GOTOVAC: Lockdown nije pojam iz Zakona o radu, jedino slično što možemo u samom Zakonu naći jest lockout. To je mehanizam obrane poslodavca na već započeti štrajk. O tome ovdje ne možemo govoriti.
Prisilno okončanje, zatvaranje, nekih aktivnosti, poslovanja, djelatnosti, zabrane rada predstavljaju određene mjere koje javne vlasti poduzimanju pod određenim uvjetima. To svakako nisu redovite mjere niti se poduzimaju u okviru redovitog djelovanja, te ih niti Zakon o radu posebno ne adresira.
Činjenično – ako i kada javna vlast poduzme određene takve izvanredne mjere oni na koje će se odnositi imat će ih primijeniti jer će one, svakako, sa sobom nositi i sankcije za njihovo kršenje. A te sankcije, znademo, mogu biti i prilično odvraćajuće. Uz to, očekujem kako će osim mjera zabrane, zatvaranja, ograničenja, ići i mjere potpore, pomoći, onima koji će tim mjerama ponajviše biti pogođeni.
Naravno, bilo bi dobro da te mjere mogu biti sasvim razmjerne šteti koja će nastupiti, no svjesni smo kako to neće biti moguće. Nadajući se kako smo se uspjeli pripremiti na šok ove krize pa i pozitivnim gospodarskim kretanjima u prethodnom razdoblju, smatram potrebnim da se poduzme sve da trenutni šok ne odvede u širu gospodarsku stagnaciju, krizu, recesiju i sa tim povezane društvene probleme. U svakom slučaju prave adrese za komentar predviđenih mjera bit će gospodarstvenici, ekonomski stručnjaci i znanstvenici, pa i komentatori vašeg medija.
TELEGRAM: Što je s tvrtkama koje zabilježe dramatičan pad prihoda i objektivno neće biti u mogućnosti isplaćivati plaće? Očekujete li neku vrstu suspenzije Zakona u radu, naravno uz jamstvo vraćanja na staro nakon krize ili slično? Očekujete li zamrzavanje kolektivnih ugovora?
GOTOVAC: Ne bih volio biti ispasti fatalist, alarmist, paniker, netko tko zbunjuje i uzbuđuje javnost, no – da, moguće je kako će inicijalni šok voditi i do značajnijih problema nekim poduzetnicima, poslodavcima, čak i da će doći do kumulacije negitivnih posljedica s nekim drugim negativnim kretanjima ili događajima.
Znamo da postoji teret presuđenih obveza prema liječnicima u javnom zdravstvenom sustavu, znamo da postoje i tužbe općenito u javnim službama s osnova zahtjeva za povećanje osnovice plaća za 2016. godinu, kao i neki drugi tereti stoje kao damoklov mač nad javnim i državnim sustavom, te društvom općenito. To su problemi koji se vuku, ali to je i rezultat manjka kapaciteta, želje i volje svih nas, da se država i društvo mijenjaju, da zajedno djelujemo na način da oni budu progresivni i održivi, sada u ekonomskom smislu. Rezultat je to naše neodgovornosti.
Ne očekujem neko značajnije djelovanje na uređenje radnih obveza sada, u ovoj krizi, koja nas – nadam se – neće zahvatiti niti tako značajno, duboko i trajno kao neka bliske pogođene države. No, kod donošenja svakog zakona, posebno onih s društvenim, gospodarskim implikacijama, moramo biti svjesni svojih sposobnosti da sve obveze poštujemo, kao u braku – i u dobru i u zlu, i u rastu i u krizi. To znači da je moguće da u krizi sve učinimo da nas ona što je moguće manje pogodi, ali da nakon nje moramo rješavati sve njezine negativne posljedice.
U tom pogledu možda će i negativnost ovog šoka krize biti prilika da pokušamo bolje i racionalnije urediti svoje društvo i državu, sve one javne sustave – zdravstvo prije svega – kojima se i sada bavimo i od kojih očekujemo rješenja, ali i privatni poduzetnički sektor koji treba bit vrelo inovativnosti ekonomske progresivnosti.
Što se kolektivnih ugovora tiče, da, morat ćemo sračunati sve troškove i koristi, vidjeti kako i koliko se mogu ispunjavati. Da, to ih čak može dovesti u pitanje. I ne samo njih nego sve one javne sustave koji su iz javnih sredstava financirani. I, da, to je predmet za šire promišljanje kakvu državu i društvo želimo i kako ih postići.
