolektivne ugovore (npr. formulacija o nadoknadi troška koji je najpogodniji za poslodavca, ali i koje radniku osigurava najkraće vrijeme čekanja prijevoza.
Sindikalna je strana u pregovore o prijevozu, među ostalim, ušla i s vještačenjem prof. Željka Marušića. Vladina strana, zasad nije ponudila nikakve izračune koji bi osporili rezultate vještačenja. Vođeni krilaticom Svoje nemamo, vaše nećemo pojedini predstavnici Vlade zasad tek omalovažavaju argumentirani zahtjev sindikalne strane. Sramotno je da ista vlast koja pojedinim interesnim skupinama značajno diže visinu njihovih primanja i predviđa poboljšanje pojedinih prava, istovremeno uporno odbija radnicima u javnim službama nadoknaditi njihov stvarni trošak.
Zakinute radnike može se podijeliti u nekoliko skupina. Prvu skupinu čine radnici kojima se isplaćuje naknada u visini stvarnih ili umanjenih troškova javnog prijevoza koji radnicima, zbog rijetkih linija, omogućava dolazak na posao uz veliki gubitak vremena. U praksi se nekažnjeno krši odredba prema kojoj u slučaju čekanja prijevoza duže od 45 odnosno 30 minuta radnik ostvaruje pravo na korištenje osobnog automobila.
Drugoj zakinutoj skupini pripadaju radnici koji imaju više mogućnosti korištenja organiziranog prijevoza, npr. prijevoz autobusom ili vlakom. Njima poslodavci uvijek priznaju onaj jeftiniji prijevoz. U pravilu se radi o prijevozu vlakom. Bizaran je primjer učiteljice iz Daruvara kojoj se isplaćuju troškovi prijevoza vlakom, iako je zadnji vlak prugom u mjestu gdje dotična radi prošao prije 10-ak godina.
Trećoj skupini pripadaju radnici koji, zbog nepostojanja organiziranog javnog prijevoza, ostvaruju pravo na korištenje osobnog automobila. Njima je priznat trošak u visini 0.75 kn/km, odnosno 0.65kn/km. Spomenuti je iznos utvrđen odokativno bez ikakvih izračuna o tome koliko iznosi stvarni trošak. Punih 5 godina ne želi se ispraviti postojeće rješenje.
Nastojeći saznati o kolikom se zakidanju radi, ali ponajprije iz razloga da se u novom kolektivnom ugovoru ugovori pravično rješenje, Sindikat Preporod je dao izraditi vještačenje o cijeni o visini stvarnog troška korištenja osobnog automobila. Želja nam je bilo jednom za svagda prekinuti s dosadašnjom praksom odokativnog ugovaranja važnih materijalnih prava.
Rezultati provedenog vještačenja su pokazali da su pojedinci, koji dnevno putuju na udaljenostima između 100 i 200 km, na razlici između ugovorene visine naknade i visine stvarnog troška zakinuti i za više od 50 tisuća kuna. Ti su radnici, doslovce, dovedeni na prosjački štap. Njihovi automobili su 5 godina stariji te se njihova starost sada kreće između 10 i 20 godina. O kupovini čak i polovnih vozila ne mogu ni sanjati. Sve je više njih koji jedini izlaz vide u napuštanju npr. posla u školi.
Kako ovih dana pregovori o novom TKU-u ulaze u odlučujuću fazu, a kako je naknada za prijevoz jedno od materijalnih prava oko kojeg će se najviše lomiti koplja, zbog važnosti ovog pitanja odlučili smo se za javno predstavljanje rezultata provedenog vještačenja.
Osim vještačenja u Preporodu smo izradili i analizu važećih kolektivnih ugovora u javnim poduzećima (Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske autoceste…). Iz analize jasno proizlazi kako za pojedina rješenja ne treba otkrivati toplu vodu jer su ih predstavnici iste države, koja na prijevozu zakida učitelje, liječnike i medicinske sestre, već ugradili u kolektivne ugovore (npr. formulacija o nadoknadi troška koji je najpogodniji za poslodavca, ali i koje radniku osigurava najkraće vrijeme čekanja prijevoza.
Sindikalna je strana u pregovore o prijevozu, među ostalim, ušla i s vještačenjem prof. Željka Marušića. Vladina strana, zasad nije ponudila nikakve izračune koji bi osporili rezultate vještačenja. Vođeni krilaticom Svoje nemamo, vaše nećemo pojedini predstavnici Vlade zasad tek omalovažavaju argumentirani zahtjev sindikalne strane. Sramotno je da ista vlast koja pojedinim interesnim skupinama značajno diže visinu njihovih primanja i predviđa poboljšanje pojedinih prava, istovremeno uporno odbija radnicima u javnim službama nadoknaditi njihov stvarni trošak.