Piše: Željko Stipić, 22.07.2019. Stvarno nije potrebno biti stručnjak za obrazovanje kako bi se shvatilo da se tri najvažnija ispita državne mature ne smiju organizirati dok traje nastava. Tada je je neminovno nastavni proces poremećen. Ako se matura i nastava istovremeno obavljaju u zadnjim tjednima nastave, onda su učenici, koji još pohađaju nastavu, ti koji će biti najviše zakinuti. Kako je gradivo prethodno uglavnom savladano, u zadnjem tjednu se ili ispituje ili se zaključuju ocjene. Najčešće se radi o ispravljanju negativnih ocjena ili  podizanju ocjena kojima učenici nisu zadovoljni. U razredu tada nerijetko, poslužimo se stihom retro grupe Bang Bang, „napetost se može rezat nožem“. Tih dana u školama nema nikog tko nije pod stresom, od učenika i njihovih roditelja do učitelja, pedagoga i ravnatelja. I baš u tim posljednjim danima nastave nagodinu će se 5. lipnja polagati engleski jezik, 16. lipnja hrvatski, a 17. lipnja matematika. 17. lipnja je, podsjetimo se, zadnji nastavni dan.  Vratili smo se tako sumanutoj praksi koja je, barem smo tako neki pomislili, zasvagda napuštena. Sa, stari bi Zagrepčanci rekli, krajcanjem državne mature i nastave bilo je problema od samih početaka. Nekoliko nam je  godina trebalo da shvatimo da nije mudro polagati ispit prije nego što se odslušalo gradivo, pa smo na jedvite jade napustili polaganje ispita u ožujku, travnju…  Sada se ponovno vraćamo skoro tamo gdje smo nekada bili. Iako je Kalendar provedbe ispita državne mature objavljen, i od plakanja nad prolivenim mlijekom nema neke koristi, vrijedi nam se ipak  podsjetiti barem nekih štetnih posljedica  održavanja ispita državne mature u zadnjim tjednima  nastavne godine. Ovo rješenje naštetit će učenicima od prvog do trećeg razreda, ali i njihovim nastavnicima. A teško je vidjeti da će ikakvu korist od novog rješenja imati i sami maturanti. Učenicima će značajno biti smanjene šanse da se u posljednji čas domognu željenih ocjena. Ako zbog manjka prostora dođe do skraćivanja satova za 10 ili čak 15 minuta, ovo će se  neminovno odraziti i na ispravljanje ocjena. Svi koji u školama radimo, znamo koliko je tada doslovce svaka minuta važna. I nama i učenicima. Ako čak i ne dođe do skraćivanja nastavnih sati, učenici će svoju slamku spasa pokušat uhvatiti pred nastavnicima koji su cijelo jutro proveli dežurajući na maturalnom ispitu. Učenike, koji su se prethodno iscrpili možda i   cjelonoćnim učenjem, ispitivat će nastavnici koji su se cijelo prijepodne iscrpili nadgledajući  maturu. Nije lako pronaći ikakvo, a kamoli suvislo, objašnjenje za ovu situaciju. To što kalendar mature donosi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje, a kalendar školske godine  Ministarstvo, ne objašnjava ama baš ništa. Rad obiju ustanova bi morao biti koordiniran. Osim toga i jedni i drugi bi trebali biti upoznati s posljedicama istovremenog održavanja mature i nastave. Po svemu sudeći  iza ovoga šlamperaja stoji birokratska nezainteresiranost  i neodgovornost. Dokle god prosvjetna administracija bude s lakoćom griješila, a nakon toga unedogled otezala s ispravljanjem pogrešaka, suštinskih promjena u obrazovanju neće biti. Da tomu nije tako, ministrica bi istog trena naložila da se nagodinu engleski jezik, kao uostalom i hrvatski i matematika, polažu nakon okončanja nastave.  Promašaji se događaju svima, ali se odgovorni od neodgovornih razlikuju po tome što prvi, za razliku od drugih, svoje propuste prvo priznaju, nakon toga isprave, te se naposljetku za njih i ispričaju.