TELEGRAM: Očekujete li da će se nekom hitnom uredbom omogućiti lakše smanjenje plaća u pogođenim tvrtkama?
GOTOVAC: Ne. Ne očekujem to, niti bih to želio. Tome nikada nije dobro pristupiti stohastički, panično, to krizu može samo produbiti i izazvati i teže društvene posljedice od onih ekonomskih. Nadajmo sa i da sama kriza neće trajati toliko dugo da bi rezovi trebali biti tako neselektivni i duboki. No, nakon krize valja promišljati budućnost, a ne političku i ekonomsku arheologiju kojom se naše društvo previše zanosi.
TELEGRAM: Čini se kako postoji šum u komunikaciji i oko nekih najjednostavnijih pojmova; tko plaća radnika u slučaju obligatorne samoizolacije? Mnogi građani prijavljuju da ih je poslodavac primorao da otvaraju godišnje odmore nakon što su ih liječnici uputili na obaveznu samoizolaciju. Je li to dozvoljeno?
GOTOVAC: Samoizolacija je kao mjera u rukama zdravstvene struke. To je redovna mjera samo što nam se, zbog intenziteta i javnog praćenja postojeće epidemije, češće pojavljuje u komunikaciji.
U to vrijeme rad radnika nije na raspolaganju poslodavcu, a naknada plaće u situaciji nemogućnosti obavljanja rada pada na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iznos naknade plaće za mjesec ne može za puno radno vrijeme iznositi više od iznosa proračunske osnovice uvećanog za 28% – naravno, ako bi plaća nekog radnika bila niža tada bi i naknade plaće za tu osobu bila razmjerna.
Poslodavcu pak nastupa šteta u vidu nedostupnosti rada izoliranog radnika. I, kada već poslodavcu, radnik nije dostupan proizvodnje padaju, smanjuju se i reduciraju, pa poslodavac promišlja kako da si umanji štetu u poslovanju koju očekuje. Kad se radnik vrati na posao poslodavac mora njegovim radom nadoknaditi proizvodnju, pa mu je neprihvatljivo da radnik tada koristi godišnji odmor. Slijedom toga neki poslodavci vrijeme samoizolacije radniku određuju i vode kao godišnji odmor, ponekad postupajući čak i protivno zakonskim obvezama savjetovanja u vezi s određivanjem godišnjeg odmora i obavješćivanja o korištenju godišnjeg odmora.
Također, nekim radnicima koji imaju plaću za vrijeme godišnjeg odmora veću od naknade koja bi im pripadala za vrijeme izolacije, to može čak ići u korist i oni sami mogu to inicirati.
No, izravan odgovor na ovo pitanje jest – poslodavac radnika ne može prisiliti da u ovom razdoblju, kada bi se utvrdila obveza izolacije, prihvati vođenje evidencije razdoblja kao godišnjeg odmora, to nije zakonito.
TELEGRAM: Što ako radnik samoinicijativno ode u samoizolaciju?
GOTOVAC: Status kliconoše, odnosno mogućeg kliconoše, može i treba biti utvrđen i slijedom toga trebaju biti naređene određene mjere zdravstvene zaštite. “Samoinicijativna samoizolacija”, koju smo čak i medijski popularizirali, može biti iskaz vrlo odgovornog ponašanja, no nije dispozicija popraćena u propisima. Taj radnik nema pravo na naknadu plaće kao osobi koja je izolirana, a moguće je i da bi poslodavac takvo jednostrano postupanje tretirao nedolaskom na posao i, slijedom toga, sankcionirao.
Molim, tko smatra da postoje razlozi da bude izoliran neka o tome obavijesti odgovarajuće tijelo zdravstvene zaštite i neka se drži njihovih uputa i odluka te tim temeljem ostvaruje svoja prava. Nažalost, nismo svi u statusu određenih profesija ili dužnosti, koje nam omogućavaju ležerniji pristup, da tako nazove tu “samoinicijativnu samoizolaciju”.
