Jesmo li na gubitak znanja gledali s preuskim objektivom?

Šteta je učinjena i ne možemo poništiti utjecaj koji je pandemija imala na učenike. Ali možemo prilagoditi način na koji definiramo njihov uspjeh, podršku koju im pružamo i način na koji strukturiramo učenje kako bismo ublažili gubitke u znanju

Priredila Ivana Čavlović

Ako ste ikad čuli za COVID slide, znat ćete da to nije najnoviji TikTok plesni pokret ‒ to je izraz kojim se opisuje gubitak znanja koji se dogodio otkako je pandemija prisilila škole diljem svijeta da zatvore svoja vrata za učenike odnosno za učenje uživo. Zbog ovoga je izgubljeno oko dvije trećine akademske godine, procjenjuje UNESCO, jer je još uvijek 800 milijuna učenika, što je više od polovice svjetske učeničke populacije, u 79 svjetskih zemalja suočeno s poremećajima u njihovu akademskom napretku. Čak i uz online nastavu, povratak učenju uživo i usvajanju hibridnog modela, mnoge se škole još uvijek bore s pitanjem: kako nadoknaditi znanje?

Ovdje nema jednostavnog odgovora. Ali ako se pobrinemo da učenicima omogućimo da napreduju do kraja ove školske godine ‒ i u godinama koje slijede ‒ važno je istražiti što gubitak znanja doista jest, kako ga škole mogu ublažiti, kako planiranje lekcija može pomoći učenicima da ostanu na pravome putu i kako snažan proces mapiranja kurikuluma može pomoći u pretvaranju tih gubitaka u dobitke.

Prije 2020. izraz „gubitak znanja” spominjao se u drugom kontekstu ‒ ljetni odmor, kada djeca provode od osam do 12 tjedana izvan učionice pa za to vrijeme njihov akademski napredak usporava, ako već ne stagnira ili potpuno zaostaje. No COVID je onemogućio školovanje uživo na mnogo dulje razdoblje. Globalni je prosjek od 3,5 do 5,5 mjeseci, što je dodatno pogoršano ponovnim otvaranjem pa zatvaranjem škola, hibridnim učenjem i improviziranim učenjem od kuće. Rezultati te produljene stanke izgledaju drukčije, ovisno o tome koje se škole, predmeti, učenici ili zajednice proučavaju. Učenici razredne nastave, na primjer, nisu napredovali u čitanju tijekom pandemije, a 48 posto prvašića više nego inače nije dosegnulo prosječnu razinu tijekom prošle školske godine. Kad je matematika u pitanju, procjenjuje se da su učenici u prosjeku izgubili od pet do devet mjeseci učenja. Međutim, ovi akademski gubitci ne pričaju cijelu priču.

Kvaliteta umjesto kvantitete

Iako ovi podatci pokazuju sve veći jaz u učenju, neki nastavnici tvrde da smo gubitak znanja gledali s preuskim objektivom ‒ onime koji je usmjeren samo na kvantitetu učenja, a ne na kvalitetu. To bi se moglo bolje opisati kao gubitak školovanja odnosno gubitak nastave u tradicionalnom smislu. Da bismo stekli bolji uvid u to što gubitak znanja zapravo znači, i učiteljima i učenicima, moramo postaviti sljedeća pitanja: Što točno učenici gube? Tko je zakinut? Što učenici uče za ovo pandemijsko vrijeme? Što je bolje sada nego što je bilo prije?

To nas dovodi do obrazovnoga dobitka ‒ ideje da učenici uspješno stječu znanje na nove načine. „Naši učenici uče svaki dan. Uče duboko, osobno i bitno o mnogim stvarima”, piše jedan od autora studije provedene o gubitku znanja – „uče o obitelji i zajednicama, uče o tome što znači biti ograničen, uče o svom odnosu s digitalnim resursima, pa čak i o općem stanju nacije.”

Neki roditelji izvješćuju da je digitalno učenje u njihovoj djeci potaknulo novi interes za školu, dalo im više samopouzdanja da budu ono što jesu, u prostoru koji je humaniji i bez mikroagresije . Mnogi su učitelji čak primijetili poboljšane akademske rezultate u svojim razredima. Ipak, šteta je učinjena i ne možemo poništiti utjecaj koji je pandemija imala na učenike. Ali možemo prilagoditi način na koji definiramo njihov uspjeh, podršku koju im pružamo i način na koji strukturiramo učenje kako bismo ublažili gubitke u znanju.

Uloga školskih administratora

Koji programi mogu pomoći učiteljima da procijene gdje su njihovi učenici danas te da ih dovedu na mjesto na kojemu trebaju biti sutra? Školski administratori mogu pomoći u planiranju i provedbi programa oporavka učenja koji uključuju širok raspon mogućnosti:

• standardizirani pristupi učenju na daljinu
• pojedinačni ili grupni programi poučavanja tijekom ili nakon nastave
• izvannastavni tečajevi za manje skupine učenika koji jačaju osnovno znanje
• adaptivni tehnološki programi koji omogućuju učenicima da rade vlastitim tempom i krenu dalje nakon što ovladaju gradivom
• partnerstvo s lokalnim organizacijama za osposobljavanje učitelja.

Uloga kurikuluma

„Kurikularne karte” ujedno su i dijagnostički alat i alat za popunjavanje praznina u znanju te napredak u učenju:

• one povezuju standarde koje učitelji planiraju poučavati na međupredmetnoj razini
• jednom kad se točno definiraju postojeći gubitci i dobitci, škola može preurediti svoj aktualni kurikulum kako bi se pozabavila izgubljenim znanjem. To uključuje akademski uspjeh u temeljnim vještinama, ali i u mekanim vještinama, poput komunikacije i suradnje, koje su učenici zapostavili.

Praksa mapiranja kurikuluma pomoći će u izgradnji otpornije škole u kojoj učenici mogu uživati u većoj dosljednosti i podršci tijekom svake lekcije, a istodobno pomoći učiteljima da se osjećaju spremnijima i za iduće moguće izazove.

Uloga planiranja lekcija

Ako su kurikularne karte putokaz za oporavak, onda su planovi lekcija upute za kretanje po toj karti kako bismo brže i lakše stigli do cilja. Učinkovit plan lekcija:

• stvara spone unutar lekcija kako bi se učenici koji zaostaju informirali (i ostali motivirani)
• daje dodatni fokus na jačanje prethodnog učenja kako bi se osigurali čvrsti temelji
• gradi alternativne putove za učenike koji nemaju pouzdan pristup tehnologiji ili povezivosti
• osmišljava aktivnosti učenja koje učenike angažiraju na daljinu i uklapaju se u njihove modalitete učenja na daljinu.

Učitelji čak mogu uključiti učenike u proces zajedničkog planiranja lekcija, koji će pomoći prilagoditi svaku lekciju specifičnim potrebama pojedinog razreda, na način koji najbolje funkcionira za njih.

Ne može se poreći da pandemijski gubitak znanja postoji. Ali to ne znači da se gubitci u učenju moraju proširiti na gubitke u postignućima. Uz solidan pristup mapiranju kurikuluma i planiranju lekcija, učitelji mogu odrediti gdje se učenje doista događa ‒ a gdje ne ‒ i osigurati da se nastava usredotočuje na kvalitetu vještina u odnosu na kvantitetu standarda, i danas i u budućnosti.