Ovdje valja naglasiti i dvostrani karakter radnog odnosa i dvostrano obvezivanje u njemu, čemu nije imanentno da bi ma koja strana u tom pravnom odnosu narušavala sve obveze i prava koja iz tog odnosa slijede – za radnika obvezu osobnog obavljanja rada, a za poslodavca obvezu isplate plaće za izvršen rad.
TELEGRAM: Postoji li još potencijalnih scenarija koje smo propustili primijetiti?
GOTOVAC: Vjerojatno je mnogo potencijalnih, manje ili više mogućih ili izvjesnih scenarija, no valja nam ići korak po korak. I, da ne bih gatao ili zazivao optimistične ili pesimistične ishode. Ukazao bih na jednu dobru stvar. Već danas, u odgovoru na pitanja i nejasnoće, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dalo je prijedloge odgovora na neka učestala pitanja iz radnih odnosa.
Znači da postoji namjera da se panika, strah i kriza sama kontrolira, šteta spriječi… A za to je najbolji način onaj u kojem svi znamo svoja prava i obveze i u skladu s time se ponašamo i djelujemo. Ministarstvo je to na svojim službenim stranicama detaljno opisalo u rubrici o radnim odnosima u doba epidemije Covid 19.
Kako u ovom kaosu pravno zaštititi radnike i pomoći poslodavcima? Razgovaramo s cijenjenim profesorom
Piše: Ana Raić Knežević, Telegram.hr, 18.03.2020.
Zbog brzine kojom stižu vijesti i nepredvidive situacije u kojoj smo se posljednjih dana našli, u javnosti vlada konfuzija i oko najosnovnijih pojmova, poput toga kako će građani u izolaciji biti plaćeni. Dok čekamo da Vlada do kraja precizira najavljene mjere, potražili smo stručnjaka za radno pravo kako bismo razgovarali o mogućnostima zaštite radnika u kaosu te, istovremeno, modelima pomoći poslodavcima na udaru.
O toj temi, u kontekstu Zakona o radu, razgovarali smo s Viktorom Gotovcem, izvanrednim profesorom s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
TELEGRAM: Što kada dođe do lockdowna, odnosno zatvaranja određenih industrija, što je jedna od mjera koje ja Vlada potvrdila?
GOTOVAC: Lockdown nije pojam iz Zakona o radu, jedino slično što možemo u samom Zakonu naći jest lockout. To je mehanizam obrane poslodavca na već započeti štrajk. O tome ovdje ne možemo govoriti.
Prisilno okončanje, zatvaranje, nekih aktivnosti, poslovanja, djelatnosti, zabrane rada predstavljaju određene mjere koje javne vlasti poduzimanju pod određenim uvjetima. To svakako nisu redovite mjere niti se poduzimaju u okviru redovitog djelovanja, te ih niti Zakon o radu posebno ne adresira.
Činjenično – ako i kada javna vlast poduzme određene takve izvanredne mjere oni na koje će se odnositi imat će ih primijeniti jer će one, svakako, sa sobom nositi i sankcije za njihovo kršenje. A te sankcije, znademo, mogu biti i prilično odvraćajuće. Uz to, očekujem kako će osim mjera zabrane, zatvaranja, ograničenja, ići i mjere potpore, pomoći, onima koji će tim mjerama ponajviše biti pogođeni.
Naravno, bilo bi dobro da te mjere mogu biti sasvim razmjerne šteti koja će nastupiti, no svjesni smo kako to neće biti moguće. Nadajući se kako smo se uspjeli pripremiti na šok ove krize pa i pozitivnim gospodarskim kretanjima u prethodnom razdoblju, smatram potrebnim da se poduzme sve da trenutni šok ne odvede u širu gospodarsku stagnaciju, krizu, recesiju i sa tim povezane društvene probleme. U svakom slučaju prave adrese za komentar predviđenih mjera bit će gospodarstvenici, ekonomski stručnjaci i znanstvenici, pa i komentatori vašeg medija.
TELEGRAM: Što je s tvrtkama koje zabilježe dramatičan pad prihoda i objektivno neće biti u mogućnosti isplaćivati plaće? Očekujete li neku vrstu suspenzije Zakona u radu, naravno uz jamstvo vraćanja na staro nakon krize ili slično? Očekujete li zamrzavanje kolektivnih ugovora?
GOTOVAC: Ne bih volio biti ispasti fatalist, alarmist, paniker, netko tko zbunjuje i uzbuđuje javnost, no – da, moguće je kako će inicijalni šok voditi i do značajnijih problema nekim poduzetnicima, poslodavcima, čak i da će doći do kumulacije negitivnih posljedica s nekim drugim negativnim kretanjima ili događajima.
Znamo da postoji teret presuđenih obveza prema liječnicima u javnom zdravstvenom sustavu, znamo da postoje i tužbe općenito u javnim službama s osnova zahtjeva za povećanje osnovice plaća za 2016. godinu, kao i neki drugi tereti stoje kao damoklov mač nad javnim i državnim sustavom, te društvom općenito. To su problemi koji se vuku, ali to je i rezultat manjka kapaciteta, želje i volje svih nas, da se država i društvo mijenjaju, da zajedno djelujemo na način da oni budu progresivni i održivi, sada u ekonomskom smislu. Rezultat je to naše neodgovornosti.
Ne očekujem neko značajnije djelovanje na uređenje radnih obveza sada, u ovoj krizi, koja nas – nadam se – neće zahvatiti niti tako značajno, duboko i trajno kao neka bliske pogođene države. No, kod donošenja svakog zakona, posebno onih s društvenim, gospodarskim implikacijama, moramo biti svjesni svojih sposobnosti da sve obveze poštujemo, kao u braku – i u dobru i u zlu, i u rastu i u krizi. To znači da je moguće da u krizi sve učinimo da nas ona što je moguće manje pogodi, ali da nakon nje moramo rješavati sve njezine negativne posljedice.
U tom pogledu možda će i negativnost ovog šoka krize biti prilika da pokušamo bolje i racionalnije urediti svoje društvo i državu, sve one javne sustave – zdravstvo prije svega – kojima se i sada bavimo i od kojih očekujemo rješenja, ali i privatni poduzetnički sektor koji treba bit vrelo inovativnosti ekonomske progresivnosti.
Što se kolektivnih ugovora tiče, da, morat ćemo sračunati sve troškove i koristi, vidjeti kako i koliko se mogu ispunjavati. Da, to ih čak može dovesti u pitanje. I ne samo njih nego sve one javne sustave koji su iz javnih sredstava financirani. I, da, to je predmet za šire promišljanje kakvu državu i društvo želimo i kako ih postići.
TELEGRAM: Očekujete li da će se nekom hitnom uredbom omogućiti lakše smanjenje plaća u pogođenim tvrtkama?
GOTOVAC: Ne. Ne očekujem to, niti bih to želio. Tome nikada nije dobro pristupiti stohastički, panično, to krizu može samo produbiti i izazvati i teže društvene posljedice od onih ekonomskih. Nadajmo sa i da sama kriza neće trajati toliko dugo da bi rezovi trebali biti tako neselektivni i duboki. No, nakon krize valja promišljati budućnost, a ne političku i ekonomsku arheologiju kojom se naše društvo previše zanosi.
TELEGRAM: Čini se kako postoji šum u komunikaciji i oko nekih najjednostavnijih pojmova; tko plaća radnika u slučaju obligatorne samoizolacije? Mnogi građani prijavljuju da ih je poslodavac primorao da otvaraju godišnje odmore nakon što su ih liječnici uputili na obaveznu samoizolaciju. Je li to dozvoljeno?
GOTOVAC: Samoizolacija je kao mjera u rukama zdravstvene struke. To je redovna mjera samo što nam se, zbog intenziteta i javnog praćenja postojeće epidemije, češće pojavljuje u komunikaciji.
U to vrijeme rad radnika nije na raspolaganju poslodavcu, a naknada plaće u situaciji nemogućnosti obavljanja rada pada na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iznos naknade plaće za mjesec ne može za puno radno vrijeme iznositi više od iznosa proračunske osnovice uvećanog za 28% – naravno, ako bi plaća nekog radnika bila niža tada bi i naknade plaće za tu osobu bila razmjerna.
Poslodavcu pak nastupa šteta u vidu nedostupnosti rada izoliranog radnika. I, kada već poslodavcu, radnik nije dostupan proizvodnje padaju, smanjuju se i reduciraju, pa poslodavac promišlja kako da si umanji štetu u poslovanju koju očekuje. Kad se radnik vrati na posao poslodavac mora njegovim radom nadoknaditi proizvodnju, pa mu je neprihvatljivo da radnik tada koristi godišnji odmor. Slijedom toga neki poslodavci vrijeme samoizolacije radniku određuju i vode kao godišnji odmor, ponekad postupajući čak i protivno zakonskim obvezama savjetovanja u vezi s određivanjem godišnjeg odmora i obavješćivanja o korištenju godišnjeg odmora.
Također, nekim radnicima koji imaju plaću za vrijeme godišnjeg odmora veću od naknade koja bi im pripadala za vrijeme izolacije, to može čak ići u korist i oni sami mogu to inicirati.
No, izravan odgovor na ovo pitanje jest – poslodavac radnika ne može prisiliti da u ovom razdoblju, kada bi se utvrdila obveza izolacije, prihvati vođenje evidencije razdoblja kao godišnjeg odmora, to nije zakonito.
TELEGRAM: Što ako radnik samoinicijativno ode u samoizolaciju?
GOTOVAC: Status kliconoše, odnosno mogućeg kliconoše, može i treba biti utvrđen i slijedom toga trebaju biti naređene određene mjere zdravstvene zaštite. “Samoinicijativna samoizolacija”, koju smo čak i medijski popularizirali, može biti iskaz vrlo odgovornog ponašanja, no nije dispozicija popraćena u propisima. Taj radnik nema pravo na naknadu plaće kao osobi koja je izolirana, a moguće je i da bi poslodavac takvo jednostrano postupanje tretirao nedolaskom na posao i, slijedom toga, sankcionirao.
Molim, tko smatra da postoje razlozi da bude izoliran neka o tome obavijesti odgovarajuće tijelo zdravstvene zaštite i neka se drži njihovih uputa i odluka te tim temeljem ostvaruje svoja prava. Nažalost, nismo svi u statusu određenih profesija ili dužnosti, koje nam omogućavaju ležerniji pristup, da tako nazove tu “samoinicijativnu samoizolaciju”.
Ovdje valja naglasiti i dvostrani karakter radnog odnosa i dvostrano obvezivanje u njemu, čemu nije imanentno da bi ma koja strana u tom pravnom odnosu narušavala sve obveze i prava koja iz tog odnosa slijede – za radnika obvezu osobnog obavljanja rada, a za poslodavca obvezu isplate plaće za izvršen rad.
TELEGRAM: Postoji li još potencijalnih scenarija koje smo propustili primijetiti?
GOTOVAC: Vjerojatno je mnogo potencijalnih, manje ili više mogućih ili izvjesnih scenarija, no valja nam ići korak po korak. I, da ne bih gatao ili zazivao optimistične ili pesimistične ishode. Ukazao bih na jednu dobru stvar. Već danas, u odgovoru na pitanja i nejasnoće, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dalo je prijedloge odgovora na neka učestala pitanja iz radnih odnosa.
Znači da postoji namjera da se panika, strah i kriza sama kontrolira, šteta spriječi… A za to je najbolji način onaj u kojem svi znamo svoja prava i obveze i u skladu s time se ponašamo i djelujemo. Ministarstvo je to na svojim službenim stranicama detaljno opisalo u rubrici o radnim odnosima u doba epidemije Covid 19.
GOTOVAC: Lockdown nije pojam iz Zakona o radu, jedino slično što možemo u samom Zakonu naći jest lockout. To je mehanizam obrane poslodavca na već započeti štrajk. O tome ovdje ne možemo govoriti.
Prisilno okončanje, zatvaranje, nekih aktivnosti, poslovanja, djelatnosti, zabrane rada predstavljaju određene mjere koje javne vlasti poduzimanju pod određenim uvjetima. To svakako nisu redovite mjere niti se poduzimaju u okviru redovitog djelovanja, te ih niti Zakon o radu posebno ne adresira.
Činjenično – ako i kada javna vlast poduzme određene takve izvanredne mjere oni na koje će se odnositi imat će ih primijeniti jer će one, svakako, sa sobom nositi i sankcije za njihovo kršenje. A te sankcije, znademo, mogu biti i prilično odvraćajuće. Uz to, očekujem kako će osim mjera zabrane, zatvaranja, ograničenja, ići i mjere potpore, pomoći, onima koji će tim mjerama ponajviše biti pogođeni.
Naravno, bilo bi dobro da te mjere mogu biti sasvim razmjerne šteti koja će nastupiti, no svjesni smo kako to neće biti moguće. Nadajući se kako smo se uspjeli pripremiti na šok ove krize pa i pozitivnim gospodarskim kretanjima u prethodnom razdoblju, smatram potrebnim da se poduzme sve da trenutni šok ne odvede u širu gospodarsku stagnaciju, krizu, recesiju i sa tim povezane društvene probleme. U svakom slučaju prave adrese za komentar predviđenih mjera bit će gospodarstvenici, ekonomski stručnjaci i znanstvenici, pa i komentatori vašeg medija.
TELEGRAM: Što je s tvrtkama koje zabilježe dramatičan pad prihoda i objektivno neće biti u mogućnosti isplaćivati plaće? Očekujete li neku vrstu suspenzije Zakona u radu, naravno uz jamstvo vraćanja na staro nakon krize ili slično? Očekujete li zamrzavanje kolektivnih ugovora?
GOTOVAC: Ne bih volio biti ispasti fatalist, alarmist, paniker, netko tko zbunjuje i uzbuđuje javnost, no – da, moguće je kako će inicijalni šok voditi i do značajnijih problema nekim poduzetnicima, poslodavcima, čak i da će doći do kumulacije negitivnih posljedica s nekim drugim negativnim kretanjima ili događajima.
Znamo da postoji teret presuđenih obveza prema liječnicima u javnom zdravstvenom sustavu, znamo da postoje i tužbe općenito u javnim službama s osnova zahtjeva za povećanje osnovice plaća za 2016. godinu, kao i neki drugi tereti stoje kao damoklov mač nad javnim i državnim sustavom, te društvom općenito. To su problemi koji se vuku, ali to je i rezultat manjka kapaciteta, želje i volje svih nas, da se država i društvo mijenjaju, da zajedno djelujemo na način da oni budu progresivni i održivi, sada u ekonomskom smislu. Rezultat je to naše neodgovornosti.
Ne očekujem neko značajnije djelovanje na uređenje radnih obveza sada, u ovoj krizi, koja nas – nadam se – neće zahvatiti niti tako značajno, duboko i trajno kao neka bliske pogođene države. No, kod donošenja svakog zakona, posebno onih s društvenim, gospodarskim implikacijama, moramo biti svjesni svojih sposobnosti da sve obveze poštujemo, kao u braku – i u dobru i u zlu, i u rastu i u krizi. To znači da je moguće da u krizi sve učinimo da nas ona što je moguće manje pogodi, ali da nakon nje moramo rješavati sve njezine negativne posljedice.
U tom pogledu možda će i negativnost ovog šoka krize biti prilika da pokušamo bolje i racionalnije urediti svoje društvo i državu, sve one javne sustave – zdravstvo prije svega – kojima se i sada bavimo i od kojih očekujemo rješenja, ali i privatni poduzetnički sektor koji treba bit vrelo inovativnosti ekonomske progresivnosti.
Što se kolektivnih ugovora tiče, da, morat ćemo sračunati sve troškove i koristi, vidjeti kako i koliko se mogu ispunjavati. Da, to ih čak može dovesti u pitanje. I ne samo njih nego sve one javne sustave koji su iz javnih sredstava financirani. I, da, to je predmet za šire promišljanje kakvu državu i društvo želimo i kako ih postići.
TELEGRAM: Očekujete li da će se nekom hitnom uredbom omogućiti lakše smanjenje plaća u pogođenim tvrtkama?
GOTOVAC: Ne. Ne očekujem to, niti bih to želio. Tome nikada nije dobro pristupiti stohastički, panično, to krizu može samo produbiti i izazvati i teže društvene posljedice od onih ekonomskih. Nadajmo sa i da sama kriza neće trajati toliko dugo da bi rezovi trebali biti tako neselektivni i duboki. No, nakon krize valja promišljati budućnost, a ne političku i ekonomsku arheologiju kojom se naše društvo previše zanosi.
TELEGRAM: Čini se kako postoji šum u komunikaciji i oko nekih najjednostavnijih pojmova; tko plaća radnika u slučaju obligatorne samoizolacije? Mnogi građani prijavljuju da ih je poslodavac primorao da otvaraju godišnje odmore nakon što su ih liječnici uputili na obaveznu samoizolaciju. Je li to dozvoljeno?
GOTOVAC: Samoizolacija je kao mjera u rukama zdravstvene struke. To je redovna mjera samo što nam se, zbog intenziteta i javnog praćenja postojeće epidemije, češće pojavljuje u komunikaciji.
U to vrijeme rad radnika nije na raspolaganju poslodavcu, a naknada plaće u situaciji nemogućnosti obavljanja rada pada na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iznos naknade plaće za mjesec ne može za puno radno vrijeme iznositi više od iznosa proračunske osnovice uvećanog za 28% – naravno, ako bi plaća nekog radnika bila niža tada bi i naknade plaće za tu osobu bila razmjerna.
Poslodavcu pak nastupa šteta u vidu nedostupnosti rada izoliranog radnika. I, kada već poslodavcu, radnik nije dostupan proizvodnje padaju, smanjuju se i reduciraju, pa poslodavac promišlja kako da si umanji štetu u poslovanju koju očekuje. Kad se radnik vrati na posao poslodavac mora njegovim radom nadoknaditi proizvodnju, pa mu je neprihvatljivo da radnik tada koristi godišnji odmor. Slijedom toga neki poslodavci vrijeme samoizolacije radniku određuju i vode kao godišnji odmor, ponekad postupajući čak i protivno zakonskim obvezama savjetovanja u vezi s određivanjem godišnjeg odmora i obavješćivanja o korištenju godišnjeg odmora.
Također, nekim radnicima koji imaju plaću za vrijeme godišnjeg odmora veću od naknade koja bi im pripadala za vrijeme izolacije, to može čak ići u korist i oni sami mogu to inicirati.
No, izravan odgovor na ovo pitanje jest – poslodavac radnika ne može prisiliti da u ovom razdoblju, kada bi se utvrdila obveza izolacije, prihvati vođenje evidencije razdoblja kao godišnjeg odmora, to nije zakonito.
TELEGRAM: Što ako radnik samoinicijativno ode u samoizolaciju?
GOTOVAC: Status kliconoše, odnosno mogućeg kliconoše, može i treba biti utvrđen i slijedom toga trebaju biti naređene određene mjere zdravstvene zaštite. “Samoinicijativna samoizolacija”, koju smo čak i medijski popularizirali, može biti iskaz vrlo odgovornog ponašanja, no nije dispozicija popraćena u propisima. Taj radnik nema pravo na naknadu plaće kao osobi koja je izolirana, a moguće je i da bi poslodavac takvo jednostrano postupanje tretirao nedolaskom na posao i, slijedom toga, sankcionirao.
Molim, tko smatra da postoje razlozi da bude izoliran neka o tome obavijesti odgovarajuće tijelo zdravstvene zaštite i neka se drži njihovih uputa i odluka te tim temeljem ostvaruje svoja prava. Nažalost, nismo svi u statusu određenih profesija ili dužnosti, koje nam omogućavaju ležerniji pristup, da tako nazove tu “samoinicijativnu samoizolaciju”.
Ovdje valja naglasiti i dvostrani karakter radnog odnosa i dvostrano obvezivanje u njemu, čemu nije imanentno da bi ma koja strana u tom pravnom odnosu narušavala sve obveze i prava koja iz tog odnosa slijede – za radnika obvezu osobnog obavljanja rada, a za poslodavca obvezu isplate plaće za izvršen rad.
TELEGRAM: Postoji li još potencijalnih scenarija koje smo propustili primijetiti?
GOTOVAC: Vjerojatno je mnogo potencijalnih, manje ili više mogućih ili izvjesnih scenarija, no valja nam ići korak po korak. I, da ne bih gatao ili zazivao optimistične ili pesimistične ishode. Ukazao bih na jednu dobru stvar. Već danas, u odgovoru na pitanja i nejasnoće, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dalo je prijedloge odgovora na neka učestala pitanja iz radnih odnosa.
Znači da postoji namjera da se panika, strah i kriza sama kontrolira, šteta spriječi… A za to je najbolji način onaj u kojem svi znamo svoja prava i obveze i u skladu s time se ponašamo i djelujemo. Ministarstvo je to na svojim službenim stranicama detaljno opisalo u rubrici o radnim odnosima u doba epidemije Covid 19.